Trideset godina od Sadamova kemijskog napada, Halabdža i dalje pati

Kemal Džalal imao je 17 godina kada su mu dvije sestre izgubile život u kemijskom napadu vojske Sadama Huseina na njegov grad Halabžu. Trideset godina poslije, taj irački Kurd još uvijek nije dobio odštetu za ozljede koje je i sam pritom pretrpio.

Danas mora živjeti "uz respiratornu asistenciju 16 sati na dan", što je izravna posljedica bojnog otrova bačenog na Halabdžu. "Liječnici su mi kazali da sam ostao bez 75 posto pluća", rekao je u razgovoru za France Presse u svojoj malenoj kući, nekoliko metara udaljenoj od spomenika koji gleda na grad s 200.000 stanovnika u kurdskim planinama na sjeveroistoku Iraka. Impozantni spomenik na kojem vijori kurdska zastava podignut je u spomen na 5000 iračkih Kurda, većinom žena i djece, koji su stradali u napadu kemijskim oružjem 16. ožujka 1998. Iran, u to vrijeme u ratu s Irakom već osam godina, primio je protjerane Kurde u svoje bolnice.

Odšteta

A te ih je godine bilo puno. Usred sukoba između dviju susjednih zemalja dvije glavne stranke iračkih Kurda, zagovornici autonomije za njihovu regiju, udružili su se s Teheranom. Cijena koju su platili bila je golema. Sadam Husein poveo je 1988. svoju vojsku u snažnu ofenzivu čija su posljedica bili deseci tisuća mrtvih i raseljenih, stotine uništenih sela i napad bojnim otrovima na Halabdžu. Preživjeli su zbrinuti u Iranu i u europskim bolnicama, prisjeća se Džalal. Stranke, a kasnije i uprava Kurdistana, koji je dobio autonomiju 1991., platili su troškove.

Ako nas pogodi treći svjetski rat, 10 najmoćnijih zemalja imat će ključnu ulogu:

No, dodaje, od dolaska džihadista tzv. Islamske države 2014., što je mobiliziralo sve iračke i kurdske vojne snage i izazvalo velike troškove ta putovanja radi liječenja su prekinuta. Aras Abed, jedini koji je u svojoj obitelji preživio kemijski napad na Halabdžu, osnovao je udruženje za pomoć žrtvama i njihovim bližnjima. Kao voditelj Organizacije za borbu protiv kemijskog oružja u Halabdži taj 48-godišnjak bori se samo za jednu stvar - odštete preživjelima. "Irački Vrhovni sud ocijenio je da je kemijski napad na Halabdžu bio ratni zločin i genocid", podsjeća on.

Abed je osobno svjedočio protiv Sadama Huseina u procesu "Anfal", nazvanom tako po žestokoj kampanji protiv Kurda 1987. i 1998. Bivšem iračkom predsjedniku sudilo se zbog genocida počinjenog nad gotovo 180.000 Kurda. No budući da je Sadam, svrgnut s vlasti 2003. nakon američke invazije, već bio osuđen na smrt zbog jednog drugog pokolja, obješen je 2006., prije završetka postupka zbog genocida. "Vlada u Bagdadu mora sada isplatiti odštetu žrtvama i cijelom gradu", smatra Abed.

Rak i deformacije

Regionalna vlada Kurdistana obećala je "1000 parcela obiteljima žrtava" da si izgrade kuće, kaže Abed. No "30 godina nakon napada, najmanje 200 obitelji još uvijek nije vidjelo to zemljište." Abderahman Abderahman je 16. ožujka 1988. izgubio 48 članova obitelji. No tom bivšem ministru zaštite okoliša u Kurdistanu, kalvarija je tog dana tek počela. "Sve do danas ostaci bojnog otrova rašireni su po gradu, neeksplodirano kemijsko streljivo nalazi se ispod temelja novosagrađenih zgrada", rekao je.

I što je još gore, zagađenje je također stiglo do "polja u okolici grada" koji živi od poljoprivrede, dodao je. "Svake godine u ispitivanjima diljem Kurdistana Halabža je područje gdje se zabilježi najveći broj oboljelih od raka", istaknuo je, "a puno novorođenčadi ima komplikacije i deformacije od rođenja".