Islamski radikalizam jednako je izražen i u Sarajevu kao i u Parizu

Prijeratni dopisnik zagrebačkog tjednika Danas i brojnih hrvatskih medija iz Crne Gore danas je na čelu najmoćnije medijske kompanije u BiH, Dnevnog avaza iz Sarajeva. Fahrudin Radončić formalno se u međuvremenu distancirao od svojih medija kako bi se posvetio politici i vođenju stranke Savez za bolju budućnost (SBB), koja je prošle godine na posljednjim izborima osvojila drugo mjesto među bošnjačkim biračima. Iako je nekoć bio jako blizak pokojnom predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću, s njegovim sinom Bakirom Izetbegovićem, aktualnim čelnikom Stranke demokratske akcije, vodio je oštre medijske i političke ratove. Nakon godina sukobljavanja, nedavno su sklopili pakt. Radončić će na temelju te pomirbe ući u vlast, kao ministar prometa i veza u državnom Vijeću ministara, u kojoj je svojedobno bio ministar sigurnosti. Smatraju ga iznimno pragmatičnim, spremnim na dogovor i kompromise, ali istodobno i vrlo principijelnim. 
Za vrijeme njegova mandata kao ministra sigurnosti doneseno je više kaznenih propisa usmjerenih protiv simpatizera Islamske države i radikalnih pokreta u BiH. U lokalnim se medijima nagađalo pak da je on glavni američki čovjek u BiH. Na dogovoreni intervju došli smo u zgradu Avaza, koja je najviša na Balkanu pa dominira gradom na Miljacki.

Posljednji teroristički napadi zgrozili su svijet. Iako jača potpora teroristima Islamske države, a svijet se djelomično ujedinjuje u borbi protiv njih, jača i protumuslimanska histerija. Kako se ova zbivanja odražavaju na bosanske muslimane, na Bošnjake?

Bošnjaci su u vrlo delikatnoj poziciji. Mi smo autohtoni muslimani među kojima nikada nije bilo džihadista. Zaista smo se borili za sekularistički državni standard. Prošli smo kroz više generacija suživota s drugim konfesijama i nacijama. U tome smislu Bošnjaci, kao najveća žrtva rata, narod nad kojim je ipak počinjen genocid, nisu prihvatili radikalizam kao dominantno uvjerenje. Morate znati da tijekom rata u opkoljenom Sarajevu Bošnjaci nisu srušili nijednu pravoslavnu, katoličku ili židovsku bogomolju. Pojavom ISIL-a u cijelom se svijetu vidi zadojenost radikalnom ideologijom koja, nažalost, nije prošla ni mimo ovih prostora. Danas je problem radikalizma gotovo jednako izražen u Francuskoj i BiH. Pri tome, tamo su napadi izazvali puno više ljudskih žrtava i materijalne štete. To je sada globalni, ali i europski problem. 


Može li BiH sa svojom raznolikošću biti drugačiji primjer od ovih antagonizama?

Oduvijek sam smatrao da je multietničnost prednost BiH. Ja sam uvjeren da BiH može biti novi poligon dobra, dobrih poruka i multietničkog života uza sve napetosti koje postoje čak i u međunacionalnim odnosima. 


Bili ste ministar sigurnosti BiH i u vašem mandatu pokrenuto je niz rigoroznih mjera protiv radikalizma i ljudi koji su odlazili na strana ratišta. Svejedno, nedavno su ubijena dvojica pripadnika oružanih snaga. Koliko je realna opasnost od vjerskog radikalizma u BiH i u regiji?

Parlament BiH je jednoglasno, sa 41 glasom, uz podršku svi stranaka, uključujući najveće bošnjačke, hrvatske i srpske stranke, donio zakon kojim se sankcionira odlazak na strana ratišta. Taj se zakon primjenjuje i mislim da je već donio dobre rezultate. S druge strane, postoje obavještajni podaci da se iz BiH na sirijskom ratištu borilo između 300 i 400 osoba, a da ih se natrag vratilo oko 150. To su građani BiH. Oni mogu biti sigurnosni problem, ali s druge strane, moguće je da je i dio tih ljudi shvatio gdje je bio i što je radio pa su pobjegli natrag. Ne da bi pravili nova zla, nego da se jednostavno spase od toga pokreta. Mediji su objavili da je jedna naša sedamnaestogodišnja Bošnjakinja ubijena zato što je pokušala umaknuti iz kandži ISIL-a. Zato procjenjujem da su se opasnosti od terorizma, nažalost, nivelirale.

U kojem smislu?

Opasnost od terorizma u BiH, regiji i Europskoj uniji postala je sada jednaka!

Rat je ipak donio promjene. Uvezeni strani borci djelomično su se integrirali u društvo. To je dovelo do djelomične promjene u prakticiranju islama, ali i do veće radikalizacije. Kako gledate na tu pojavu?

Mi se u BiH suočavamo s terorističkim opasnostima, ali i s drukčijim prakticiranjem vjere od onoga što je nama bilo imanentno stoljećima. Vehabizam je uvezen, on sada postoji u BiH. Imamo veliku sreću što je na čelo Islamske zajednice došao reis Husein Kavazović, koji zaista počinje stvari nazivati pravim imenom i koji provodi veliku edukativno-vjersku misiju da se Bošnjaci muslimani vrate svom načinu prakticiranja vjere.

Jesu li sigurnosne službe u BiH sposobne suprotstaviti se ekstremistima i njihovim vezama s političkim, vjerskim establišmentom, sponzorima iz Saudijske Arabije?

Sigurnosne službe u BiH, kao i svuda u svijetu, rade svoj posao. O većem ili manjem uspjehu može se govoriti. Problem sigurnosti u BiH atomizirana je sigurnosna zajednica, počevši od policijskih agencija do obavještajne službe. Očekujem da će nova vlast dati snažan doprinos depolitizaciji policijskih agencija, ali i tužiteljstava jer, prema našim zakonima, tužitelji vode istrage. Njihova se pozornost treba s montiranih političkih procesa usmjeriti na borbu protiv sustavne korupcije i terorizma. Sigurnosne strukture moraju biti bolje koordinirane i to jest ozbiljan problem.

Kako komentirate nedavni dolazak premijera Srbije Aleksandra Vučića u Srebrenicu, naklon žrtvama i svojevrsnu ispriku?

Od 1988. do 1995. tadašnje vodstvo Srbije imalo je najveću ulogu u krvoproliću, a značajnu ulogu srbijanska politika ima i danas. Politika Slobodan Miloševića i Srpske akademije nauka i umjetnosti dovela je do stravičnih posljedica. Premijer Vučić napravio je povijesno važnu gestu u bošnjačko-srpskim odnosima. Treba ohrabrivati sve koji, ako već nisu u stanju u punome smislu priznati tragičnu grešku koja je činjena uime njihove države, makar pokazuju neku vrstu pijeteta prema žrtvama. Očekujem da će Srbija i premijer Vučić takve poruke slati i dalje.

Nedavno je obilježeno dvadeset godina od Daytonskog sporazuma o BiH, koja je u međuvremenu zaostala za susjedima. Kako dalje, kako pomiriti očekivanja triju naroda i drugih građana?

Od početka ističem da je Daytonski sporazum teško spektakularno popravljati i da nisu realne nove međunarodne konferencije. Daytonski sporazum treba mijenjati procesom pridruživanja BiH Europskoj uniji. No, Daytonski je sporazum postao alibi za nešto što je neobranjivo. U ovoj državi za 20 godina mira nije učinjeno praktično ništa. U RH jer sagrađeno oko 1800 kilometara autocesta, a kod nas samo stotinjak. Prvi smo u Europi po nezaposlenosti, prvi po sustavnoj korupciji. Je li nam možda Dodik ili netko drugi smetao da napravimo autoceste kroz Federaciju ili potaknemo gospodarski razvoj? Čvrsto vjerujem da Dayton služi političarima da sakriju svoju nesposobnost i korupciju.

Što vas je natjeralo ili motiviralo da zakopate ratne sjekire s Bakirom Izetbegovićem?

Bošnjački politički čimbenik mora biti stabilizirajući u međunacionalnim i međuentitetskim, pa i ukupnim odnosima u državi. Do prije nekoliko mjeseci mi smo imali vrlo loše unutarbošnjačke odnose koji su bili problem sami sebi, ali i drugima. Pojava Demokratske fronte (DF) i Željka Komšića kao kvazimultietničke stranke kojoj je zapravo cilj bio rušenje međunacionalnih odnosa, podrivanje hrvatsko-bošnjačkog povjerenja na takav način da su Bošnjaci izborom Komšića za hrvatskog člana BiH Predsjedništva majorizirali Hrvate, dovela je do toga da se država BiH našla u potpunom kolapsu. Taj je kolaps bio skupo plaćen. Zaustavili smo sami sebe na putu prema euroatlantskim integracijama i ja sam imao tri mogućnosti: praviti koaliciju s DF-om i SDP-om i onda eliminirati legitimnog pobjednika izbora kod Bošnjaka, čime bi se stvorila nevjerojatno konfliktna situacija među Bošnjacima. Druga je opcija bila da s balkona promatram kako Komšić ucjenjuje SDA i HDZ ili pak da uza sve ideološko-razvojne razlike pružim ruku. Progutali smo svi ježa ili žabu i odlučili stabilizirati ukupno stanje u BiH.

Što se promijenilo u BiH nakon vašeg ulaska u vlast?

U vrijeme dok još SBB nije imao svoje ministre, podržali smo na desetke zakona i odluka koje su dovele do provjetravanja odnosa u BiH. Bošnjaci su podigli glave, hrvatsko-bošnjački odnosi su se otopili. Taj trokut koji se spominje, Čović – Izetbegović – Radončić, uz predstavnike Republike Srpske, može okrenuti novu stranicu u BiH. Posebno je gospodin Čović svojim utjecajem pokazao novu dimenziju naših ukupnih odnosa. Sada imamo jaku i stabilnu koaliciju koja je u stanju provoditi velike reforme.

Gospodine Radončiću, jedan ste od rijetkih bošnjačkih političara, što vam često nije išlo u korist, koji javno zagovara rješavanje pitanja hrvatske nejednakopravnosti u BiH. Kako to postići?

Posve novim pristupom antijugoslavenskog shvaćanja načina rješavanja međunacionalnih odnosa. 


Što pod tim podrazumijevate?

Dopustite najprije da vas podsjetim na jedan dio iz svoje karijere. Godine 1990. objavio sam knjigu o Ademu Demaćiju, kosovskom političaru koji je 30 godina proveo u zatvorima bivše Jugoslavije jer se borio za Kosovo kao republiku. To je bilo ocijenjeno kao separatizam. Dvije godine prije toga javno sam govorio da će Crna Gora biti neovisna država. Mnogi Crnogorci koji danas uživaju u svojoj suverenosti proglasili su me najvećim izdajnikom, a nisu čak ni znali kako izgleda njihova nacionalna zastava, nego su govorili da su dva orla na zastavi albanska. Od kraja 80-ih i u ratu svaki sam dan bio u Sarajevu i tvrdio da će Sarajevo biti ozbiljan grad sa 30 stranih veleposlanstava. Danas upozoravam da će, ako ne stabiliziramo BiH i ne riješimo vrlo važno pitanje odnosa Hrvata i Bošnjaka, biti ugrožena državnost BiH. Zato je važna nova koalicija, u kojoj su dvije vrlo snažne političke stranke – izborni pobjednik je SDA, a SBB je drugi u Federaciji BiH. Očekujem od gospodina Izetbegovića i od sebe samoga hrabrije odluke. Njemu će biti puno lakše jer mu neće stalno puhati u leđa iz lijevih populističkih stranaka, mislim prije svega na SDP i DF, stranaka čiji je ugled u javnosti potpuno devastiran. 


Bojite li se da biste mogli dobiti hipoteku izdajice?

A tko će mi je staviti?

Pa dvije stranke koje ste spomenuli!

Netko tko je bio na čelu države osam godina i nije ništa učinio? Ili gospodin Lagumdžija, koji je sa SDA doveo BiH na europsko dno!? Neću uopće razmišljati o njima. Za mene su najveći izdajice oni koji nisu iskoristili najpotentnije ekonomsko doba u Europi od 1995. godine do prije nekoliko godina da podignu BiH. Oni su vlast shvatili kao idealnu prigodu da kradu i to je zapisano.

BiH je na pragu podnošenja aplikacije za članstvo u Europskoj uniji, te na korak od aktiviranja MAP-a za članstvo u NATO-u. Koliko je to značajno za ovu državu, ali i za rješenje unutarnjih nesporazuma između tri naroda?

Za BiH je sudbonosno važno da se priključi NATO-u i Europskoj uniji. To je naš izbor. Samo je pitanje kojom ćemo brzinom doći do toga cilja. Čak će i političari iz Republike Srpske, siguran sam, vrlo brzo to shvatiti. Na posljednjoj sjednici Parlamenta BiH imali smo pokušaj da se ne ratificira ugovor o granici između BiH i Crne Gore. To je bila rusko-velikosrpska igra da se zaustavi pristup BiH NATO-u, ali i da se zaustavi NATO. 


Ali ta je igra došla od bošnjačkih udruženja iz Sarajeva. Za koga onda oni rade?

Pojedinci iz DF-a su u Parlamentu ocijenili veleizdajom poteze onih koji su glasovali da se taj ugovor o granici ratificira. Takvih političkih budaletina, koje rade za tuđi interes, bit će i kada se bude rješavalo hrvatsko pitanje i kada na dnevni red dođe pristupanje BiH NATO-u. Ali, mislim da mi sada imamo hrabro liderstvo i na to se ne treba osvrtati. 


Jedan od prijepora koji stoje na putu prema EU jest i usklađivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju povezan s tradicionalnom trgovinom s EU, na čemu inzistira RH. Može li taj prijepor biti razlog za zaustavljanje europskog puta BiH?

Kratko sam nedavno razgovarao s voditeljem misije EU u BiH Larsom Gunnarom Wigemarkom. To je pitanje koje se mora riješiti. Ja sam optimist.

Ulazite u Vijeće ministara BiH kao ministar prometa i veza. Kako vidite rješenje spora oko Pelješkog mosta i pristupa BiH otvorenom moru, o čemu postoji spor s RH?

Kod nas vrijedi izreka, prvo skoči pa reci hop. Dakle, ja još uvijek nisam ministar i dopustite da o ovome pitanju budem rezerviran premda kao političar imam o tome stav. 


Kako komentirate političku scenu u Hrvatskoj, u kojoj se preko Mosta dolazi do vlasti. Neki su Most usporedili s vašom strankom u pogledu odlučnosti za reforme i hrabre rezove?

Goleme su razlike između naše dvije političke stranke. Most je očito dogovor šestorice lokalnih lidera koji su napravili neku vrstu pokreta i to se sada vidi njihovim usitnjavanjem, a SBB je klasična politička stranka. Naš je rezultat mnogo moćniji i u tome smo smislu mi kao Bošnjaci napravili "Grande koaliciju". Dvije su se najsnažnije probošnjačke političke stranke ujedinile u uspostavi vlasti. Prava usporedba sa SBB-om bi bila da HDZ i SDP u RH naprave veliku koaliciju. Ne bih ipak komentirao unutarnje stvari Hrvatske. Činjenica je da hrvatski birači žele promjene, ali i da ih mogu provesti samo etablirani i čvrsto ustrojeni politički projekti, a ne entuzijastičke skupine od desetak vrlo relevantnih pojedinaca koji se prije izbora nisu precizno dogovorili jesu li stranka ili pokret. 


Na Kosovu se vodi sudski proces protiv Nasera Keljmendija, kojega se tereti kao narkobosa u regiji. Tijekom procesa i vas su pokušalo dovesti u vezu s njim. Što je istina?

Istina je da je obitelj Čampara, inače bliska SDA, i tužitelj Dubravko Čampara iz političkih motiva pokušao montirati proces protiv mene da me politički diskreditira. Činjenica da je ta optužnica objavljena na dan kada sam objavio predsjedničku kandidaturu dovoljno govori. Činjenica je da je njegov brat i cijela ta obitelj razmještena po institucijama BiH. Jedan brat, Aljoša, ministar je unutarnjih poslova Federacije BiH, Denis Zvizdić, sin njegove tetke je predsjedavajući Vijeća ministara, supruga mu je u vrhu Konkurencijskog vijeća BiH... Hobotnica koju čine oko 200 članova te obitelji podrijetlom iz Gacka, danas upravlja s BiH.

Zašto su odabrali vas?

Slučaj Keljmendi bio je brutalna politička montaža kako bi mene doveli u vezu s ubojstvom čovjeka kojega je ubila bošnjačka mafija. Ja nisam imao ništa protiv pokojnog Ramiza Delalića. Međutim, ovdje se ponovno otvara priča u sklopu politiziranja pravosuđa. Postoje nevjerojatni primjeri da je Čović kao član BiH Predsjedništva odležao šest mjeseci u zatvoru, da je drugi član Predsjedništva Mirko Šarović također odležao devet mjeseci u zatvoru, a sadašnji član Predsjedništva Mladen Ivanić ranije osuđen na 12 mjeseci zatvora pa potom pušten. Danas su gospoda Čović i Šarović primjeri legalističkih političara koji rade u korist BiH. Postoji desetak takvih montiranih procesa koji razaraju stabilnost BiH. Naša ministrica obrane Marina Pendeš na optuženičkoj je klupi jer je njezin savjetnik dobio 7000 eura, a navodno nije dolazio na posao. Istodobno taj tužitelj Dubravko Čampara ne želi podići optužnicu protiv Šejle Turković, čiji je suprug osuđen sa zločinačkom organizacijom na 95 godina zatvora nakon što je s njezina računa pravomoćnom presudom oduzeto 30.000 eura zbog pranja novca koji je stečen nakon filmske pljačke kargo centra u Zračnoj luci u Sarajevu. To je samo jedan od dokaza da se mora provesti reforma pravosuđa BiH.