Dva mjeseca nakon prvih simptoma COVID-19 i nakon više od mjesec dana bolničkog liječenja u tri bolničke ustanove, Zagrepčaninu M. M. i danas pluća rade s pola kapaciteta, uzima tri različita lijeka i s mukom se penje stepenicama.
– Doktorica mi je rekla da su me spasili kortikosteroidi. Oni su bili ključni u liječenju, da nije bilo medrola, ostao bih doživotno na kisiku – rekao nam je ovaj prethodno zdrav 59-godišnjak.
Prvi simptomi javili su mu se 6. prosinca, nakon jakog kašlja uslijedila je visoka temperatura i otežano disanje. Primljen je u Kliniku za infektivne bolesti 16. prosinca i to su jedva smjestili još jedan dodatni krevet u bolnici prepunoj oboljelih od COVID-19. Imao je obostranu upalu pluća, saturacija mu je bila jako niska i odmah je stavljen na kisik kao srednje težak bolesnik.
Zasićenost krvi kisikom stalno je varirala – od napora jutarnje higijene znatno bi padala, da bi se poslijepodne nakon mirovanja digla, ali bez maske s kisikom nije išlo. I tako sve do 5. siječnja, kada je prebačen u dvoranu Arenu Zagreb. Ondje je bio svega nekoliko dana – više nije bio zarazan, ali mu je saturacija bila ispod 90, što znači da nije u stanju samostalno disati pa su liječnici odlučili dalje ga liječiti na pulmološkom odjelu KBC-a Sestre milosrdnice.
Kući je konačno pušten 14. siječnja.
I liječnici uče u hodu
– Prošli četvrtak na kontroli rekli su mi da se popravilo i da su mi pluća funkcionalna 50 posto. Saturacija tj. zasićenost krvi kisikom mi je 92-93%. Izlazim pomalo iz kuće, ali osjećam velik gubitak snage, a najveći problem mi je uspinjanje po stepenicama. To predstavlja ogroman napor, a isto su mi rekli i drugi koji su preboljeli COVID-19. I dalje uzimam medrol, lijek protiv zgrušavanja jer sam imao ugrušak i plućnu emboliju, te lijek kojim se štiti želučana flora – opisao nam je.
– Tzv. post-COVID sindrom uočen je naknadno i tek se ove zime počeo pratiti, a bit će izazov za sve nas u sljedećem periodu – kaže dr. Saša Srića, pulmolog iz Klinike za plućne bolesti Jordanovac “na privremenom radu” u KB Dubravi.
Post-COVID sindrom javlja se i kod pacijenata koji su prošli bolničko liječenje, ali i kod osoba koje su imale blaži oblik COVID-19 infekcije. Zasad nema ni smjernica, već i doktori uče u hodu.
– Kao najčešći simptomi opisuju se umor, dugotrajni kašalj koji traje i nakon izliječene ne akutne faze bolesti, zatim bolovi u mišićima, otežano disanje, zaduha kod napora, ali javljaju se i poremećaji kao što su zaboravljivost, anksioznosti, depresija, pa neurološke komplikacije u smislu slabosti mišića. Odnedavno svakog pacijenta koji završi u respiracijskom centru s pneumonijom naručujemo za šest do osam tjedana u post-COVID ambulante – kaže dr. Srića.
– Ne znamo hoće li te promjene na plućima prelaziti u trajnu plućnu fibrozu, stvaranje vezivnog tkiva, ili će se povući – navodi pulmolog.
Pacijentima u post-COVID fazi treba napraviti spirometriju, difuziju, da se vidi kakva je plućna funkcija i je li došlo do promjena. Dobro je napraviti i scintigrafiju pluća da se vidi ima li mikroembolije.
– Kod mnogih pacijenata kod kojih nije dokazana plućna embolija i nisu imali kliničke znakove duboke venske tromboze, a bili su liječeni s maksimalnom terapijom koja sprečava zgrušavanje krvi, nasumični dopleri pokazali su duboku vensku trombozu, kod dva do tri od pet pacijenata – otkriva dr. Srića i dodaje da se događaju nagle smrti kod plućnih embolija usprkos maksimalnim dozama lijeka protiv zgrušavanja te da liječnici nailaze na zaista bizarne slike kakve nisu viđali kod drugih bolesti.
O statistički relevantnim hrvatskim podacima za post-COVID moći će se govoriti, predviđa dr. Saša Srića, tek kroz otprilike šest mjeseci. Talijanska studija objavljena u The Journal of Medical Association, o kojoj je nedavno prof. Dragan Primorac pisao u Večernjaku, upućuje na to da dva mjeseca nakon prvih simptoma ove koronavirusne infekcije samo 12,6% pacijenata nema više nikakvih simptoma bolesti.
Jedan do dva simptoma ima njih 32%, a čak 55% ispitanika imalo je tri i više simptoma. Autori studije kao najčešće simptome navode opću slabost koja postoji u 53,1% ispitanika, subjektivni osjećaj nedostatka zraka (dispneja) u 43,4% ispitanika, bol u zglobovima u 27,3%, dok bol u prsima postoji u 21,7% ispitanika. S druge strane neurološki simptomi (nesanica, znojenje, deficit kranijskih živaca, konvulzije, paraliza itd.) imaju veliku učestalost i predstavljaju značajan problem u osoba koje su preboljele COVID-19.
Prikrivena infekcija u organizmu
Iako još uvijek mehanizam nastanka post-COVID-19 sindroma nije jasan, razmišljanja znanstvenika idu u smjeru da je glavni razlog dugotrajnog trajanja simptoma povezanih s post-COVID-19 sindromom zapravo prikrivena infekcija u organizmu koja dovodi do prolongiranog imunosnog odgovora organizma, kaže nam prof. Dragan Primorac.
– Uz to prevladava mišljenje da poremećaj mikrocirkulacije, ili preciznije oštećenje endotelnih stanica krvnih žila inicira procese koji dovode do narušavanja integriteta krvnih žila, stimulacije agregacije trombocita, ali i leukocitne infiltracije, te predstavlja osnovu u razumijevanja oštećenja organskih sustava. Rezultati upravo objavljeni u časopisu JAMA ističu da je preduvjet započinjanja upalnog procesa i formiranja tromba u krvnim žilama zapravo izvanstanično formiranje neutrofila i njihovih proizvoda (proteini s mikrobicidnim učinkom te brojnih enzima) koje čine brojne mrežne strukture. Može se zaključiti da opseg oštećenja organa zbog stvaranja tromba i upalnih procesa razmjeran simptomima koji se poslije viđaju u oboljelih od post-COVID-19 sindroma – kaže prof. Primorac i dodaje kako u najčešći simptomi koji se pojavljuju u pacijenata nakon preboljele tzv. akutne faze COVID-19 uključuju dugotrajan gubitak osjeta okusa i mirisa, kroničan umor, malaksalost, poremećaj pamćenja i koncentracije, noćno znojenje, bolovi u prsima, ali i u mišićima i zglobovima, glavobolje, kožni osip ili gubitak kose.
– Zanimljivo je naglasiti da zadnjih tjedana u post-COVID-19 ambulantu Specijalne bolnice Sv. Katarina najviše dolaze pacijenti s neurološkim simptomima, nesanicom, gubitkom memorije, kroničnim umorom, malaksalošću, poremećajem pamćenja i koncentracije itd. Važno je reći da se s ovim tipom sindroma ne susrećemo po prvi put – ističe naš znanstvenik.
Naime, nakon završetka epidemije SARS-a 2004. godine opisana su slična klinička stanja kod određenog broja osoba koje su preboljele SARS (tzv. postSARS stanja), koja danas viđamo nakon infekcija SARS-CoV-2 virusom. Međutim, i kod infekcija drugim virusima poput EBV ili virusa influence mogu se javiti neki od simptoma koje danas vidimo kod post-COVID-19 sindroma.
Jeste li primjetili da je cijela korona histerija - od propagandnih mantri o držanju distance, dezinficiranju i provjetravanju, preko maskiranja i lockdowna, pa do represivnog progona, utemeljena na jednoj velikoj laži? A ta laž je da su zdravi ljudi bolesni. Da su zdravi ljudi širitelji zaraze, i kao takvi - opasni. Da su bioteroristi, prijetnja, da ubijaju stare i nemoćne. Kad vam vlast suspendira prava ona polazi upravo od te laži. Kad vam poslušnici vlasti nabijaju osjećaj krivnje oni polaze upravo od te laži. Kad su uhitili vlasnika teretane polazili su upravo od te laži. Kad su prosipali bijes na mlade ispred HNK, polazili su upravo od te laži. Kad govore da su vaša djeca ubojice baka i djedova, polaze upravo od te laži. Laži, da su zdravi ljudi bolesni. Kad vas ne puštaju raditi, kad vam nabijaju brnjicu, kad vam odgađaju pretragu u bolnici, kad vam zabranjuju sport, druženja, putovanja... polaze upravo od te laži. Zdrave vas proglašavaju bolesnima, opasnima, prijetnjom. Jedino vam tako mogu suspendirati prava i jedino tako pred vama mogu glumiti humaniste i moralne vertikale. Moraju lagati. Zato se ubuduće koncentrirajte samo na razotkrivanje te laži. Bez nje se cijela korona histerija ruši kao kula od karata, a ispod maski humanista i moralizatora otkrivaju se tirani i sociopati.