Kada su invalidi Domovinskog rata javno govorili kako su naši političari za stolom izgubili ono što su oni u ratu vojno dobili, ni slutili nisu da su i oni prije pet godina izgubljeni. I na njih je stavljen "paraf", a šutnja je plaćena poslaničkim beneficijama koje su jače i teže od nacionalnog interesa i domoljublja. U prolaznom razdoblju prijelaznog Ugovora o skrbi, potpisanog za Herceg Bosne, profitirali su samo oni koji su tim ugovorom kupovali vrijeme i glasački stroj invalida Domovinskog rata.
U 10 godina nitko od onih koji su smatrali kako bi bilo "efektno da se na njihovim predizbornim skupovima u prvim redovima nađu invalidi bez noge, ruke, u kolicima, na koje su visoko s govornice upirali prstima kunući se u domoljublje, ništa nije učinilo kako bi se u taj prijelazni ugovor ugradile klauzule koje bi štitile egzistencije invalida Domovisnkog rata. Znači, socijalni nemiri, o kojima se dugo "šuška", kreću s prvim danom nove godine kada se koloni socijalno ugroženih pridružuje više od 11.000 invalida Domovinskog rata HVO-a koji će sa svojim obiteljima preživljavati od invalidnine.
Primjerice, invalidi Domovinskog rata, čije je tjelesno oštećenje 40 posto, a njih je najviše, a u toj su kategoriji i logoraši, u sljedećoj godini morati mjesec s obitelji preživjeti sa "čak" 52 KM. U peteročlanoj je obitelji to 10,40 KM po glavi. Invalidi s tjelesnim oštećenjem od 60 posto primat će invalidninu od 130 KM. Već pred kraj godine očekuje se kako će stradalnici Domovinskog rata izaći na ulice, ne prositi, nego zaštititi sebe i svoje obitelji od života ispod svakog minimuma.