Problem uloge države u hrvatskom gospodarstvu vrlo je složen. S jedne strane postoji previše državnog utjecaja na ekonomiju, što se ogleda u enormnom broju kompanija i ostale imovine za koje ne postoje baš nikakvi razlozi da budu u državnom vlasništvu, dok je s druge strane problematično loše vođenje te nedostatak tržišnih kriterija u upravljanju kompanija za koje vlada popriličan konsenzus da bi trebale biti u većinskom vlasništvu države.
Eklatantan je primjer toga HEP. Niz se godina povlači opcija inicijalne javne ponude (IPO) HEP-a, odnosno prodaja paketa dionica HEP-a od 25 posto široj javnosti. Posljednji se put taj prijedlog vezivao s mogućnošću da se tako otkupe dionice INA-e. No nužnost IPO HEP-a nema veze s eventualnim otkupom dionica drugih kompanija, kao ni koristima za državne financije, već sa samim HEP-om.
Naime, kao i svaki drugo izlistavanje dionica na tržištu, tako i ono HEP-a povlači za sobom ulazak ozbiljnijih privatnih investitora u vlasničku strukturu i posljedično poboljšanje korporativnog upravljanja, nove obveze izvještavanja, barem djelomičnu depolitizaciju upravljanja, nove obveze i standarde transparentnosti te ojačani nadzor nad upravom. U slučaju HEP-a bilo bi potaknuto i operativno restrukturiranje kompanije, što bi u konačnici znatno ojačalo kompaniju u svim segmentima. Prije svega, priljev svježeg kapitala u HEP osnažit će novi investicijski ciklus, koji bi trebao biti usmjeren na relativno produktivne investicije te eventualne regionalne akvizicije kojima bi se HEP konačno pretvorio u regionalnog lidera. U tom su kontekstu postojale određene kritike kako će ulaskom privatnih investitora kompanija biti manje razvojno usmjerena. Međutim, čak i kad bi to bio slučaj, upravo zbog državnog vlasništva te nedostatka ozbiljnog plana i kontinuiteta u upravljanju investicijski ciklus HEP-a već je godinama na čekanju. To sasvim sigurno nije praksa kompanija u kojima utjecaj imaju privatni investitori. Uostalom, niz je velikih europskih kompanija koje su u mješovitom državnom i privatnom vlasništvu. Možda najbliži primjer toga je češki ČEZ, srednjoeuropski lider u energetskom sektoru u kojemu 30 posto dionica drže privatni investitori. ČEZ-ove dionice izlistane su na nekoliko europskih burzi, a ČEZ je aktivan u nizu zemalja srednje i istočne Europe te služi kao pozitivan primjer mogućeg razvoja HEP-a.
Osim toga, IPO HEP-a imao bi vrlo pozitivne posljedice za cjelokupnu ekonomiju, jer bi osim novog investicijskog ciklusa, pridonio i oživljavanju tržišta kapitala u Hrvatskoj, na kojemu već gotovo desetljeće nije bilo kapitalnog izdanja koje bi se moglo usporediti s ovim, što dovoljno govori o stanju hrvatskog gospodarstva u posljednjih desetak godina. Također bi dionice HEP-a bile ozbiljna investicijska prilika i za velike institucionalne investitore, poput mirovinskih fondova, koji su u nedostatku drugih prilika za investiranje djelomično osuđeni na investiranje u hrvatske državne obveznice.
Tekst je plaćeni oglas i čista glupost. I sada HEP ostvaruje dobit koja se mjeri u milijardama ali istu ne investira u nove elektrane ili akvizicije u regiji jer za to nema sposobnosti zbog političkih uhljeba koji su zauzeli direktorska mjesta u HEP-u nego se ta enormna dobit u pravilu prosljeđuju u rupu zvanu državni proračun.