Požari koji već četiri mjeseca bjesne u Indoneziji prava su ekoapokalipsa. To je gotovo sigurno najveća ekološka katastrofa 21. stoljeća. Barem do sada. Sa satelitskih snimaka vidljivo je kako su šumski požari utjecali na duljinu i širinu Indonezije. Među najteže pogođenim područjima su južni Kalimantan (Borneo) i zapadna Sumatra. Požare koji bjesne od srpnja, unatoč nadljudskim naporima, gotovo je nemoguće ugasiti zbog suše pogoršane učinkom El Niña.
Gusti dim zahvatio je i susjedne zemlje, Maleziju i Singapur, te se protegnuo sve do juga Tajlanda.
Osim gospodarske štete i ugroženosti ljudskih života, vatra koja bjesni indonezijskim tropskim šumama, koje predstavljaju najrazličitija staništa na planetu, ugrožava i posebno ugrožene vrste, poput orangutana. Društvo za zaštitu životinja objavilo je zastrašujuće fotografije potpuno iscrpljenih i ozlijeđenih orangutana koji su jedva preživjeli. Usprkos tome što danima nisu jeli, orangutani su nekako probili vatreni obruč i uspjeli doći na sigurno. No, pokušavajući pronaći hranu u jednom selu, ženku orangutana i njezino mladunče tamošnji stanovnici nisu dočekali oduševljeni te su ih kamenovali. Pokušali su ih uhvatiti i zavezati, ali u posljednji trenutak spasili su ih ljudi iz društva za zaštitu životinja.
Požari kao ISIL
Poznato je da su šumski požari postali sezonski fenomen u Indoneziji. Naime, za pripremu nove sadnje najjeftinije je paljenje zemljišta. Vlasnici posjeda u Indoneziji najčešće pale požare kako bi očistili zemlju i upravljali poljoprivrednim površinama za proizvodnju celuloze, papira i palmina ulja.
Tresetno tlo, koje karakterizira mnoga vatrom pogođena područja, vrlo je zapaljivo i uzrokuje požare koji se brzo šire i teško ih je zaustaviti. Kada požari prodru u zemlju, oni tinjaju tjednima, ponekad mjesecima, a tom prilikom pojavljuju se oblaci metana, ugljikova monoksida, ozona i egzotičnih i bezbojnih plinova, kao što su amonijev cijanid koji se proširi stotinama milja uzrokujući i diplomatske sukobe sa susjednim zemljama.
Zapaljena tresetišta koja tinjaju ispod zemlje stvaraju tri puta više dima nego standardni šumski požar, zbog čega je dimom prekriven veći dio jugoistočne Azije, a slika iz Singapura obavijena “vječnom” maglom dovoljno govori sama za sebe. Požari su doveli do stvaranja oblaka toksičnog dima koji ugrožava desetke milijuna ljudi u Indoneziji i u susjednim zemljama. Vatra bjesni šumom u dužini od 5000 kilometara i teško je uopće pojmiti razmjere tog pakla. Trenutačno proizvodi više ugljikova dioksida nego američko gospodarstvo. Samo u tri tjedna požari su proizveli više CO2 nego u cijeloj godini u Njemačkoj. Ekostručnjaci tvrde da požari uništavaju dragocjeno i nezamjenjivo blago jednakim tempom kao što i ISIL uništava svjetsku arheološku baštinu.
Rasprave pod maskama
Zrak je doslovce promijenio svoja svojstva. Umjesto kisika koji je nužan za život, on sadržava ugljikov dioksid zbog čega je od početka požara zabilježeno više od pola milijuna slučajeva respiratornih infekcija. To bi pak moglo prouzročiti više od 100.000 preranih smrti u regiji. Zbog toga se kirurška maska distribuira diljem zemlje, ali ne može u potpunosti zaštiti one koji žive u smogu i bez sunca.
Zanimljivo je tako bilo vidjeti fotografije članova parlamenta koji su morali nositi maske tijekom rasprave. Bilo je toliko zamagljeno da su imali poteškoća međusobno se prepoznati. Znanstvenici smatraju da je riječ o najskupljoj katastrofi u povijesti Indonezije gdje vatrena stihija guta sve pred sobom. Katastrofom je pogođeno 20 milijuna ljudi, a 120 tisuća ima ozbiljne respiratorne probleme zbog gustoga dima. Isto tako, znanstvenici su utvrdili da je 1997. godine od posljedica požara u jugoistočnoj Aziji, kardiovaskularnih problema, život izgubilo više od deset tisuća ljudi.
Gledajući globalno, u razdoblju od 1997. do 2006. godine zbog požara je život na planetu izgubilo više od pola milijuna ljudi. Za katastrofalne šumske požare u Indoneziji loptica krivnje prebacuje se s jednih na druge.
Dok skupina za zaštitu okoliša WWF Indonezija naglašava da su požari posljedica kolektivnog nemara kompanija i vlade koja ne ulaže dovoljno u preventivne mjere, indonezijske vlasti krivca vide u jednom od najvećih svjetskih proizvođača papira i ambalaže na svijetu – kompaniji Asia Pulp and Paper.
Osim ljudske pohlepe i nemara, jednim od glavnih krivaca za te požare znanstvenici smatraju i globalni fenomen El Niño koji redovito jugoistoku Azije donosi sušu, a ona do neizbježnih požara.
Indonezija ima noćnu moru koja traje sve dok je na snazi El Niño kojem je ovo jedna od najjačih godina. Tijekom 2015. godine najskuplja katastrofa na svijetu upravo su požari u Indoneziji koji su do sada počinili materijalnu štetu u iznosu od 14 milijardi dolara, što je, u usporedbi sa supertajfunom Haiyan koji je pogodio Filipine 2013. godine, čak četiri milijarde dolara više. S obzirom na to da požari i dalje pustoše, treba očekivati da će taj iznos još narasti.
A štete koje su pričinjene ljudskom zdravlju, flori i fauni, nemoguće je izraziti brojkom
>> Iznad Indonezije nestao avion, izgubili kontakt 30 minuta prije slijetanja