– Želim postati netko i nešto. Želim otići iz sela i sama zarađivati za život, a ne svaki mjesec čekati socijalnu pomoć – odlučna je 19-godišnja Sandra Bogdan iz romskog naselja Orehovica u Međimurskoj županiji, u kojoj živi oko 5100 od 17.000 pripadnika romske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Tek 40 posto romske djece završava osnovnu školu, srednju samo deset posto, a Sandra je jedna od samo nekoliko desetaka mladih koji su nastavili školovanje na fakultetima. Dvojila je između studija psihologije i prava, a zbog "Zločina i kazne", omiljenog joj romana, izabrala je pravo.
Pravo zbog Zločina i kazne
– Obožavam tu knjigu jer je napeta, ima odlično okarakterizirane likove i potiče na razmišljanje o pravu i pravdi. To je bilo presudno u odluci da postanem pravnica – kaže Sandra. Upisala se na prvu godinu Pravnog fakulteta u Rijeci, no još ne zna kako će na kraj s financijama. Oba roditelja, majka Irma i otac Josip, dio su vojske nezaposlenih, a nedavno su ostali i bez socijalne pomoći.
– Na snazi je čudan zakon da oni koji imaju vozilo ne mogu dobivati jednokratne novčane pomoći. Otac vozi staro transportno vozilo za skupljanje sekundarnih sirovina i sad više nemamo pravo na socijalnu pomoć. Živimo od dječjeg doplatka i rodiljske naknade jer sam prije pet i pol mjeseci dobila brata. Nadam se da ću uspjeti dobiti stipendiju od Fonda za edukaciju Roma – kaže. To što se upisala na fakultet bez riješenog financiranja govori o jačini želje za životom boljim od onog koji nudi život u romskom naselju, u kojem je 99 posto stanovnika nezaposleno.
– Ovdje djevojke u ozbiljne veze ulaze sa 14 ili 15 godina, a sa 16 već rađaju djecu. Kažu da je to tradicija među Romima, no ja tvrdim da nije. Malo me sram pričati o tome, ali cure se udaju rano jer ih na to potiču roditelji, koji se boje da im kćeri prije braka ne izgube nevinost i osramote ih pa misle da je bolje da si što prije nađu muža. I onda su oni mirni, riješili su se, a ne misle od čega će im kćeri živjeti. Mnogima je čudno to što sam se odlučila upisati na fakultet, ali još im čudnije to što sam sa 19 još neudana – smije se.
Sandru su na nastavak školovanja poticali roditelji. Nakon osnovne škole u Orehovici, završila je Ekonomsku i trgovačku školu u Čakovcu, smjer komercijalist, i to s odličnim uspjehom.
Problem im je jezik
– Jedan od razloga što romska djeca ne završavaju osnovnu školu je i nepoznavanje hrvatskog jezika. Sjećam se da u prvom razredu nisam znala zamoliti učiteljicu da me pusti na WC. Nisam znala složiti najobičniju rečenicu. Nama je materinski jezik romski i učimo ga doma od rođenja, a hrvatski upoznajemo tek u školi. Zato velik broj djece pada razrede i gubi interes za nastavak školovanja. Osim toga, posla nema pa i roditelji govore: Što će im škola kad nas Rome nitko ne želi zaposliti! Ja tako ne razmišljam jer nam inače nikad neće biti bolje. Iz prkosa ću završiti studij i postati pravnica – ističe Sandra.
Na pravom si putu Sandra. Lijep i afirmativan članak. Morao sam dva puta pogledati i uvjeriti se kako stvarno čitam Večernji list. Treba vam više ovakvih pozitivnih članaka, a ne samo vijesti koje plaše, brinu i truju ovaj narod.