Prije 15 godina u Dublinu je bilo samo 20 Hrvata, a danas u Irskoj žive tisuće Hrvata i, kako sad stvari stoje, ta bi brojka mogla samo rasti. Je li Irska atraktivna za Hrvate samo zbog toga što je od ulaska Hrvatske u EU našim građanima širom otvorila vrata i nije postavljala ograničenja za zapošljavanje ili postoje i drugi sociološki razlozi zbog kojih je privlačna Hrvatima?
Srdačni i otvoreni
Zagrepčanin Damir bio je među prvim našim građanima koji je, završivši fakultet, otišao 2000. u Dublin s namjerom da nauči engleski jezik i nešto zaradi.
– U Dublinu nas je tada bilo samo 20 iz Hrvatske. Posao sam odmah dobio u jednoj trgovini jer u Irskoj nema birokracije kao kod nas, čim dođete dobijete porezni broj i možete odmah početi raditi. Ne bih baš rekao da su nam Irci slični po mentalitetu, ali su srdačni i lako prihvaćaju strance. Klima u Irskoj je ugodna, zime su blage, a ljeti temperatura ne prelazi 26 stupnjeva – kaže Damir. Premda plaće nisu bile znatno veće nego u Hrvatskoj, zaraditi se moglo daleko više jer je, primjerice, prekovremeni rad odlično plaćen. Kada je nakon šest mjeseci odlazio iz Irske, pozvala ga je personalna menadžerica na razgovor rekavši mu da bi željeli da ostane u Irskoj jer imaju PR ured u kojem bi mogao raditi, a znaju da je on završio novinarstvo. No, odlučio se vratiti. Ali on i svih 19 radnika iz Hrvatske te 2000./2001. za Irce su bili primjer dobrih radnika.
Demograf prof. Anđelko Akrap kaže da nas i Irsku povezuje katolička tradicija te činjenica da smo i mi i Irci bili iseljenički narod.
– Irci rado prihvaćaju naše građane, svjesni da se kao narod lako integriramo. Irska sa svojom imigracijskom politikom vodi računa da useljava stanovništvo koje će se lako uklopiti. Prije godinu dana u Irsku je otišao i moj prijatelj anesteziolog iz Dubrave, koji se tamo odlično snašao. Radi u bolnici i ima puno bolja primanja i uvjete nego što ih je imao u Hrvatskoj. Kazao mi je da nas i Irce povezuje isti pogled na svijet jer smo kao iseljenički narod dijelili sličnu sudbinu – kaže Akrap.
Ali nije sve bajka
Sociologinja dr. Sonja Podgorelec iz Instituta za migracije i narodnosti smatra da je naše građane, uz to što Irska nije imala ograničenja za zapošljavanje, privuklo i to što je mala zemlja poput naše pa vjeruju i da će se lakše u njoj uklopiti.
– Uz to što je otvorena za zapošljavanje, Irska je doživjela i ekonomski uzlet, što je također djelovalo na odluke naših građana da odu baš u Irsku. Ali i odlazak u Irsku je, koliko sam čula od znanaca, pomalo lutrija. Ljudi odu s fakultetom i rade u hotelima i kuhinjama – zaključuje Podgorelec.
>> Boris: Za tjedan dana zaradim za mjesečne troškove u Irskoj, Draženka: U Londonu čekam prvu plaću
Prosto je nemoguće previdjeti trend kojeg mediji uporno žele (vjerovatno po želji vlasti) plasirati među ljude. "Idite van i ne vraćate se, osim na godišnji sa novcem u džepu! " - Titova politika. To je samo dokaz koliko vlada vjeruje u budućnost Hrvatske i koliko ima povjerenja u vlastiti rad. Koji razlog JOŠ ljudima treba da bi se odlučili na odlazak van??? Kada onaj tko bi vas trebao željeti ne vjeruje da da će vas ni u skorijoj budućnosti trebati onda postoji samo jedan odgovor, a on se nalazi izvan granica zemlje koja je sustavno u zadnjih 20 godina uništavana od vladajućih političara, njihove djece, kumova i rođaka, domovinsko-ratnih tajkuna, uhljebljenih neradnika, umirovljenika koji su vraćeni na posao itd itd itd....