Trbuhom za kruhom

Boris: Za tjedan dana zaradim za mjesečne troškove u Irskoj, Draženka: U Londonu čekam prvu plaću

kolaž
iseljenici
iseljenici
iseljenici
16.06.2015.
u 14:22
Donosimo priče troje Slavonaca koji su trbuhom za kruhom napustili Hrvatsku
Pogledaj originalni članak

Masovni odlazak u inozemstvo cijelih obitelji iz hrvatske žitnice nacionalni je problem broj jedan. Donosimo priče troje Slavonaca koji su trbuhom za kruhom napustili Hrvatsku.

Boris Turalija (36) - Za tjedan dana zaradim za mjesečne troškove u Irskoj

Stolar Boris Turalija (36) iz Petrijevaca nedaleko od Osijeka dva mjeseca kruh zarađuje irskom Carlowu, 70-ak kilometara udaljenom od Dublina. Izrađuje kuhinje i namještaj u maloj tvrtki koja, uz vlasnika, zapošljava još samo jednoga majstora.– Odradio sam prvo tjedan dana probnog rada, riskirao, odvažio se i dobio posao – kaže Boris. Sa 16 godina iskustva u baratanju stolarskim alatom, nije mu bilo teško ubaciti se u novi “film” i odmah početi raditi punom parom.– Ne vidim budućnost u Hrvatskoj. Supruga radi u školi, od njezine se plaće može živjeti, ali teško – nastavlja naš sugovornik. Najteže mu je bilo ostaviti obitelj, suprugu i dvije malene kćeri. No, tješi ga što zna za što i za koga radi. – Za tjedan dana zaradim dovoljno da si podmirim mjesečne troškove života u Irskoj – navodi. Radno mu je vrijeme od 8 do 17 sati, a želi li zaraditi više, nitko se neće buniti da ostaje i duže u radionici.O planovima ne razmišlja. – Dobio sam ponudu za posao i iz Dublina, a javio sam se i na oglas u Londonu pa dogovaramo razgovor – govori on. Važno je jedino, zaključuje, prilagoditi se stranom mentalitetu.– Irska je uređena država, svi su ljubazni i nemam nikakvih problema kao stranac – zaključuje Boris.

Draženka Pajić (38) - U Londonu čekam prvu plaću, uskoro stiže i obitelj

Grad je doista lijep, ima se puno toga za vidjeti i doživjeti. U Englesku sam otišla prije manje od mjesec dana pa je još prerano govori o konkretnijim dojmovima, ali definitivno je bolje nego u Hrvatskoj – kaže Brođanka Draženka Pajić, koja je u svibnju spakirala stvari i otišla u London raditi kao medicinska sestra. O financijskim uvjetima također ne može govoriti jer još nije primila ni prvu plaću, ali velika joj je pomoć bila to što ju je posao čekao i što joj je bolnica u kojoj radi na korištenje ustupila garsonijeru pa ne mora tražiti i plaćati smještaj. Uskoro će za njom u Englesku i njezina obitelj, suprug koji je konobar u jednom brodskom kafiću i dvoje djece. Kći Dorotea završila je srednju ekonomsku, a sin Dominik osnovnu školu. – Djeca su najveći razlog zbog kojeg smo se odlučili na ovaj korak, jer za mlade u Hrvatskoj nema perspektive – kaže Draženka, koja je u Slavonskom Brodu bila njegovateljica. Suprug je po struci vozač i odmah će u potragu za poslom. Dominik će nastaviti školovanje, a Dorotea će se pokušati upisati na neki fakultet. – Srce zna gdje je dom. Jednog dana, kada se ekonomske prilike poboljšaju, sigurno ćemo se vratiti u Hrvatsku. Međutim, dok ne budemo vidjeli svijetlu budućnost u domovini, ostajemo u Engleskoj – kaže Draženka.

Alen Sabljak (30) - U Dublinu dva posla pa treća sreća u Corku

Alen Sabljak (30) iz Vukovara nešto je manje od godinu dana u Irskoj, ali dosad je već vidio i, kako kaže, prošao puno toga. Nakon što pet godina od stjecanja diplome Ekonomskog fakulteta nije uspio pronaći posao, u Dublinu je odmah po dolasku pronašao dva posla. Bio je konobar u jednom pubu u Dublinu i noćni recepcionar. Nešto kasnije osmjehnula mu se sreća pa se zaposlio u jednoj velikoj svjetskoj elektroničkoj tvrtki zbog čega se morao preseliti u Cork. – Život u Irskoj nije nešto pretjerano različit od života u Hrvatskoj. Riječ je o sitnicama, ali opet te sitnice puno znače. Klima je dosta drugačija, ali čovjek se navikne na kišu. Ovdje se ne ide na kave za radnoga vremena kao u Hrvatskoj, tako da se najveći dio dana svodi na posao i kasnije boravak u kući – kaže Sabljak. Druženja i posjeti nekom pubu ostavljaju se za vikende ako se ima vremena i ako se uspiju organizirati. Od plaće se može normalno živjeti, ali svakako treba voditi računa da su luksuzi kao što su alkohol i cigarete prilično skupi. – Kad bih našao neki normalan posao u Vukovaru ili okolici, sigurno bih se vratio. Najviše mi nedostaju prijatelji i obitelj, a najgore je u vrijeme nekih blagdana poput Božića ili Uskrsa i slično. Stisne te onda nešto, ali opet ide se dalje – kaže Sabljak.

>> Hrvatska žitnica triput je temeljito uništena u posljednjih sto godina

>> Žitnica čeka 2020. godinu da rasproda zemlju strancima

>> Kako dalje? Mladima dajte državnu zemlju u najam i povoljne kredite

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 181

DU
Deleted user
14:34 16.06.2015.

Reklamirate odlazak, ha? Po čijem nalogu radite?

GA
Gajger
14:43 16.06.2015.

Živim za dan kad će autori ovakvih članaka o velikim uspjesima naših sugrađana koji u inozemstvu rade kao perači wc-a, konobari i pomoćni radnici u kuhinji moći ispričati sličnu uspješnu priču i o sebi. Gospodo novinari, odite i vi što prije u Kanadu, Irsku, UK, na kraj svijeta, bilo gdje, samo se molim vas više ne vraćajte ovdje širiti svoj otrov i pesimizam.

SH
srce_hrvatsko
14:42 16.06.2015.

I tako to..na kraju će ostati samo 'udba,partija,narodna armija i milicija',penzioneri,stari,bolesni..i poneki 'kulak' ili 'gologuzi proleter' kojem ce se sisati krv tj.koji ce sve njih placati... Zalosno..i jos to propagirate? Ah da,bit ve manje nezaposlenih ako svi odu..pa ce Milance dobit izbore.. Moš mislit..jad i bijeda je to sve,narode moj...