Ipak smo velesila

Možda smo mala, neutjecajna i, sudeći po nezasluženim packama iz Bruxellesa, drugorazredna europska država, ali zato bez kompleksa možemo reći da smo turistička velesila. Rijetke su države koje se mogu pohvaliti da ih godišnje posjeti 10 milijuna turista, a još je manje zemalja koje ugoste dvostruko više stranaca nego što same imaju stanovnika.

Kada bismo se igrali brojkama, to je, recimo, jednako kao kada bi u SAD godišnje došlo 700 milijuna ljudi ili kad bi u Italiju nahrupilo 110 milijuna, o čemu te važne turističke zemlje mogu samo sanjati. Upravo zbog našeg značenja i, zašto ne ponoviti, neosporne kvalitete, moramo odbiti kuknjavu nekih gostiju koji još žale za vremenima kada su za dvjestotinjak ondašnjih maraka danima uživali u socijalističkim bakanalijama.

Ruku na srce, gdje Nijemac, Austrijanac ili neki drugi Srednjoeuropljanin – osim u Hrvatsku – može stići tako brzo, sigurno i, što nikako nije nebitno, vlastitim automobilom. A kada preko odličnih autocesta stigne na more, onda se može prepustiti svakovrsnim užicima te, kako se to popularno kaže, sve boljoj izvanpasionskoj ponudi. Napokon, a to je možda i najvažnije, ne mora bježati u rezervate ograđene žicom ili, ne daj Bože, strahovati od terorističkih napada. Jer, došao je u – Hrvatsku.