Vodio sam sina u vrtić i putem svraćao kupiti drogu. On je to morao gledati i proživljavati. Svuda sam ga vodio sa sobom, mislio sam da ništa ne shvaća jer je malen, da se neće sjećati – počeo je svoju ispovijest 37-godišnjak podrijetlom iz Dalmacije. Heroinski je ovisnik bio 15 godina, što je obilježilo cijeli život njegova danas šesnaestogodišnjeg sina.
Dijete zauvijek obilježeno
– Zajedno smo išli kupovati drogu, a kada bih došao kući, otišao bih je konzumirati u kupaonicu, dok bi se on sam igrao u sobi – prisjeća se.
Dječak je, kaže, bio obilježen u naselju, u školi, govorili su mu da mu je tata narkoman, bio je povrijeđen. Naš je sugovornik drogu odbacio prije pet godina i započeo novi život u Slavoniji, zasnovao je obitelj, ima malo dijete. No, sin mu je, kaže, i danas obilježen njegovom prošlošću, a svakodnevno strahuje da mladić ne krene njegovim stopama.
– Već je eksperimentirao s lakim drogama, kaže da je to prolazna faza. Osjećam se strašno odgovornim jer sam zbog svog načina života kriv što nisam bio s njim. Živim normalan život, radim posao koji volim, samo što on nije uz mene – priča bivši ovisnik, danas terapeut u jednoj terapijskoj zajednici na osječkom području.
Sa sinom je u stalnom kontaktu, no katkad naiđe na otpor kada mu želi dati savjet.
– Čini mi se da me nekad hoće omalovažiti pa kaže "što mi imaš ti govoriti". No, svojim mu primjerom mogu pokazati da ne smije raditi isto što i ja – zaključuje.
Registriranih heroinskih ovisnika u Osječko-baranjskoj županiji ima 500-tinjak, no procjenjuje se kako ih je zapravo 800 do tisuću, a taj broj raste. Njih više od 80 posto ima malodobnu djecu. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo, djecu je u 2008. imala ukupno 1601 osoba u Hrvatskoj liječena zbog zloporabe opijata. Roditelji tako zauzimaju trećinu ukupnog broja ovisnika liječenih od opijata. Od toga ih je polovica u braku, 14 posto u izvanbračnoj zajednici, a 36 posto djecu odgaja samo. Podaci za 2009. još nisu obrađeni.
– Osobito nas zabrinjava što će sutra biti s djecom čiji su roditelji heroinski ovisnici. Teško je reći kako će odrastati – ističe dr. Marija Kribl, voditeljica osječkog Centra za prevenciju i liječenje bolesti ovisnosti.
Liječnici su dužni alarmirati Centar za socijalnu skrb kada ocijene da je dijete u takvoj obitelji ugroženo, no to je, kaže dr. Kribl, vrlo težak zadatak.
Bake preuzmu brigu
– Onda postoji bojazan da će nam pacijenti prestati vjerovati i neće se više liječiti. Svi oni vole svoju djecu i ne žele je izgubiti, to nije sporno – ističe ona.
Događa se, dodaje, i da roditelji ovisnika preuzmu brigu o njihovoj djeci.
– Taj problem podiže dosta prašine i nitko o tome ne želi previše govoriti – zaključuje dr. Kribl.
Ovisnici na liječenje dođu, kažu u Centru, uglavnom zbog prisile – roditelja, policijskih istraga. Taj je motiv za početak dovoljan, no nužno ga je transformirati u osobnu potrebu za poboljšanje stanja.
To je kao i sa svim ostalim devijantnim ponašanjima, djeca najviše kopiraju ono što vide doma, mediji i društvo manje utječu na to kako će se djete ponašati.Roditeljstvo, nije zezancija već velika odgovornost.