Islamisti jači i od vojske

Predizborna kampanja u Turskoj je na vrhuncu, što znači da se udara i ispod pojasa. Dok se do jučer “pucalo” iz svih mogućih verbalnih oružja, u čemu turska politička scena ima dugu i bogatu tradiciju, a sada se počelo koristiti i pravo streljivo. Gerilci su, naime, napali policiju koja je osiguravala veliki predizborni skup vladajuće Stranke pravde i razvitka premijera Recepa Erdogana. Napad se dogodio u blizini grada Kastamouna, neposredno nakon što ga je posjetio premijer. Nije bio u opasnosti jer je s predizbornog skupa otišao helikopterom.

U napadu je jedan policajac ubijen, a dvojica su teško ranjena. Iako zasad nema pouzdanih informacija o tome tko stoji iza napada, premijer Erdogan je već optužio kurdske separatiste.

Iznenađuje što se napad dogodio blizu Crnog mora, daleko od jugoistoka zemlje, koji je uglavnom nastanjen Kurdima. Premijer Erdogan je odlučan da i na sljedećim izborima, koji se trebaju održati 12. lipnja, još jednom osvoji većinu. I, kako se čini, na dobrom je putu. Naruku mu idu međunarodne, ali i domaće prilike. Turska ne samo da je relativno bezbolno prošla svjetsku gospodarsku krizu nego je trenutačno i njezino gospodarstvo među najdinamičnijima u Europi. Na drugoj strani, arapska demokratska revolucija izbacila je Tursku na veliku međunarodnu scenu. Turska ima nezamjenjivu ulogu u arapskom svijetu, kojim je pod egidom Otomanskog Carstva vladala stoljećima. Ona je cijenjeni sugovornik i medijator, prava spona između novih arapskih demokracija i Zapada. Povrh svega, Turska je demokratski uzor kojemu bi trebale težite sve novouspostavljene demokracije u muslimanskom svijetu.

Koliko je velik Turski utjecaj, govori i to što su Amerika i Europa suzdržano podržale prosvjede u Siriji jer ne žele Turskoj stvarati dodatne probleme s kurdskom manjinom. Na domaćem planu velik je izborni sraz između umjerenih islamista koje predvodi premijer Erdogan i sekularne oporbe iako je to ponešto pojednostavnjena podjela. Niti su “islamisti” takva opasnost niti su sekularisti takvo cvijeće kakvim se predstavljaju.

Dok su na vlasti bile sekularne stranke (uglavnom korumpirane), glavnu je riječ imala turska vojska. Kada ne bi bili zadovoljna civilnom vlašću, posegnuli bi za vojnim udarom. Premijer Erdogan pokušava staviti generale tamo gdje im je mjesto, ali u isto vrijeme u javni život pokušava uvesti što više vjerskih elemenata, koji su bili izbačeni iz javnog života još od vremena Atatürka. Vratio je feredžu u javni prostor, što je do prije nekoliko godina bilo nezamislivo. Stručnjaci predviđaju da će Erdogan bez većih problema zadržati premijersku poziciju. Jednim dijelom zato što dobro radi, ali iz zato što je sekularna oporba oslabljena raznim skandalima. Prije godinu dana predsjednik glavne oporbene stranke morao je odstupiti jer je na YouTubeu objavljeno kako se seksa sa zamjenicom.