To što jedan od najljepših hrvatskih, a svakako najljepši zagrebački trg još uvijek nosi ime doduše velikog svjetskog državnika Josipa Broza Tita prilična je bizarnost.
Uz sve uvažavanje složenosti strukture njegova lika i djela, svih povijesnih, vojnih, geopolitičkih, socioloških i inih odrednica njegove ličnosti, te unatoč i pozitivnim povijesnim i državničkim djelima, u koje spadaju antifašizam i antistaljinizam, ili pokret nesvrstanih, nevjerojatno je da u jednoj članici Europske unije, zemlji koja je prošla svekolike testove poštivanja europskih standarda, najljepši i jedan od najznačajnijih trgova nosi ime čovjeka odgovornog za brojna najteža kršenja ljudskih prava koja su se događala za njegove višedesetljetne vladavine s diktatorskim elementima.
I da se 26 godina od raskida spona s ostacima njegova režima pojavljuje inicijativa za njegovu etičku detronizaciju. Tito i njegov sustav vladavine, koliko god ga se prikazivalo soft verzijom istočnoeuropskih režima, i dalje je nespojiv s europskim vrijednostima. Za njegove vladavine sustav se, ne samo neposredno nakon Drugog svjetskog rata već sve vrijeme, brutalno obračunavao s “neprijateljima socijalizma”.
Iako je u bivšoj Jugoslaviji bilo više sloboda, još je uvijek to bila od države strogo kontrolirana sloboda, po potrebi ograničavana i likvidacijama, utamničenjima te drugim vidovima egzistencijalne ugroze.
Dvije rezolucije Vijeća Europe, 1481 i 1096, osudile su takve totalitarne komunističke režime i pozvale na uklanjanje toga naslijeđa. Iako brojne ankete, javni istupi istaknutih pojedinaca pa i komentari nakon što je predsjednica države uklonila Titovu bistu iz rezidencije na Pantovčaku govore o tomu kako mnogima to suočavanje još teško pada, institucije demokratskog sustava, kako bi rekao Milan Bandić, trebaju delati svoj posao.
Nadajmo se stoga da je aktualna inicijativa ujedno i posljednja inicijativa za izmjenu naziva trga na kojem su neki od najvećih simbola kulturne slobode te prava i pravde u Hrvatskoj.
Institucije demokratskog sustava sigurno neće, kao u ovom članku, falcificirati sadržaj spomenutih rezolucija Vijeća Europe. U njima nisu osuđeni komunistički i totalitarni sustavi kao takvi, posebice ne komunizam kao ideologija (što je laž koju i biskupi često izgovaraju), nego isključivo zločini počinjeni u ime komunizma i održavanja totalitarnih sustava. Razlika je suštinska i ne dopušta izjednačavanje ustaštva, nacizma i fašizma s komunizmom, što je inače omiljena mantra primitivne desnice u Hrvata.