Nisam ni izbornik, ni trener, ni nogometaš, niti sportski novinar pa se neću baviti veznim redom i ostalim razlozima prijevremenog ispadanja Hrvatske sa SP-a u Njemačkoj. Sve tri hrvatske utakmice pratio sam zato na putovanjima, ulicama i stadionima zajedno s nepreglednim rijekama najodanijih hrvatskih navijača.Pošao sam tamo kao i oni, pomoći ispunjenju svetog cilja prolaska kockastih u drugi krug. Oni koji su stručnjaci u tom poslu i zato izabrani da vode hrvatski nogomet procijenili su da je Brazil bolji od Hrvatske, ali da ćemo Japan i Australiju pobijediti i tako proći dalje.
Cico Kranjčar čak je i protiv Brazila predviđao pozitivan rezultat, a Japan i Australiju procjenjivao nedoraslima momčadi koju je sam stvorio i vodio. Kad tamo, nešto sasvim drugo, posve neočekivano: poraz, remi, remi. Od mogućih devet, osvojena su samo dva boda. Posljedice: šok, tuga, suze, očaj, bijes, razočaranje, tjeskoba, bol, nevjerica. Kao ponor duboka emocionalna praznina preplavila je Hrvatsku. Što sada, pitali smo Cicu. Ništa, bit ćemo malo tužni i život ide dalje. Pa je li baš tako, izborniče?
Moj prijatelj Krešo, s kojim sam bodrio kockaste, sastavlja dječje igračke. Svaki dan mora ih složiti 246. Ako na kraju godine ne ispuni poslovni plan, dobije otkaz. Taj plan postavio mu je poslodavac. Ima li Nogometni savez kao poslodavac nogometni poslovni plan? Ima drugi krug.
Nogomet je danas, gospodo u Nogometnom savezu, puno više od igre. Nogomet je danas, izborniče, industrija novac, politika, marketing... Njegov je utjecaj na društvo teško mjerljiv, ali sasvim sigurno golem i prevažan.
Nogomet je zato "igra" kojom se ne smijemo igrati. Možete li zamisliti poslodavca koji produljuje ugovor menadžeru koji je upropastio tvrtku? Hrvatski nogometni savez upravo je to najavio. Cico, koji nam je svima osobno drag i simpatičan, mora otići, ne zbog poraza i remija, jer oni su sastavni dio natjecanja. Predsjednik Dinama Mirko Barišić naučio me da onaj tko ne zna primiti poraz nije ni zaslužio pobjedu.
Cico mora otići jer je pobjede najavljivao jednako prepotentno kao što je krivnju za poraz pripisivao sucu i igračima. Jer je, grubo rečeno, lagao hrvatskim navijačima. Onaj tko nema realnu sliku o vlastitoj vrijednosti ne može donositi realne procjene o vrijednosti drugih. A onaj tko nije sposoban donositi realne procjene ne smije voditi kockaste. I prije nego što ode, bilo bi pristojno ispričati se onima čijih grla, dlanova, molitvi i strepnji nije bio dostojan.