Vodeća svjetska nevladina znanstvena ustanova, specijalizirana za poreznu politiku, Tax Policy Center sa sjedištem u Washingtonu, preporučila je četiri osnovna koraka vezano uz ekonomsku politiku koje bi vlade trebale poduzeti za rješavanje korona krize. Prvo i osnovno je da države na sebe trebaju prihvatitii zdravstvene i ekonomske troškove epidemiološke krize, pomoći građanima da prebrode iznenadni financijski šok, pomoći poduzetnicima i obrtnicima da održe proizvodne kapacitete te potaknuti domaću potražnju.
Te su preporuke poslužile hrvatskom Institutu za javne financije da iz pera autorice Mihaele Bronić analizira kako se u odnosu na te preporuke postavila Hrvatska.
- Povučen je niz dobrih poteza, ali Vladu čeka još puno posla u smislu detaljnog objašnjenjapostojećih i brzog uvođenja novih mjera kako bi poduzetnicima i građanima dala vrlo jasan signal da država stoji iza njih, navodi Bronić.
Mjere moraju biti fleksibilne, brze i jasne kako bi poduzetnicima i građanima dale vrlo jasan signal da država stoji iza njih.
Bronić navodi kako je nužno proširiti postojeće programe socijalne skrbi kako bi se što bolje pomoglo građanima s niskim dohocima. Vlada treba u što kraćem roku i što je moguće više pomoći poduzetnicima u održavanju proizvodnih kapaciteta tako da čim kriza prođe mogu nastaviti poslovati. Kriza ne bi smjela uništiti zdrava poduzeća i obrte. Primjerice, treba napraviti analizu mogućnosti potpunog ili djelomičnog oprosta dijela javnih davanja što bi moglo pružiti više sigurnosti i optimizma poduzetnicima, te pomoći većem broju krizom pogođenih zdravih poduzetnika da što brže, bez velikog birokratiziranja riješe probleme s likvidnošću. Valjalo bi i preispitati odluku o potpunom zatvaranju gotovo svih trgovina i čim bude moguće otvarati one koje su vitalne za funkcioniranje stanovništva: bijela tehnika, građevinski materijal, usluge kao vodoinstalateri, električari i sl. Neophodno je da gospodarstvo uz mjere zaštite što prije počne „disati“. Što se prije gospodarstvo oporavi, oporavit će se i cijelo društvo i javne financije, pa gospodarstvu valja pomoći kako bi gospodarski i svi drugi problemi trajali što kraće,navodi autorica Instituta za javne financije.
Čim prestane zdravstvena ugroza, Vlada treba potaknuti domaću potražnju jer poticanje ponude (pomaganje poduzećima i obrtima da održe proizvodne kapacitete) ima smisla samo ako će netko kupovati ta dobra i usluge. Stoga treba napraviti ozbiljnu analizu mogućnosti i smisla dugoročnog smanjivanja plaća u javnom sektoru. Domaća osobna potrošnja već je godinama najvažniji generator rasta BDP-a, a prema podacima DZS-a udio osobne potrošnje u BDP-u je 2019. iznosio 57%. Velik dio z aposlenika radi u javnom sektoru. Smanjenje njihovih plaća znači i smanjenje njihove kupovne moći, te smanjenje njihove osobne potrošnje. Međutim, dodaje se u analizi da ima smisla analizirati mogućnosti progresivnog kratkoročnog smanjivanja plaća u javnom sektoru, vodeći računa da se ne smanje najniže plaće, ali niti plaće onima koji su na prvoj liniji borbe, zdravstvenim djelatnicima, policiji, vojsci, vatrogascima. Iako, i tu će sigurno biti teško povući crtu kome bi se trebale, odnosno mogle smanjiti plaće, a kome ne ovisno o povećanom angažmanu izazvanom borbom s koronom i s posljedicama potresa.
Za sada je vlada jasno dala do znanja da čvrsto stoji iza državnih i javnih struktura, te da se neće odreći niti jednog nameta... Preporuke mi se čine kao SF za Hrvatsku, nikada u povijesti nije se išlo pomoći privatnom sektoru, uvijek ga se cijedilo dok ide. Ne vidim niti malo volje niti ovaj puta. Uvijek se pričalo o tome, a radilo suprotno... Možda nas ova vlada iznenadi, no živo sumnjam...