Inkvizicija je sprečavala krvavi lov na vještice i čak kažnjavala one koji su tako optužene žene spaljivali na lomačama. Mnoge navodne krivnje Katoličke crkve, za koje je stoljećima optuživana, nisu opravdane. To ne kaže netko iz Katoličke crkve, već Rodney Stark, američki znanstvenik sociologije religija sa sveučilišta Baylor u Wacu u Teksasu u svojoj knjizi „Lažna svjedočenja. Kako razotkriti nekoliko stoljeća antikatolicizma“.
U uvodu Stark odmah kaže kako nije katolik i nije revizionist te kako se iznenadio kada je prvi put naišao na dokaze da španjolska inkvizicija nije prolijevala krv kako se misli. Taj uvod mi se činio prikladnim za naznačavanje kako povijest, a posebno sjećanja, ne mogu biti zajednička osobama nego ni narodima. Srpski i hrvatski narod neće nikada za isti povijesni događaj imati zajednički, identičan, tekst. EU ima i projekt „Zajednička povijest jugoistočne Europe” iz kojeg su, do sada, proizišle neke knjige, ali u državama regije nema mnogo interesa za takvo što.
Povjerenik EU za pregovore o proširenju Johannes Hahn poziva na korištenje takvih projekata jer se povijest ne može podučavati egocentričnim i etnocentričnim pristupom, gdje svaka strana ima svoju istinu o događajima. Europska bi komisija cijenila kad bi vlasti država iz jugoistočne Europe te knjige koristile kao materijal za nastavu u školama. EU financira projekt, ali naglašava kako su stavovi u knjigama stavovi autora, a ne EU i kako su one namijenjene profesorima povijesti kao izvor za predavanje. Teško je da će projekt „zajednička povijest” suživjeti u ex-jugoslavenskim državama, ali najgore je kada netko želi drugome nametnuti svoje viđenje.
Nad povijesti uvijek prevladava sjećanje, a ono nije objektivno, već živi u pojedincima i skupinama. Povijesnim činjenicama bit će teško poljuljati opće uvjerenje u zlodjela inkvizicije koja je od nas udaljena više stoljeća, a još je teže njima izmijeniti sjećanje na događaje koje smo proživjeli. Ne možemo Srbiji nametnuti naše knjige, kao što ni Srbija ne može nama nametnuti svoje, ali kada bi povjesničari, a ne političari, izučavali i tumačili jedne i druge knjige, već bi to mnogo značilo.
Ma da, inkvizicija je služila za širenje vjerskih sloboda i demokracije, te bila centar kojem su se mogli obratiti svi optuženi za herezu kako bi sačuvali život i imovinu. Borila se protiv onih koji su htjeli silom nametati crkvenu dogmu. Mučilišta i lomače su bila sredstvo golorukog naroda koji je istrebljivao sve koji crkveni nauk nisu prihvaćali kao pravila ponašanja i životnu filozofiju. Prava je šteta što onda ne postoji i danas. Tko li ju ukide takvu dobru, sigurno netko kome nisu bila poznata sva djela te dobročiniteljske organizacije.