Prilikom stavljanja na tržište novog modela vozila proizvođač je obavezan homologirati vozilo sukladno strogim propisima koje nalaže zakonodavac. Takve stroge propise nije dovoljno da pojedino vozilo zadovolji samo dok je novo, već je periodičnom kontrolom ispušnih plinova potrebno utvrditi jesu li sastav ispušnih plinova i pojedine značajke ispuha još uvijek u dopuštenim granicama koje je propisao proizvođač vozila odnosno zakonodavac i tijekom eksploatacije vozila.
Ispitivanje ispušnih plinova motornih vozila, čiji je popularni razgovorni naziv još i eko test, obavlja se u sklopu redovnog tehničkog pregleda vozila pogonjenih benzinskim i dizelskim motorima što je propisano Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Periodično ispitivanje ispušnih plinova motornih vozila, osim brige za što čišću okolinu, ima zadatak upozoriti svakog vlasnika na eventualne nepravilnosti izgaranja goriva u motoru vozila koje mogu imati za posljedicu povećanu potrošnju goriva i nastanak skupih kvarova.
Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama u Republici Hrvatskoj propisano je da je za vozila s benzinskim motorom mjerodavna vrijednost ispušnih plinova volumni udio ugljikova monoksida (CO) i vrijednost faktora zraka (λ) koju je propisao proizvođač vozila, dok je za vozila s dizelskim motorima mjerodavan stupanj zacrnjenja, tj. stupanj do kojeg čestice u ispušnim plinovima priječe prolazak svjetlosti, a on se izražava koeficijentom apsorcije (k). Spomenute vrijednosti u stanicama za tehnički pregled mjere se odgovarajućim analizatorima, pri čemu analizatori namijenjeni provjeri vozila s benzinskim motorom, osim udjela ugljikova monoksida (CO), mjere i udjele ugljikova dioksida (CO2), ugljikovodika (HC) i kisika (O2) koji su potrebni za izračun faktora zraka (λ). Izmjerene vrijednosti ugljikova dioksida, ugljikovodika i kisika u ispuhu vozila s benzinskim motorom ne utječu na prolaznost na eko testu, ali mogu poslužiti kao dobar pokazatelj kvalitete ispuha vozila. S druge strane, ista je stvar s mjerenjem stupnja zacrnjenja kod vozila s dizelskim motorom.
Postupak ispitivanja ispušnih plinova vozila s benzinskim motorom:
Kod benzinskih motora s reguliranim katalizatorom nakon što motor postigne radnu temperaturu propisanu od strane proizvođača, analizatorom plinova mjere se ispušni plinovi na povišenom broju okretaja (najčešće u rasponu od 2500 do 3500 min-1), a zatim na praznom hodu („leru“). Ukoliko podaci o ispitivanju od strane proizvođača nisu poznati, za referentne vrijednosti uzimaju se zakonske vrijednosti sadržaja ugljičnog monoksida (CO) i vrijednost faktora zraka (λ) koje ne smiju prelaziti:
- CO ≤ 0,5% volumnih udjela, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C (ili radnoj temperaturi motora) i brzini vrtnje motora na praznom hodu, odnosno CO ≤ 0,3 % volumnih udjela pri istim uvjetima rada ako je vozilo proizvedeno 2002. godine ili ranije,
- CO ≤ 0,3% volumnih udjela, λ = 1,00 ± 0,03, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C (ili radnoj temperaturi motora) i brzini vrtnje motora od 2500 do 3000 min-1, odnosno CO ≤ 0,2 % volumnih udjela pri istim uvjetima rada ako je vozilo proizvedeno 2003. godine ili kasnije.
Ukoliko se ispituje vozilo s benzinskim motorom bez katalizatora i lambda sonde, propisane su sljedeće vrijednosti ugljičnog monoksida (CO) mjerenjem pri brzini vrtnje motora na praznom hodu:
- CO ≤ 4,5% volumnih udjela (za vozila proizvedena 1986. godine i starija) pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80°C,
- CO ≤ 3,5% volumnih udjela (za vozila proizvedena 1987. godine i kasnije) pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80°C.
Postupak ispitivanja ispušnih plinova vozila s dizelskim motorom:
Ispitivanje dizelskih motora se vrši tako da se, nakon postizanja radne temperature koju propisuje proizvođač, slobodnim ubrzanjem neopterećenog motora od brzine vrtnje na praznom hodu do najveće brzine vrtnje analizira koeficijent zacrnjenja. Nakon tri ili više (najviše deset) ubrzanja neopterećenog motora računa se srednji koeficijent zacrnjenja ispušnog plina (k) čija vrijednost treba biti niža od one koju je proizvođač propisao. Ukoliko podaci o radnoj temperaturi i srednjem koeficijentu zacrnjenja nisu poznati, tada vozilo mora zadovoljiti zakonske vrijednosti srednjeg koeficijenta zacrnjenja koje su:
- k ≤ 2,50 m-1, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C ili normalnoj radnoj temperaturi motora (za motore bez prednabijanja)
- k ≤ 3,00 m-1, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C ili normalnoj radnoj temperaturi motora (za motore s prednabijanjem)
- k ≤ 1,50 m-1, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C ili normalnoj radnoj temperaturi motora (za vozila/motore proizvedene nakon 2009. godine, osim vozila ekološke kategorije Euro 6 / Euro VI)
- k ≤ 0,7 m-1, pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 °C ili normalnoj radnoj temperaturi motora za dizelska vozila ekološke kategorije Euro 6 / Euro VI.
Ovakav postupak ispitivanja ispušnih plinova vrši se na svim vozilima M i N kategorije, a vozila koja su izuzeta periodične provjere su vozila na alternativni pogon (vozila pogonjena na UNP tj. LPG, hibridna i električna vozila), vozila opremljena dvotaktnim benzinskim motorima, starodobna vozila (oldtimeri), te vozila koja su opremljena benzinskim motorom ako su proizvedena prije 1970. godine i vozila opremljena dizelskim motorima ako su proizvedena prije 1980. godine.
Cilj kontrole ispušnih plinova vozila u sklopu redovnog tehničkog pregleda, uz pregled motora i njegovih uređaja vizualno i auditivno (ali i ostalih dijelova vozila), je ne samo briga za okoliš, već i prevencija mogućih skupih kvarova. To može biti vezano i sa potrošnjom goriva kojom je opterećen svaki vlasnik vozila. Kontroliranjem ispuha motornih vozila izravno se utječe na smanjenju negativne posljedice zagađenja zraka, jer nikome od nas nije se ugodno voziti iza vozila koja ispuštaju neugodne plinove.