Dobro jutro, gradonačelniče Bandiću! To je sve što se može izgovoriti prvom čovjeku metropole nakon što se očigledno jučer prenuo iz dugog sna. Shvatio je Bandić da se u Hrvatskoj provodi najvažnija reforma – ona obrazovnog sustava. Hitno je, valjda prenut iz sna, sazvao presicu pa kazao: “Vrijeme je za širenje moralne i nacionalne panike zbog svih događanja u znanosti i obrazovanju.”
Nakon četiri i pol godine, koliko se o kurikularnoj reformi u Hrvatskoj govori i koliko se svim političkim strankama koje su se izmijenile u vodstvu Ministarstva obrazovanja zamjera odugovlačenje promjena u školstvu, Bandić sada izražava bojazan o partikularnim interesima određenih političkih skupina.
A sam čini dio trenutačno vladajuće garniture koja je zadužena za provedbu iste te reforme obrazovanja. Dapače, sada Bandića zabrinjava obvezna informatika koja bi iz škola mogla istjerati vjeronauk iako je o tome zaključak već postignut – i među roditeljima i među nastavnicima i stručnim suradnicima – vjeronauk ostaje u dosadašnjim satnicama.
Brine se gradonačelnik i zbog školske infrastrukture i kompetencije profesora koji bi informatiku trebali predavati iako je kao gradonačelnik odgovoran i za jedno i za drugo. Jer školske se zgrade grade, nadograđuju i uređuju iz proračuna grada, a ni zapošljavanja nastavnika ne mogu proteći bez “blagoslova” čelništva Gradskog ureda za obrazovanje.
A kompetencije su im barem na razgovoru za posao trebale biti provjerene. Šteta, na te činjenice Bandićevi suradnici nisu stigli podsjetiti gradonačelnika prije negoli je progovorio o obrazovnoj reformi za koju svi roditelji upozoravaju da ipak mora biti prepuštena u ruke stručnjaka, nikako ne u ruke gradonačelnika bilo kojeg grada.
A da se Bandić iz sna prenio ranije, znao bi i koliko je početak lipnja važan svim roditeljima – tada su i prošle, ali i pretprošle godine izašli na zagrebačke ulice i prosvjedovali za bolju budućnost djece. Te tisuće ljudi Bandić tada nije čuo. Ili ih nije želio čuti.
Stanovnik Republike Hrvatske, Milan Bandić, u posljednje je vrijeme stalno uznemiren. Informatika i vjeronauk, dva školska predmeta koja nikada i nije pohađao, samo ga dodatno uznemiruju i to kada mu netko od njegovih stranačkih drugova/drugarica sugerira da bi trebao biti uznemiren. Svoju uznemirenost daleko važnijim stvarima koje Milan Bandić neće izricati u javnosti, on prenosi na svu svoju okolinu, čak i cjelokupnu hrvatsku javnost dok se pokušava prikazati političarom visokog dosega, vjerojatno opet u nastojanju da se kandidira na sljedećim presjedničkim ili "premijerskim" izborima. Štošta je stanovnik Republike Hrvatske, Milan Bandić, zbog svoje uznemirenosti učinio posljednjih godina, a ponajviše se na sve strane razbacivao zagrebačkim novcem kao da je njegov osobni samo iz razloga dobivanja što više glasova na izborima od strane polupismenog dijela puka kako bi opstao na političkoj sceni i donekle utjecao na usporavanje brzine provođenja kaznenih progona i sudskih postupaka koji se protiv njega odvijaju. Jednom kada stanovnik ove zemlje, Milan Bandić, više ne bude na političkoj sceni u dosadašnjoj ulozi, ni njegov dragi bog na kojega se taj "visokomoralni" Milan Bandić sve češće poziva, neće spasiti. A lako je moguće da ga neće spasiti ni dok u ovom lošem teatru ima svoju ulogu.