Dok se vladine snage bore s ISIL-om za kontrolu nad Tal Afarom i rafinerijom Baiji, dok premijer Maliki očajnički traži bilo kakvu pomoć, uključujući i zračne napade američkog ratnog zrakoplovstva, što Bijela kuća zasad odbija, sve je izglednije da se Iraku kao cjelovitoj i jedinstvenoj državi približio kraj. Donedavno relativno kompaktna država, vrlo će se vjerojatno raspasti, i to ne na dva, već na tri dijela.
Kurdi koriste priliku
Sunitski ekstremisti okupljeni oko terorističke organizacije ISIL, poznate po svojoj okrutnosti i ekstremizmu zbog kojeg ga se odrekla čak i Al-Qa’ida, već sada kontrolira znatan dio teritorija na području središnjeg Iraka, a to područje šire doslovno iz dana u dan. Dobro obučeni i vrlo motivirani borci ISIL-a borbeno su nadmoćnija formacija u odnosu na demoralizirane iračke vojne postrojbe, koje su dobar dio bojišta, poput grada Mosula, u kojem je i počela sunitska ofenziva, panično napustili bez ozbiljnije borbe. Ipak, na strani sunita nisu samo teroristi ISIL-a.
– Borci ove skupine jesu oštrica sunitskih snaga, no ne i jedine postrojbe koje se sada bore protiv vlade u Bagdadu. Tu su i plemena sunitskih Arapa, tu je i časnički kadar izašao iz vojske. Što se sada događa svojevrsna je kazna sustavnom zanemarivanju sunita u Iraku, koje šijitska vlada premijera Malikija provodi već godinu i pol dana – kaže vojni analitičar Igor Tabak. Borbe sunita i šijita možda su najbolje iskoristili Kurdi na sjeveru države, koji posljednja zbivanja koriste kako bi učvrstili svoju vlast i pripremili se za stvarno formiranje svoje samostalne države. Ovladali su gradom Kirkukom te proglasili kraj one države Irak koju smo do sada znali.
Kurdi već dugo vremena imaju svoju punu autonomiju na sjeveru, svoju vladu, vojsku, pa čak i svog ministra vanjskih poslova. A sada su sve to spremni i formalizirati na međunarodnoj sceni.
Gotovo je paradoksalno, ali u tom im najviše pomaže njihov, donedavno najveći neprijatelj – Turska. Transformacija Turske iz neprijatelja u jednog od ključnih kurdskih saveznika već je pri kraju, a za to Ankara ima jako dobre razloge. Prije svega, s Kurdistanom već sada Turska ostvaruje osam milijardi dolara trgovinske razmjene više nego s ostalim dijelovima Iraka. Preko Turske Kurdi izvoze naftu s nalazišta koja su pod njihovom kontrolom. I na kraju, dok je Kurdistana, Turska neće graničiti s dijelovima Iraka koje kontrolira ISIL.
Malikijeve uzdanice
Ni vlada u Bagdadu se ne predaje. Koliko god suniti i ISIL imali podršku Saudijske Arabije, Katara ili Kuvajta, a Kurdi podršku Turske, irački šijiti mogu se pouzdati u pomoć Irana i Sirije. Iranski je predsjednik najavio kako će Iran pomoći u zaštiti svetih šijitskih mjesta poput Karbale, Najafa ili Samare, a sirijski su zrakoplovi već udarali po postrojbama ISIL-a u Iraku. Na djelu je komadanje zemlje, a svi interesni blokovi pokušavaju prigrabiti što veći i što bolji dio sada već de facto nepostojeće države.
Od svog rođenja do danas čujem,vidim i slušam neprestano o sukobima zaraćenih plemenskih zajednica na Bliskom istoku, valjda je došlo vrijeme da ih se pusti da na svoj način razriješe međusobne konflikte bez uplitanja interesnih moćnih politika.