'Hrvatska i Slovenija prijateljske su zemlje i imamo više onoga što nas spaja nego razdvaja'

Konferencija u Europskom parlamentu o progonu kršćana na Bliskom istoku i europski molitveni doručak bili su prigoda za razgovor s hrvatskom europarlamentarkom Marijanom Petir, koja je izravno sudjelovala u organizaciji oba događaja prošloga tjedna. No, zanimala su nas i druga događanja, tj. pogled iz Europskog parlamenta na teme aktualne za Hrvatsku.

Kakve su reakcije na presudu “šestorki“ u Haagu s kojima ste se susreli u Bruxellesu?

Odluka Žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, kojom su potvrđene presude bivšim civilnim i vojnim čelnicima bosansko-hercegovačkih Hrvata sramotna je i upućuje na političko postupanje Haaškog suda bez uvažavanja argumenata. Ta odluka nije utemeljena ni na pravdi ni na činjenicama, a jasno je da presuda po kojoj se Hrvatsku dovodi u kontekst agresije u BiH otežava već dovoljno težak položaj Hrvata u BiH koji kao konstitutivni narod ne mogu konzumirati svoja prava zajamčena Daytonskim sporazumom.

Ona ne pridonosi suživotu u BiH?

Sasvim je sigurno da takva odluka ne pridonosi ni miru ni suživotu u BiH, ali i u cijeloj regiji, i toga su svjesni mnogobrojni europarlamentarci, posebice oni koji detaljnije prate zbivanja na tom području. Nametanje kolektivne odgovornosti za zločine narodu koji se branio nedopustivo je, razočaravajuće i nemoralno, a lomi se preko leđa onih koji su se najviše žrtvovali za svoj narod i svoje domove.

Dojam je kao da je Hrvatska uvijek gubitnik u bruxelleskim institucijama? Npr. EU je na strani Slovenije oko arbitraže, u sporovima sa Srbijom uglavnom izvučemo „deblji kraj“, pa sad do najnovijeg da se oko Pelješkog mosta trebamo dogovoriti sa Sarajevom…

Hrvatska i Slovenija susjedne su i prijateljske zemlje i imamo više onoga što nas spaja nego razdvaja. Otvorena pitanja koja ne možemo riješiti sami rješavamo uz pomoć nadležnih arbitara. Europska unija nije nadležna za pitanje granica i nije odlučivala u postupku oko arbitraže, već je o tome odlučivao arbitražni sud u Haagu. No, EU je odlučivao, primjerice, u slučaju terana i varaždinskog zelja, i stao je na stranu Hrvatske, poštujući argumente koje smo dostavili. Prije nego što je EU odobrio financiranje strateškog projekta gradnje Pelješkog mosta u lipnju 2017., Komisija je pažljivo analizirala prijavu koju je predala Hrvatska, i provjerila je da su svi preduvjeti i proceduralni koraci u skladu s propisima kohezijske politike te potom dala odobrenje za taj projekt.

Srbija?

Kada je riječ o odnosima sa Srbijom, mogu samo podsjetiti da sam osobno tražila od gospođe Vesne Pusić kao ministrice vanjskih poslova da postavi Srbiji uvjete, a pisala sam i tadašnjem predsjedniku Vlade Milanoviću vezano uz sporni srbijanski Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine kojim je Srbija uzela ulogu „malog Haaga“ da postave uvjete Srbiji prije otvaranja pregovora. Oni su to odbili učiniti i sada nemamo gotovo nikakav manevarski prostor za rješavanje ovih pitanja koja su se mogla barem pokušati riješiti u pristupnim pregovorima. Treba ujedno podsjetiti i na to kako još uvijek nije riješeno pitanje nestalih osoba, povrata hrvatske imovine i kulturnog blaga, a tu je i pitanje položaja hrvatske manjine u Srbiji prema kojoj se srbijanske vlasti odnose maćehinski.


Hoće li EU stati na stranu Hrvata u BiH po pitanju novog izbornog zakona, gdje Hrvati traže da sami izabiru svoje predstavnike na izborima, što su Srbi skloni podržati, ali ne i Bošnjaci?

Posljednjih godina Europski parlament je, upravo na prijedlog hrvatskih eurozastupnika, u svakom izvješću o napretku BiH tražio izmjenu izbornog zakonodavstva s ciljem osiguranja jednakopravnosti sva tri konstitutivna naroda što je u skladu i s presudom Ustavnoga suda BiH kojom se stavljaju izvan snage određeni dijelovi izbornog zakona. Također, u svojoj posljednjoj izjavi Vijeće je kazalo kako „očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda. Vijeće drži da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora.“ Stoga mogu reći kako je stav EU institucija da BiH mora uskoro, a svakako prije izbora 2018. godine, izmijeniti izborni zakon, jer je postojeći proglašen dijelom neustavnim. Zakon se mora promijeniti na način da jamči Hrvatima u BiH jednaka prava kakva imaju druga dva konstitutivna naroda – samostalno birati svoje predstavnike, što danas nije slučaj.

S kim ste bliski i s kime surađujete od hrvatskih zastupnika u Bruxellesu?

Naravno da najviše surađujem s kolegama u Europskoj pučkoj stranci u kojoj sam članica kao i s članovima u Odboru za poljoprivredu što se najbolje vidjelo kada sam dobila njihovu podršku za subvencije za zdrave obroke mlijeka, voća i povrća za hrvatske školarce i kada sam izborila obeštećenje za hrvatske proizvođače jabuka i mandarina zbog ruskog embarga.

Kada vam danas spomenu predsjednika HSS-a Krešu Beljaka, kako reagirate?

Krešo Beljak ostat će upamćen kao političar koji je uspio uništiti jednu od najstarijih i najponosnijih hrvatskih stranaka, koji mijenja njezinu tradiciju, vrijednosti i ideologiju, koji je HSS preveo iz pobjedničkog u gubitnički tabor, izgubio izbore i svoje poraze pokušao prikazati kao pobjedu, koji svojim ponašanjem sramoti članove i članice HSS-a i koji je HSS s 40.000 članova sveo na njih samo 2000. Tako reagiram – činjenicama.

Što mislite o približavanju Mosta i HSS-a?

Zanimljivo je napomenuti kako, kada je to koalicija Mosta i HSS-a bila opcija, Krešo Beljak nije štedio ružne i pogrdne riječi spram Mosta i njegovih članova, dok sada, zbog promjene dnevno političke situacije i jeftinog kupovanja glasova govori o potencijalu ove ideje. Vidljivo je da nema ništa dosljedno u govoru i ponašanju Kreše Beljaka te mi se čini kako Most, zbog svojih javno izrečenih stavova i opredjeljenja, ne bi sebi dopustio koaliciju s HSS-om dok je na njegovu čelu Krešo Beljak.

Kako biste ocijenili mandat premijera Andreja Plenkovića?

Premijer Plenković i ja izvrsno smo surađivali u Europskom parlamentu. Smatram da je njegova odluka o preuzimanju odgovornosti za hrvatsku Vladu bila hrabra, jer postao je premijerom u trenutku kada je svima bilo jasno da situacija u Hrvatskoj nije sjajna. Već na samim počecima mandata suočio se s vrlo velikim problemima, promptno je reagirao i ponudio rješenja, a utjecaj i rezultati tih rješenja vidjet će se tek u dogledno vrijeme. Njegov vrlo velik ugled u međunarodnim krugovima može pripomoći da se Hrvatska puno bolje pozicionira i da puno bolje štiti svoje interese.

A predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović?

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u okviru ovlasti koje ima pokazuje se kao zaista dobra državnica te smatram kako konstruktivno i dostojanstveno predstavlja Republiku Hrvatsku, kako unutar same države tako i na stranoj političkoj sceni.

Pred Saborom će uskoro biti Istanbulska deklaracija. Treba li je ratificirati?

Najoštrije osuđujem nasilje nad ženama i držim ga u potpunosti neprihvatljivim te se zalažem da se instrumenti za borbu protiv nasilja nad ženama dosljednije primjenjuju. Istanbulsku konvenciju ne vidim kao učinkovito sredstvo borbe protiv nasilja nad ženama jer ona ne donosi nikakav revolucionaran instrument borbe protiv nasilja, koje države članice već ne bi imale te krši načelo supsidijarnosti. Ratificiralo ju je pola od svih država članica Europske unije te je potrebno zapitati se zašto polovica zemalja članica to nije učinila? Istanbulska konvencija prvi je međunarodni ugovor u povijesti Vijeća Europe u čijem sastavljanju nisu sudjelovale države članice na koje bi se ta Konvencija trebala odnositi, već ju je pripremala „ad hoc“ stručna skupina, a države su preko Vijeća ministara “samo” prihvatile finalni tekst bez javne rasprave i bez glasovanja.

Najspornija je definicija roda?

Definicija roda, kako stoji u ovoj konvenciji, pretpostavlja da se čovjek ne rađa kao muško ili žensko, već da je njegov „rod“ stvar njegova osobnog izbora. To je u suprotnosti s Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda koji kaže da se rod odnosi na dva spola – muški i ženski – što je do danas jedina međunarodna pravno obvezujuća definicija. Nasilje nad ženama možemo suzbiti primjerenim odgojem u obiteljima, obrazovanjem u školama, poduzimanjem konkretnih mjera u državama članicama provedbom zakona koje smo usvojili, a ne uvođenjem novih ideologija.

Prošle ste godine organizirali u EU parlamentu izložbu o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu. Kakav je odjek imala?

Izložba je imala izvrstan odjek, ne samo po velikom broju gostiju, nego i po plodovima koji su proizišli iz same izložbe i konferencije koja ju je pratila, a na kojoj se govorilo o humanitarnom djelovanju našeg blaženika. Sjećate se, vjerujem, i reakcija Republike Srbije koja je smijenila svog šefa Stalne misije Republike Srbije pri EU, jer je dobio zadatak spriječiti održavanje moje izložbe, u čemu nije uspio.

Zašto ste je organizirali u Europskom parlamentu?

Izložbu sam organizirala jer sam Europu i svijet željela upoznati s likom i djelom blaženog, a nadamo se uskoro i svetog Alojzija Stepinca. Nakon Bruxellesa izložba se vratila kući u Hrvatsku te je postavljena u Zagrebu, Sisku, Osijeku, Vukovaru, Krašiću, Šibeniku i u susjednoj nam Bosni i Hercegovini. Alojzije Stepinac bio je preziran i progonjen od totalitarnih režima pod kojima je živio, no bio je svet već za vrijeme svog života pokazujući djelotvornu ljubav kroz spašavanje više od 27 tisuća djece i žena i uspostavu Caritasa, ali i čuvajući dušu hrvatskoga naroda u vrlo teškim vremenima.

To ste rekli i papi Franji u susretu s njime. Je li točno da vam je rekao da je Stepinčeva kanonizacija neupitna?

Da, točno je. Sveti Otac to mi je rekao prilikom audijencije za sudionike osmog susreta Međunarodne mreže katoličkih zakonodavaca održanog u kolovozu ove godine. Papi Franji tom sam prilikom i poklonila knjigu: „Stepinac – put svetosti“ koju sam izdala nakon izložbe i konferencije održane u Europskom parlamentu. S papom sam otvoreno podijelila očekivanja hrvatskoga katoličkog puka o skoroj Stepinčevoj kanonizaciji te sam mu rekla kako molimo na tu nakanu na što mi je Sveti Otac rekao kako će bl. Alojzije Stepinac biti proglašen svetim. Osim toga, prilikom održavanja radne grupe Europske pučke stranke „Bioetika i ljudsko dostojanstvo“ u Vatikanu u lipnju ove godine, mons. Cyrilom Vasile, tajnik za Istočne crkve rekao je kako je papa, proglasivši Stepinca blaženim, već iskazao svoju vjeru u njegovu svetost, a sam čin proglašenja svetim će biti sljedeći korak koji će se dogoditi onda kada se treba dogoditi. Također je napomenuo kako je put od blaženstva do svetosti ponekada godinama dug, a ponekad rekordno brz, ali ne zbog dovođenja u pitanje svetosti osobe, nego obilježja vremena u kojem do proglašenja dolazi, a koje je često politički obojeno.

Kako izgleda vaš prosječan dan u Bruxellesu: gdje provodite slobodno vrijeme, kamo izlazite, s kime se družite… ?

Budući da u Bruxellesu ne živim, već radim, stižem u ponedjeljak rano ujutro te odlazim iz Bruxellesa u četvrtak predvečer. Tempo je ovdje takav da gotovo i ne ostaje vremena za druženja ili neke neformalne razgovore jer preko tjedna radim i po 14 sati dnevno, a svaki vikend sam u Hrvatskoj gdje se susrećem s građanima, stručnjacima, udrugama, a kad imam priliku, obilazim državne institucije. U Bruxellesu me najviše razveseli kada imam goste iz Hrvatske s kojima ponekad uspijem otići do centra grada, a nastojim posjetiti i događanja koja organiziraju drugi kolege zastupnici ili hrvatska predstavništva u Bruxellesu.

Pogledajte fotogaleriju: Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti