Da vratim vrijeme i ponovno slušam kako mi pjevaju vulgarni bećarac, sve bih isto napravila. I svi bi policijski službenici, kad bi se našli u sličnoj situaciji, trebali odreagirati. Glava nam je u torbi svaki dan, takav je posao, a i oni koji nas zasipaju neugodnim komentarima, možda će nas sutra trebati. Da nisam prijavila Branimira Čolakovića, poslala bih poruku kako je dopušteno govoriti ružne riječi službenim osobama, ili bilo kome na javnome mjestu – započinje 32-godišnja Marija Iličić, policajka PP Belišće i majka dviju djevojčica, šestogodišnjih blizanki.
Te sparne nedjelje koncem lipnja 2015., Marija Iličić osiguravala je folklornu povorku na manifestaciji “Ljeto valpovačko”. Dok je kolona prolazila pored nje, mladi folkloraš Branimir Čolaković zapjevao joj je, kako je navela, bećarac: “Aoj, mala, ti u plavoj bluzi, skini gaće pa mi se naguzi”. Prijavila je to svojim nadređenima, a PP Belišće potom je inicirala sudski postupak protiv “bećara”. Prvi je put oslobođen jer je Prekršajni sud u Valpovu smatrao kako se nije moglo sa sigurnošću utvrditi da je mladić pjevao upravo njoj. No, Visoki je prekršajni sud ukinuo tu presudu, a u ponovljenom je procesu u petak proglašen krivim i kažnjen s 2000 kuna jer je vrijeđao službenu osobu te se ogriješio o ravnopravnost spolova.
Pogledajte video: Branimir Čolaković razočaran presudom
Pune tri godine, Marija Iličić trpi brutalne uvrede u javnosti, posebice na internetu, a “udaraju” po njoj i kao ženi, i kao policajki, prozivajući je da je pred sud izvela ne samo Čolakovića već i kompletnu slavonsku tradiciju i baštinu. Kada ga je prijavljivala, nije ni slutila kakvu će lavinu reakcija izazvati.
– Javnost je, nažalost, sve pogrešno shvatila, jer im je to tako prezentirao Čolaković, a ja, kao policijska službenica, nisam smjela istupati u javnosti. Prijavila sam ga jer je to bio jedini pravi izbor. Nitko nema pravo vrijeđati i dovoditi u neugodnu situaciju službenu osobu na javnom mjestu dok obavlja dužnost. Takav je zakon, a ja sam ga samo provodila – ističe.
Radila sam svoj posao
Još kao malenu djevojčicu, Mariju je baka odijevala u slavonsku narodnu nošnju. I sama je ispjevala, kaže, na stotine bećaraca. Ljubav prema folkloru na nju je prenio otac, a sedam je godina plesala u mjesnom KUD-u u svojim rodnim Ivanovcima, selu nekoliko kilometara udaljenom od Valpova. Nije tada ni sanjala da će jednoga dana postati policajkom.
– Kao i većina djevojčica, htjela sam biti frizerka – smješka se ona. Završila je, ipak, za fitofarmaceuta, a onda ju je, iznenada i potpuno neočekivano, majka “pogurala” u sasvim drugom smjeru.
– Vidjela je plakat policajke u Valpovu, oduševila se, došla doma i rekla: “Marija, to je posao za tebe!” Odgovorila sam: “Joj, daj, mama, molim te!”, a ona je inzistirala: “Ne, ne, moraš predati papire za policiju, ti ćeš biti savršena policajka.” Imala sam tad 22 godine, bila sam nezaposlena, u struci nisam nikada ni radila. Prijavila sam se na natječaj, konkurencija je bila velika, ali uspjela sam. Radila sam prvo u Zagrebu, na Črnomercu, a nakon rodiljskog dopusta zaposlila sam se u PP Belišće – prisjeća se.
U policijskim je krugovima poslije upoznala i svoga tri godine mlađeg supruga Petra Iličića, danas krim-policajca u istoj postaji u Belišću.
– Bez obzira na to što javnost misli, lijep je naš posao, iako se katkad, kada dođem kući, znam zapitati zašto ga uopće radim. No, kada napravimo nešto dobro, sretna sam i tu nalazim balans – kaže Marija koja je u policiji od 2010.
U opisu posla su joj, najčešće, patroliranje automobilom s kolegama i očevidi prometnih nesreća, ali ne odbija niti jedan drugi zadatak.
– Iako se možda čini da sam, kao žena, krhka, nema posla koji mi je previše težak – ponosna je.
Zapalo ju je, tako, i osiguravanje folklorne povorke u središtu Valpova, kojom je koračao i tada 23-godišnji Branimir Čolaković, član KUD-a Valpovo 1905.
– Jedna je to od rijetkih situacija gdje sam sama kao policijski službenik. Stajala sam na raskrižju, kolega je bio nekoliko stotina metara dalje, na glavnoj cesti. Povorka je prolazila kolnikom, ja sam bila na rubu kolnika, dovoljno blizu da ja čujem njih i oni mene. Branimir Čolaković me pogledao i otpjevao spornu pjesmu. Poznanik koji je stajao do mene isto je to čuo i prokomentirao: “Samo ti pjevaj, vidjet ćeš u prometu!” Pitala sam Branimira, kojemu tada nisam znala ime: “Je l’ to na moj račun”, a on je otpjevao dalje “Što j’ u pjesmi to se pjevat’ smije, lud bi bio tko bi zamjerio”. Članovi njegove skupine su ga pogledali, uvjerena sam, pomalo u čudu. Neke od njih i poznajem. Nitko ga nije slijedio, sve je potpuno sam otpjevao, od početka do kraja. Otišli su, potom, dalje, a mi smo se nakon povorke povukli sa svojih pozicija. Kada je kolega došao službenim automobilom po mene, rekla sam mu što se dogodilo, ostao je u čudu. Ispričala sam to i šefu smjene, brzo se po postaji saznalo, i postaja je dalje učinila svoje – navodi.
– Odradila sam svoj posao, a to je osigurati javni red i mir, postupila sam kako mi zakon nalaže. Takve situacije ne treba prešutjeti jer narušavaju ugled policije. Poštujem bećarac, i slažem se da može biti lascivan, ali isključivo u natpjevavanjima. No, ja nisam ondje bila član KUD-a, već službena osoba. Nepojmljivo mi je da se netko može tako ponašati prema bilo kome i skrivati iza bećarca. Nije u redu javno poniziti nekoga tko se, na koncu, brine da smotra folklora prođe kako treba – nastavlja naša sugovornica.
Stavove u javnosti kako je proces Čolakoviću ujedno i suđenje bećarcu, nazvat će iskorištavanjem statusa bećarca.
– Na taj bismo napjev trebali biti ponosni, a ne njime opravdavati svoje loše ponašanje – poručuje.
Nikada prije, nadovezuje se, nije doživljavala neugodna iskustva na terenu, pa nije bila ni prisiljena ikoga prijavljivati.
Kolege u postaji čvrsto su stale iz nje. I našale se ponekad na taj račun, no nisu joj još smišljali bećarce jer su, smije se Marija, svjesni da bi im ona itekako znala odgovoriti drugim bećarcem. Na povorci, naravno, nije smjela reagirati jer je nosila odoru. Ništa konkretno, ističe, nije mogla poduzeti jer je bila sama i nije mogla zaustaviti povorku.
I ona i njezina obitelj trude se svim silama da im “slučaj bećarac” ne utječe na živote.
– Mala je to sredina, svi poznaju sve policijske službenike. Nije lako ostati imun na pogrde i nositi se s tolikom negativnom energijom, proživljavam doslovce javni linč, ali meni je puno lakše jer znam da govorim istinu. U glavi sam načisto sama sa sobom, i niti jedna me ružna riječ ne može poljuljati. Osuđuju me jer ne znaju pravu istinu. Ipak, postoje i oni koji šalju poruke potpore i suprugu i meni. Oboje radimo posao u kojem trebamo ostati pribrani na takve komentare, a to nije ugodno, pa s obzirom na sve, jako se dobro nosimo s tom negativnošću – stava je ona.
Nije joj ugodno bilo niti stajati nasred sudnice i suočavati se s okrivljenikom i svjedocima, dok su sve oči, pa i kamere uprte u nju.
Kćerkice joj ne znaju što se događa, a roditelji ih pokušavaju maksimalno zaštititi.
– Trenutačno ne gledamo hrvatske programe, orijentirali smo se na crtiće, ne bih htjela da me vide na televiziji i ispituju. Šest im je godina, znaju kakav mi je posao i mislim da bi razumjele o čemu se radi – kaže.
Blizanke ne žele krenuti maminim i tatinim stopama – jednoj je san postati sportašicom, a druga želi biti modna dizajnerica.
Treba biti pozitivan
Kao žena u policiji, još uvijek “muškom zanimanju”, Marija Iličić nije se nikada osjećala manje vrijednom.
– Niti jedan posao ne može biti toliko težak, treba se samo znati lijepo postaviti i surađivati s ljudima koji te okružuju – razmišlja ona.
Za sebe će reći kako je kao osoba pozitivna, a kao policajka pravedna. I nada se da ju takvom i drugi doživljavaju.
Samo riječi hvale za nju ima i Zdravko Mandić, načelnik PP Belišće.
– Dajemo joj punu podršku, tako bi trebao postupiti svaki policajac, bez razmišljanja, i neovisno o spolu. Jer, ovo nije suđenje bećarcu, nije hajka na slavonsku tradiciju i kulturu, već prekršaj jednoga čovjeka koji u tom trenutku, vjerujem, nije razmišljao o svojem postupku, a na kraju nema snage priznati grešku – govori načelnik Mandić.
A da se Branimir ispriča, jedino je što Marija priželjkuje.
– Neka bude pravi bećar pa prizna i javno se ispriča, to je najmanje što bi mogao napraviti – zaključuje policajka koja je javno istupila jer je, naglašava, u moru negativnosti, htjela na koncu poslati pozitivnu poruku.
jesi dobila sud? i sta sad hoces