Ispovijest Vanje (35): Od pete godine znala sam da nisam dječak

– Ime mi je Vanja i imam 35 godina – pruža ruku. Oprezan je pri upoznavanju. Oprezna, bi bilo pravilnije reći!

Vanja, koji je za ovaj članak sam predložio svoje ime kojim prikriva pravi identitet, inače je visokoobrazovani državni službenik koji se, kako sam kaže, u svim područjima svog života već dokazao, a nakon godina odgađanja došao je red da se ustaljenim pravilima kaže dosta.

Dati si pravi identitet

– Razvijala sam se u drugim granama života, ali jednom je trebalo stati na loptu, presjeći konce i sebi dati pravi identitet, biti ono što jesam. A to je identitet žene – kaže.

Sastale smo se da raspravimo o onome što mnogi zagovaratelji ravnopravnosti spolova i članovi Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina proglašavaju – našim civilizacijskim iskorakom.

Naime, u Sabor na drugo čitanje ide novi Zakon o državnim maticama koji će transseksualnim osobama, a u Hrvatskoj ih je, procjenjuje se, oko 200-tinjak, biti omogućeno da promijene spol i prije kirurške operacije.

Moći će dobiti novi rodni list, osobnu iskaznicu, putovnicu, domovnicu, a na izvacima iz državnih matica neće biti iskazani podaci o promjeni spola.

Najavu novoga zakona Vanja podržava, no ona je već pred posljednjim pripremama za operaciju promjene spola.

– Želim promijeniti spol i kirurškim putem iako podržavam i one koji žele nastaviti živjeti i bez operacije jer je to njihovo ljudsko pravo – kaže. Ona se ubraja u slučajeve, prema stručnom terminu – urođene transseksualnosti.

– Oduvijek sam znala, od malih nogu, od pete, šeste godine, da nisam dječak. Iako sam se pokušala ostvariti u gay vezi, to nije bilo moguće jer gay osobe vole pripadnike istog spola, a ja sam zapravo drugi spol! I tu nastane konfuzija – kaže.

Njezino djetinjstvo zbog različitosti koju je osjećala nije bilo previše stresno, sve se svodilo na dječju provokaciju, no poslije je, tijekom odrastanja, dvaput fizički napadnuta.

Podrška prijatelja

– Bilo je to u devedesetim godinama kada je konzervatizam bio neobično jak, a to se nije moglo uklopiti u naše društvo – objašnjava i odmah dodaje kako danas okolina ne reagira loše.

– Još me nisu vidjeli promijenjena izgleda, no susjedi i najbliža okolina, ljudi u kvartu u kojem stanujem, svjesni su moje različitosti jer ja to ne skrivam. To ne znači da hodam kao neko čudo, nego to da u meni prepoznaju ženstvene crte. Stoga ne vjerujem da će biti jako iznenađeni mojom potpunom transformacijom. Prijatelji me podržavaju od samog početka, a u posljednje vrijeme i najbliža rodbina jer su konačno shvatili da drugog puta nema – kaže.

Vanju čeka duga operacija, pod nožem će provesti oko osam sati, i to u najbližem i najiskusnijem centru u Beogradu jer u Hrvatskoj takva operacija nije moguća. Dapače, problem transseksualnosti kod nas se shvaća isključivo kao psihijatrijski, i tako se tretira, svi ostali potrebni koraci u promjeni spola poput psihoterapije, endokrinološkog, a onda i kirurškog tretmana, za naš su medicinski svijet “strani pojmovi”. Kao i za Ministarstvo zdravlja i HZZO.

– U nedostatku stručnih timova, endokrinološki i kirurški tretman potpuno su ovisni o paramedicinskim pretragama ili tretmanima i slično. Kirurške zahvate gotovo je nemoguće organizirati, a oni koji su provedeni proteklih godina privukli su medijsku pozornost kojom je dodatno stigmatizirana transseksualnost – kaže psihologinja Nataša Jokić Begić, koja je među rijetkim stručnjacima koji se bave pitanjem transseksualnosti. Ona se time bavi već 15 godina.

Kod transseksualnih osoba nema ni govora o poremećaju, ističe Nataša Jokić Begić. Ona podržava inicijativu Ministarstva uprave da se transseksualcima prava osiguraju novim zakonom, no smatra da je potrebna suradnja i uključivanje Ministarstva zdravlja, koji se ne smjelo kao dosad držati po strani.

– Nema organizirane skrbi ni prihvaćenih standarda dijagnostike i tretmana tih osoba. Potrebno je organizirati interdisciplinarni tim stručnjaka koji bi provodio sustavnu psihološku i medicinsku skrb nad ovom vrstom pacijenata u skladu sa znanstvenim nalazima i međunarodnim medicinskim standardima koji su prihvaćeni u razvijenim zemljama – kaže Jokić Begić.

Ja sam ti prava baba

S njezinim razmišljanjima slaže se i Vanja, koja već godinama vodi pravu bitku. Naime Hrvatski fond za zdravstveno osiguranje trebao, kako kaže, pokrivati troškove hormonalne terapije i kirurškog zahvata, ali se oglušuje na svaki upit na tu temu. Tako osoba koja želi promijeniti spol mora sama platiti tretman koji stoji najmanje 10 tisuća eura.

– Nadam se da će promjena spola donijeti emotivno ispunjenje i zaokružiti moj identitet. Čovjek se uvijek boji nepoznatih situacija, ali nije me strah operacije. Kad sve završi, ne vjerujem da ću imati problema – nada se Vanja, koji se još u službenim situacijama izjašnjava kao muškarac, no pred prijateljima je žena.

– Kaj da ti velim, ja sam ti prava baba – kaže.