U ovom članku dotaknut ćemo se nekih iskustava novopridošlih članica Europske unije s obzirom na mogućnosti koje su im se otvorile nakon pristupanja u EU.
Jedna od obveza pristupanja EU jest prihvaćanje EU standarda vezanih uz bilo koje područje koje je regulirano EU pravnom stečevinom. To može predstavljati dodatan teret svima koji su naviknuli na funkcioniranje u domaćim uvjetima, ali ne i u sustavu u kojem se nastoji standardizirati život u okviru svih politika u nadležnosti EU, i to u svih 28 država članica (ubrojivši i Hrvatsku). A standardizacija nije besplatna, a u većini slučajeva nije ni jednostavna.
Razne domaće tvrtke novih članica EU morale su se probijati na tržištima na kojima nisu bile poznate te je bilo potrebno više ulagati u promidžbu. Budući da je i tržište postalo veće, koristi od toga mogle su biti višestruke. Međutim, tvrtke koje nisu bile spremne za takvu borbu na EU tržištu propale su ukoliko se nisu prilagodile ili specijalizirale u nekom drugom području u kojem bi bile konkurentnije od onog kojim su se do pristupanja EU bavile. Isto je i s poljoprivrednicima: za one koji nisu proizvodili isključivo za svoje potrebe, postojala je opasnost od propadanja ukoliko se nisu specijalizirali ili prilagodili potrebama tržišta te ukoliko strateški nisu promišljali daljnje korake u svom poslovanju, odnosno ako se npr. nisu udružili ukoliko nisu imali dovoljno vlastitih kapaciteta za proizvodnju.
Bilo je prostora i za smanjivanje cijena roba, usluga i radova, npr. zbog straha od povećane konkurencije te svakako zbog ukidanja carina, što je, kao što je to već dobro poznato, uzrokovalo propadanje tvrtki koje su se bavile špedicijom u državama članicama koje su pristupile EU. Međutim, ako uzmemo za primjer Mađarsku, znatna promjena u cijenama niti u plus niti u minus nije se dogodila u prve tri godine članstva u EU. Sukladno navedenom, postoje razlozi kako bi se i u Hrvatskoj mogao dogoditi određeni pad cijena. S druge strane, ako uzmemo za primjer domaće proizvođače hrane, neki već sada najavljuju kako to neće biti moguće s obzirom na visoke ulazne troškove, na primjer, energenata.
Također, državljanima novih država članica EU pružila se mogućnost studiranja u svim državama članicama EU pod istim uvjetima kao i državljanima dotične države članice, uz mogućnost nižih školarina, s obzirom na veći izbor visokoškolskih institucija na tržištu te broj stipendija koje su bile dostupne.
S obzirom na to da pristupanje EU podrazumijeva i pristup strukturnim i Kohezijskom fondu, te programima EU koji novim državama članicama nisu bili dostupni do pristupanja, otvorile su se dodatne mogućnosti vezane uz prijavu projekata koji su mogli biti sufinancirani od strane EU, što će se dogoditi i u slučaju Hrvatske.
Općenito gledajući, životni standard novih država članica relativno se brzo primaknuo EU prosjeku u razdoblju od 2004. do 2010. godine. Na primjer, u baltičkim državama (Estonija, Latvija i Litva) i Bugarskoj, BDP po stanovniku u kupovnoj moći, što je indikator usporedbe životnog standarda između država, povećao se za više od 100% između 2004. i 2008. godine, dok se taj indikator za države članice EU pripadnice Eurozone povećao za samo 30%.
Nadalje, nove članice EU možemo podijeliti u dvije skupine razlikujući na taj način primicanje prosječnom europskom životnom standardu. U jednoj skupini su Poljska, Mađarska i Češka kojima je životni standard bio najviši 1999. godine te čije je primicanje prosječnom europskom standardu bilo sporije u zadnjih deset godina od novih članica druge skupine kojoj pripadaju baltičke države i Bugarska.
Financijske je kriza, međutim, usporila ekonomski rast općenito, usporivši na taj način nove članice, pogotovo one druge skupine u njihovom približavanju prosječnom europskom standardu. Između 2008. i 2009. godine, BDP po stanovniku u kupovnoj moći pao je u svim novim članicama. Između 2009. i 2010. godine, životni standard porastao je u novim članicama, ali sporije nego u periodu od 2004. do 2008., što se može pripisati financijskoj krizi.
Ono u što su uprte oči vjerojatno svih građana Hrvatske uoči pristupanja Hrvatske Europskoj uniji je bolji životni standard, koji ovisi o nizu faktora kao što su stupanj pripremljenosti za članstvo u EU, domaća unutarnja i vanjska politika na svim razinama te opća informiranost. Sudeći po iskustvima bivših novih država članica, ima prostora za bolje sutra, samo taj prostor treba pametno iskoristiti.