Sa slike na zidu gledaju nas Ćiril i Metod, pogled kroz prozor puca na Eiffelov toranj. To je ured Irine Bokove, Bugarke koja je već punih šest godina na čelu UNESCO-a, Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. Za dvije godine njezin ured možda će gledati na East River i tornjeve New Yorka, a ne više Pariza, jer je Bokova kandidatkinja za mjesto glavne tajnice Ujedinjenih naroda. I to kandidatkinja s, kako se trenutačno čini, najvećim izgledima da naslijedi Ban Ki-moona na toj dužnosti, nakon što korejskom diplomatu istekne mandat 31. prosinca 2016. godine. No, taj je datum još daleko i Bokova je, kao šefica UNESCO-a, potpuno usredotočena na posao u toj organizaciji koja, kako kaže, predstavlja “soft power” ili meku moć UN-a. U ekskluzivnom razgovoru za Obzor Večernjeg lista Bokova govori o UNESCO-u, ali i o svojoj kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a i o hrvatskoj protukandidatkinji Vesni Pusić.
:: Bugarska je podržala vašu kandidaturu za mjesto glavne tajnice UN-a. Znamo da je utrka još u ranoj fazi, no možete li nam reći koja su vaša očekivanja i što želite postići kandidaturom?
Ono što mi daje hrabrost, da tako kažem, za sudjelovanje u toj utrci jest to što sam u prošlosti sudjelovala dvaput u utrkama u okviru Ujedinjenih naroda. Prvi put u utrci za glavnu ravnateljicu UNESCO-a natjecala sam se s osam drugih kandidata i kandidatkinja. Bili su tu kandidati Rusije, Afričke unije, arapskih država, kandidat s podrškom Europske komisije, odnosno EU, kandidat s podrškom SAD-a i drugih. Ja sam u to vrijeme imala podršku samo svoje zemlje. I ipak sam pobijedila na tim izborima. Drugi put također. Iako nije bilo dramatično glasovanje, drugi sam se put imala šansu natjecati. Dakle, to mi daje hrabrost. Ne bojim se natjecanja i ne bojim se izbora. Uvijek poštujem sve svoje bivše konkurente. Neke od njih često susrećem, postali smo prijatelji, sudjelovali smo zajedno u raznim programima i aktivnostima, što je divno jer je to sve vrlo otvoren demokratski proces. Uvijek sam pristupala s punim poštovanjem i prema proceduri i prema drugim konkurentima. Nadam se da će ovaj put biti isto.
:: Zaista jest poprilično postignuće, sad kad ste to tako opisali, da ste u utrci u UNESCO-u pobijedili kao kandidatkinja iz male zemlje u oštroj konkurenciji drugih kandidata. Kako ste to postigli, koja je bila tajna uspjeha?
Želite da otkrijem sve svoje tajne (smijeh). Jednog dana, možda... (smijeh). To je kompliciran proces. Mislim da osoba mora biti jako dobro povezana, od početka utrke do kraja. Sjećam se, u to vrijeme morala sam napisati tekst sa 2000 riječi o svojoj viziji za UNESCO. Svaku sam riječ sama napisala, nisam dala nekom drugom. Pisala sam u zrakoplovu jer sam tad putovala često u države čiju sam podršku tražila. Naslov je bio “UNESCO u globaliziranom svijetu: novi humanizam za 21. stoljeće”. Mislim da su mnoge od tih ideja vrlo relevantne danas. Bila sam vrlo predana u kandidaturi.
:: Hrvatska također ima kandidatkinju za glavnu tajnicu UN-a. Hrvatska Vlada podržala je ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić. Imate li kakvu poruku za nju? Borit ćete se jedna protiv druge.
Ne bih rekla da ćemo se boriti, nego natjecati. Ne vidim to kako borbu, nikad. Imam puno poštovanje prema njoj, čula sam mnoge dobre stvari o gospođi Pusić. Ne poznajem je osobno, ali dobro je da će se natjecati žene. Tko god da pobijedi, važno je da se ne kaže ova osoba je pobijedila jer je žena, nego zato što se zaista uspješno natjecala. Natjecala sam se u ranijim utrkama sa snažnim kandidatkinjama, ženama. Rado ću upoznati gospođu Pusić i podijeliti s njom ideje. Uvjerena sam da će u jednoj ovakvoj utrci biti puno dobrih ideja. I da ćemo se odnositi vrlo prijateljski i s puno poštovanja jedni prema drugima.
:: UNESCO proslavlja 70. obljetnicu. Koja biste postignuća UNESCO-a, općenito, ali i u vašem mandatu, izdvojili kao najvažnija?
Svi znamo za koncept svjetske baštine koji je razvio UNESCO. Ali UNESCO je uvijek bio intelektualno vodstvo unutar sustava UN-a, mjesto gdje se iznose nove ideje i pokreću debate o idejama. Ovo je organizacija koja je lansirala ideju obnovljive energije, zaštite biološke raznolikosti, koncept obrazovanja za sve i još niz drugih ideja. UNESCO je, dakle, bio majka mnogih velikih ideja o čovječanstvu. Moja ambicija bila je ne samo da nastavim tu veliku tradiciju organizacije, da budemo usidreni duboko u humanističku snagu organizacije, jer ovo je “soft power” UN-a, nego također da prilagodim UNESCO sadašnjim okolnostima. Da ga učinim relevantnim za ono što se događa u svijetu.
:: Kad govorimo o izazovima za UNESCO danas, vidimo što rade teroristi iz organizacije ISIL u Siriji i Iraku. Vi ste njihovo uništavanje spomenika nazvali kulturološkim čišćenjem. Što UNESCO i međunarodna zajednica mogu učiniti da to zaustave?
To je način razmišljanja koji negira identitet ljudi. Negira činjenicu da možemo biti različiti po vjeri, etničkoj pripadnosti ili jeziku, ali da smo i dalje svi ljudska bića, ujedinjeni kao čovječanstvo oko određenih vrijednosti. Mislim da je to ono što teroristi žele uništiti i nametnuti bitno drukčiju viziju svijeta. Zbog toga to nazivam kulturološkim čišćenjem jer oni progone ljude, progone manjine, uništavaju baštinu, uništavaju spomenike i tako žele izbrisati sjećanje. Žele izbrisati povijest. To je iznimno opasan fenomen. Živimo u 21. stoljeću, nakon što smo prošli čitavu jednu povijest evolucije, uzajamnog obogaćenja kultura. Istina, bilo je puno destrukcije tijekom povijesti, ali istodobno uvijek je bilo dijaloga između kultura. Čovječanstvo je postajalo šire, bolje u svojim vrijednostima, s više poštovanja jednih prema drugima. To je ono što želimo štititi. Želimo biti tolerantni. Zato UNESCO postoji, na kraju krajeva. Zato su stvoreni Ujedinjeni narodi, a onda i UNESCO. Ministar vanjskih poslova Jordana, moj vrlo dobar prijatelj Nasser Judeh, rekao je nedavno da su oni (ISIL) zapravo prestrašeni poviješću. Jer ih povijest delegitimizira. I mislim da je u pravu. Zato ne žele da povijest postoji.
:: Što se može učiniti?
Svi vidimo da se do stabilnosti i pomirenja ne može doći vojnim mjerama. To vidimo da je točno i u Iraku i u Afganistanu i u nizu zemalja. Ono što trebamo poticati jest znanje, obrazovanje i stvaranje uključenijih društava. Na stranu sada činjenica da problemi u Siriji moraju biti riješeni. To je razumljivo. Ali trebamo tražiti odgovore, svako društvo u Europi i na Bliskom istoku traži odgovore na pitanja kako smo se našli tu gdje smo danas. Taj odgovor mora uključivati mlade ljude, inkluziju mladih u društvo, toleranciju... Tolerancija nema uvijek isto značenje. Ranije se govorilo tolerantni smo, da, ali prema nekome tko daleko od nas živi. Sada tolerantnost treba konstantno pokazivati prema ljudima koji žive vrata do. To je kompliciran, težak proces, ali moramo to učiniti. I tu je UNESCO lansirao vrlo svjež projekt nazvan obrazovanje za globalno građanstvo. Moramo gledati u kvalitetu i sadržaj obrazovanja s gledišta globalnog građanstva, zajedničkog življenja.
:: Mogu li se zločini “kulturološkog čišćenja” procesuirati pred međunarodnim sudovima kao što se procesuiraju ratni zločini ili etničko čišćenje? Može li to biti način zaustavljanja takvih zločina?
Da, vrlo je važno reći da takvi zločini neće proći nekažnjeno. UNESCO je surađivao s Međunarodnim kaznenim sudom zbog ratnih zločina protiv svjetske kulturne baštine u Maliju. Surađujemo s glavnom tužiteljicom i u vezi sa Sirijom i Irakom. Naši timovi rade zajedno. Naravno, to je kompleksnije, jer ni Sirija ni Irak nisu ratificirali rimski statut Međunarodnog kaznenog suda. Ali sve dok ima više od 25.000 stranih boraca ondje i sve dok su među njima državljani mnogih zemalja koje jesu ratificirale statut MKS-a, glavna tužiteljica smatra da ima prostora nastaviti procese.
:: Ovih dana odlučivalo se o tome treba li Kosovo primiti u UNESCO. Nije primljeno jer nije dobilo potrebnu dvotrećinsku većinu glasova svih zemalja. Jeste li iznenađeni rezultatom glasanja? I je li to dobra ili loša stvar, iz perspektive zaštite baštine na Kosovu?
Neću suditi o odlukama zemalja članica UNESCO-a. Na zemljama članicama je da odlučuju. Ali imamo vrijedne rezultate u zaštiti baštine na Kosovu, kroz suradnju s Unmikom (misijom UN-a na Kosovu). I nastavit ćemo raditi unutar tog istog okvira.
:: Prije nekoliko godina imali smo sličan slučaj glasanja o primanju u UNESCO jedne zemlje koja nije članica UN-a – Palestine. Vi ste podržavali članstvo Palestine u UNESCO-u?
Ponovno, to je bila odluka zemalja članica. Ja sam u službi zemalja članica. Odluku o primanju članica donosi Opća konferencija UNESCO-a. Ne donosi je ni glavni ravnatelj.
:: Ali Izvršni odbor predlaže odluku Općoj konferenciji.
Da, predlaže, a onda Opća konferencija donosi odluku.
:: Nakon tog glasanja, nakon što je Palestina primljena, SAD je prestao financirati UNESCO zbog američkog zakona koji nalaže da se obustavi financijska podrška UN-ovim agencijama koje priznaju Palestinu kao članicu. Kako ste prevladali tu krizu i ima li UNESCO i danas financijskih problema zbog toga?
Da, to je bio težak udarac i još uvijek jest težak udarac za organizaciju jer stvara financijsku krizu. Američki doprinos iznosi 22% našeg proračuna. Morali smo rezati novac za programe i broj zaposlenih, no mislim da je sada organizacija stabilna. Nismo zanemarili naš glavni cilj, a to je održati vodstvo organizacije u područjima u kojima smo kompetentni. To je dobra vijest i to nam priznaju zemlje članice. I druga stvar koju želim dodati, da ne bude zabune, iako je izgubio pravo glasa unutar Opće konferencije, SAD je vrlo snažan partner UNESCO-a. Kad je državni tajnik John Kerry nedavno bio ovdje, u govoru je ne samo pohvalio UNESCO za ono što radimo, nego je ponovio predanost vrlo snažnom partnerstvu i rekao da sada pogotovu, s ekstremizmom, nasiljem, konfliktima i razaranjem, UNESCO postaje sve važniji kao organizacija. Bila sam jedina čelnica agencije koju je predsjednik Barack Obama pozvao na summit posvećen borbi protiv nasilnog ekstremizma u New Yorku tijekom prvog tjedna Opće skupštine UN-a. Sva naša suradnja sa SAD-om je vrlo snažna. Imali smo niz zajedničkih inicijativa o obrazovanju djevojčica, borbi protiv ekstremizma, slobodi izražavanja i slobodi medija... Postoji paradoks u svemu ovome, no nadam se da će problem financiranja biti riješen jer i dalje smo partneri.
Gospođo Bokova! Gospođa Vesna Pusić je jaka kandidatkinja samo na listama SDP-a i to tamo gdje Jugoslavija živi u glavama ljudi. Dakle, za internu upotrebu u Hrvatskoj.