Istarski vampir: Legenda o Juri Grandu opet živi

To je istina, ni izmišljotina. Jure Grando je bija vampir, meni je to pričala moja nona, a mojoj noni njezina nona. Još dok sam bila dite ljudi su povidali da ne hodamo vani po noći i strašili su nas. Grando je bija tako poredan da je njegova žena Ivana bila pobigla od njega u Sveti Petar u Šumi. Poslije mu se vratila pa su išli zajedno živit na Grandovu stanciju, što je bilo imanje od crkve. Dice nisu imali. Kad je umro, on je izlazio iz groba, hodal je po selu i strašio ljude, a najviše je strašio svoju ženu.

Žena se žalila ljudima u selu da joj Jure dolazi, i onda su ljudi otvorili njegov grob i vidjeli da je živ, pa su ga proboli s kolcima, črnim trnom. Tek onda je umro i onda je došo mir u selu. I dok je bio živ on je bio strah za ljude, koji povidaju da je Jure hodal po selu s mrtvom ovcom na jednom ramenu i crnim mačkom na drugom ramenu. Jure i mačak, povidali su, zajedno su jeli ovcu na njegovu ramenu, priča nam 77-godišnja nona Danica Rajko iz malog mjesta Kringe pokraj Pazina.

Kome pokuca, taj je bivši

Priču o najstarijem po imenu zabilježenom europskom vampiru prvi je zapisao slovenski putopisac Johan Weikard Valvasor u knjizi “Slava vojvodine Kranjske”, koja je objavljena 1689. godine. Valvasor je prenio priče mještana Kringe, koje je 16 godina terorizirao vampir Grando.

– Zbog toga su ga, 1672. godine, mještani proboli glogovim kolcem i sjekirom mu odrubili glavu. Sve do tada ljudi su živjeli u strahu, jer bi u kućama na koje je utvara Jure Granda kucala nakon nekoliko dana netko naprasno preminuo. I njegova se udovica žalila seoskom glavaru Mihi Radetiću da je pokojni muž često noću posjećuje, maltretira, čak i siluje. Ljudi su imali nekoliko objašnjenja za takvo Jurino ponašanje - ili je bio ludo zaljubljen u svoju Ivanu, ili je jednostavno bio zatrovan zloćom. Neki misle i da je u pitanju bio ljubavni trokut, pa se pokojni Jure nije mogao smiriti. Kringa je, po meni, domovina vampira, jer se prvi put imenom i prezimenom spominje jedan vampir.

Priča od grofu Drakuli koji je izmišljeni lik, napisana je ipak 200 godina kasnije – kaže nam načelnik općine, 33-godišnji Mladen Rajko, možda jedini načelnik u Hrvatskoj koji prosperitet mjesta sa svega 36 kuća i stotinu stanovnika oslanja na legendu o vampiru. Mjesto Kringa nedaleko od Pazina poznatije je postalo nakon što je nekoliko mladih ljudi odlučilo otrgnuti iz zaborava legendu o Juri i od svega napraviti turističku atrakciju. Među njima su načelnik općine Mladen Rajko i vlasnik kafe bara “Vampir” Robert Hrvatin. Zahvaljujući njima i pazinskom novinaru i publicistu Davoru Šišoviću, u Kringi se održavaju i književne večeri na temu znanstvene fantastike. Kringa je možda i jedino mjesto na svijetu koje ima spomen-ploču kao znak zahvalnosti onima koji su ubili vampira. Na staroj školi je spomen-ploča ljudima koji su se 1672. suprotstavili Juri, a poimence se spominje devet muškaraca, od tadašnjeg župana Mihe Radetića do pavlinskih redovnika i hrabrih muškarca prezimena Radetić, Milašić, Hrvatin.

Od stotinjak mještana Kringe još je najviše ostalo prezimena Radetić i Hrvatin, a sa smrću Jurja Granda zatrla se njegova loza u Kringi, kako kaže načelnik Rajko. I on potječe od loze Radetić. U mjestu, međutim, samo neki žele govoriti o legendi. Većina Križanaca ne želi “imati posla” s tom zonom sumraka. Oni možda u vampira Juru ne vjeruju, a možda vjeruju i više od onih koji o njemu otvoreno govore. Jer, neki su stanovnici Kringe, je li iz straha ili nelagode, čak zatrli neke tragove.

– Sve do prije dvije godine u mjestu je bila i stara kuća za koju su mještani govorili da je u njoj živio Jure. Međutim, prije dvije godine kuću je srušio ljutiti vlasnik, ogorčen što se stara kuća vezuje za legendu. Ljute se neki i na spominjanje groba u kojem je pokopan Grando. Grobno mjesto je, naime, danas vlasništvo jedne obitelji koja ne želi surađivati – navodi Rajko probleme zbog kojih istarska Sumrak saga ostaje okrnjena nekim pretpostavkama.

Cijelu priču o istarskom vampiru pročitajte u nedjeljom Večernjaku!