Isti obrazac za još veću tragediju: Između Hrvatske devedesetih i današnje Ukrajine nije sve isto, ali nije ni toliko različito
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Naoružavanje Europe i svijeta: Kako je oružje opet postalo najvažnija stvar na svijetu
Zadnjih nekoliko desetljeća mislilo se kako svijet mirno plovi prema općoj preobrazbi svih gospodarskih, društvenih, političkih i kulturnih životnih uvjeta i da se njegovoj sve većoj uzajamnosti i međuovisnosti ništa ne može prepriječiti niti je zaustaviti. Sada se svijet nalazi u novoj fazi grubljeg i kudikamo skupljeg hladnoratovlja, blokovske podjele šire su nego prije te s većim brojem jakih globalnih igrača i konfrontiranih saveza no ikada dosad
Ponovno podizanje zidova između država
Umjesto politike povratka Schengenu kakav je nekad bio, Schengen kakav danas postoji sve se više udaljava od ideala slobodnog kretanja bez granica
Tri scenarija za kraj rata u Ukrajini: Na jednu Trumpovu ideju Putin nikako ne želi pristati
Broj vojnika izbačenih iz stroja velik je, što izaziva problem mobilizacije s kojom Ukrajina ima problema, a Rusija oklijeva proglasiti mobilizaciju
Superizborna 2024. - uzdrmani temelji političke zajednice
Ova godina donijela je svođenje politike isključivo na odnos dva politička lidera – Milanovića i Plenkovića. Iako su oni bili ključni akteri i u prethodne četiri godine, u 2024. svi najvažniji politički procesi sveli su se na njihove grube osobne obračune
Tko je desničarska zvijezda Giorgia Meloni: Trumpova ideološka nevjesta
Je li Europska unija, nakon neprikosnovene Angele Merkel, dobila novu kraljicu? I to na gotovo potpuno suprotnom kraju političkog spektra, ekstremnoj desnici
Hrvatska je od početka rata bila među najglasnijim zagovarateljima NATO saveza i protivnika Rusije. Kad kažem početak mislim na 2014. godinu kad je izvršen državni udar na Majdanu, i kad su nacionalisti preuzeli vlast. Nakon toga dvije republike, Lugansk i Donjeck, su proglasile nezavisnost od Ukrajine, na što je nova (nelegitimna) vlast u Kijevu poslala vojsku na njih. Gradovi u tim pokrajinama su se našli u okruženju ukrajinske vojske, topništva, i nacionalista iz bataljona Azov, među kojima je bilo i Hrvatskih dobrovoljaca. Civili su stradavali, od 6.000 do 13.000 njih, ovisno o izvoru. Dakle, to je bila potpuno identična situacija u Jugoslaviji 1990-ih, kad su se dvije republike (Hrvatska i Slovenija) ok od Miloševićevog nacionalističkog režima u Beogradu. Hrvatski gradovi našli su se u okruženju, bombardiranja su bila svakodnevna, civili su ginuli, isto kao u Lugansku i Donjecku. I sad u takvoj situaciji naš bahati premijer Plenković otišao je u Kijev i nudio „hrvatsku pomoć“ u vraćanju izgubljenog teritorija, jer Hrvatska kao „ima iskustva“ sa tim. To je učinio više puta, od 2016. i zadnji put 2021. Shvaćate li koliko je to pogrešno i koliko je to ozbiljno? Zamislite da je neki Europski političar 1991. išao u posjet Miloševiću i obećao pomoć u „vraćanju izgubljenih pokrajina“ Hrvatske i Slovenije? Kako bi Hrvati gledali na tu zemlju? Isto tako sada Rusi gledaju na nas. Danijel Klaić