Moja supruga i ja svakoga lipnja vodimo istu raspravu. Krajem mjeseca postanem nervozan zbog neizvjesnosti ljetovanja, a mojoj supruzi Amerikanki smeta moja “potreba“ za ljetovanjem.
“Na ljetovanje idu školarci, a ne zaposleni odrasli ljudi”, kaže. Imamo vrlo slične svjetonazore, ali moju predodžbu idealnog ljetovanja jednostavno ne razumije.Iako me vrijeđa njezina insinuacija da sam djetinjast, djelomično je u pravu.
Prije selidbe u Hrvatsku dolazio sam ovamo na ljetovanje svake godine. Obično bih proveo dva tjedna na jedrenju s prijateljima. Bivše djevojke ponekad su pitale zašto svaki put baš Hrvatska, a ja bih uvijek odgovarao: “Da odmorim dušu“.
Moj je posao bio iznimno stresan: kad sam imao 32 godine, pojavili su se problemi s visokim tlakom, a poslovna putovanja bila su moja svakodnevica. Bio sam član uprave tvrtke koja se istovremeno nalazila na rubu izvrsnosti i na rubu propasti.
>>Cijeli tekst Milana Račića čitajte u sutrašnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista ili prelistajte e-izdanje
Iz tiskanog izdanja također izdvajamo i ovo:
>>Završena turistička patrola: Split Šampion turizma 2015.
>>Sve o akciji spašavanja zatočenog Tomislava Salopeka
>>Dražen Žarković: Snimili smo film o Alki, a ne o njezinoj političkoj povijesti
>>'Putnici su gledali kako mi kćer izbacuju iz busa i nisu reagirali'
>>Prilog Ekran. Massimo: U balansu me drže joga i meditacija, a uživam uz med, sir i komad pršuta
Ha, ha, već se nazire novinarska beletristika...