Udio plaća u američkom bruto društvenom proizvodu pao je sa 68,8 1970. na 60,7 posto 2013., od 1979. nestalo je 7 milijuna industrijskih radnih mjesta, a stanovništvo je naraslo s 225 na 321 milijun. Podaci su to koje je jučer iznio New York Times nakon što je Donald Trump postigao pobjedu na temelju koje bi mogao zaista postati noćna mora Republikanske stranke i njezin kandidat za predsjednika i dalje najvažnije zemlje na svijetu. No manje je važno što ga ne voli republikanska vrhuška. Uostalom, analitičari tvrde da je upravo njihova politika, vika protiv socijalnih poteza Baracka Obame, i proizvela bijes među konzervativnijim Amerikancima koje su uvjerili da nisu banke, financijaši i goleme kompanije odnijeli njihove zarade, nego da su to Obamini potezi i ilegalni useljenici.
Upravo su republikanci iznjedrili fundamentalistički Pokret čajanki u kojem je normalno reći da je evolucija laž iako je ne samo temeljito dokazana nego nam se odvija pred očima, a uskoro bismo valjda mogli doznati i da je Zemlja ravna ploča na leđima slonova u središtu svemira. Jaz između bogatih i siromašnih, na koji je detaljno, utemeljeno na povijesnom nizu podataka i zasad uzaludno upozoravao francuski ekonomist Thomas Piketty, stvorio je, ironično, okvir u kojem pobjeđuje bestidni multimilijarder Trump za kojega nitko pojma nema što bi zapravo njegov boravak u Bijeloj kući značio ni za SAD ni za svijet.
I Meksiko je u panici jer nevjerojatni Trump obećava gradnju zida i širi mržnju prema meksičkim useljenicima pa najavljuje rasprave o svemu što povezuje Meksiko i SAD. Zaista, puno je važnije od republikanske nevolje ono što bi Trump na čelu SAD-a značio za svijet. Ako Hillary nastavi pobjeđivati Bernieja Sandersa, ostatak svijeta može se samo nadati tzv. francuskom efektu: da će se glasači demokrata toliko mobilizirati zbog najezde nepoznatih opasnosti kojima prijeti Trump da će masovno izaći na izbore. Kao što su Francuzi u posljednji trenutak spašavali obraz kako bi obuzdali uzlet Marine le Pen i njezina oca.