VEČERNJAKOVA REKONSTRUKCIJA

Istina o pogibiji Tomislava Ivčića

01.10.2001.
u 00:00
* Policajca Stjepana L., krim-tehničara, koji je bio na očevidu nesreće ljudi su mjesecima pitali: - Čuj, a je li Nevenka bila s njim?
Pogledaj originalni članak

ZAGREB - Kako je prije osam godina nastao jedan od najintrigantnijih hrvatskih tračeva u kojem su glavni sudionici bili kći pokojnog predsjednika Franje Tuđmana i pokojni Tomislav Ivčić? Ili još bolje, kako se sve vrijeme održao "istinitim, neupitnim"? Sve donedavno nije bilo pravo vrijeme da mu se suprotstave logički argumenti i tako zaštiti pokojnikov pijetet. To što je u glasine bila upletena Predsjednikova jedinica, sprječavala je mogućnost raskrinkavanja trača. Jer svaki pokušaj bio bi objašnjen ne željom da se otkrije istina, nego pokušajem da se očuva dobar glas Predsjednikove kćeri i poznatoga hrvatskog pjevača. I prevari one koje nije zanimala pogibija Tomislava Ivčića tog 5. ožujka 1993. koliko podatak da se vozio u "mercedesu" sa Sekom! Svemoćna "istina" izbila je na vidjelo! Ili se barem tada tako činilo.

Iskustvo krim-tehničara

Osam godina nakon nesreće razgovarali smo s umirovljenim policajcem Stjepanom L., nekadašnjim kriminalističkim tehničarom Prometne policije. Stjepan L. bio je taj dan na očevidu Ivčićeve pogibije.

- Sjećam se da je prva dojava oko 20.30 glasila: dvoje poginulih i dvoje teško ozlijeđenih na Novoj Branimirovoj kod križanja s II. Ravnicama. Zvali su nas da žurno pođemo tamo. Ivčićev "mercedes" njemačkih tablica bio je posve uništen. Dvojica kolega u civilu kazali su nam da vjerojatno neće preživjeti. Naime, pretpostavljali su da je riječ o Ivčiću jer je u autu bila vozačka s njegovim imenom. Zbog ozljeda nije ga bilo moguće prepoznati - priča Stjepan L.

Dva je sata kasnije umro u Novoj bolnici. Te večeri nitko od policajaca nije spomenuo ime Nevenke Tuđman. Jer, jednostavno nitko je nije vidio na mjestu nesreće.

No kad je sutradan ujutro policajac Stjepan L. krenuo u postaju na Trešnjevačkom trgu, zaustavila ga je znanica, prodavačica na kiosku.

- Jesi li čuo da je poginuo Ivčić? - pitala je.

- Sinoć sam bio na očevidu kada je poginuo - kazao sam.

- Je li istina da je s njim bila Nevenka Tuđman? - znatiželjno je pitala.

- Prvi put to čujem. Od koga si taj trač samo čula? Bio sam tamo i nikoga nismo vidjeli u njegovu "mercedesu" - kazao sam joj.

- Ma daj! Tvoji to sigurno skrivaju! Naređeno vam je tako - nije se dala razuvjeriti.

Je li nakon tog razgovora i sam posumnjao u trač? Je li možda postojala mala vjerojatnost da su Nevenku maknuli malo prije njihova dolaska na Novu Branimirovu? Reći će da nije, ali ipak je provjerio onih teoretskih jedan posto i te mogućnosti. Otišao je u postaju i razgovarao s kolegama Ibrom B. i Matom M., koji su se dan prije slučajno zatekli na mjestu nesreće. Ili točnije, tridesetak metara od križanja Nove Branimirove i II. Ravnica Mato je u automobilu čekao Ibru B. da iziđe iz kuće.

- Prijatelju, ma čuo sam jutros da se priča kako je Seka bila u autu s Ivčićem. Znam da je to po tragovima s mjesta nesreće ravno nuli, ali... - kazao je Stjepan Mati.

- Ma kakvi, nemoguće... Vidio sam kada su se sudarili. Sve se zaprašilo kao da je pala bomba. Ibro i ja bili smo u sekundi pokraj auta jer smo htjeli pomoći. Nema šanse da je netko bio u "mercedesu", osim ako je bio nevidljiv - kazao je Mato.

Nakon tih riječi Stjepan L. nikada više nije razmišljao o onih jedan posto.

Ali mjesecima nakon pogibije Stjepana su zapitkivali onako kako ga je prvi put pitala prodavačica na kiosku.

Odmah se skupila gomila ljudi

- Čuj, a je li bila Nevenka s njim, uvijek bi me to pitali. Rekao sam im da nije i odmah im iznosio argumente zašto je to nemoguće. Objašnjavao bi im da je kod takvih teških frontalnih sudara nemoguće da suvozač ostane bez težih ozljeda. U pravilu težih nego što ih je imao vozač. U tom razdoblju radio sam mnogo očevida i imao sam iskustva. A kada bi teoretski postojala mogućnost da je netko u autu ipak bio, ne znam kako bi se tu osobu moglo sakriti, a da je nitko ne vidi. To je raskrižje i odmah nakon sudara skupila se gomila ljudi. To bi već bila znanstvena fantastika da ju je netko u tih nekoliko trenutaka mogao odvesti s mjesta nesreće - objašnjavao sam im.

No svi bi ostali gluhi na iznesene argumente.

- Ali sigurno morate to skrivati od svijeta, rekli bi mi - priča Stjepan L.

Nitko od Stjepanovih sugrađana nije se upitao "što ako to nije istina". Da je umro netko nepoznat ili neki njihov susjed rekli bi "o mrtvima sve najbolje" i šutjeli. No bila je riječ o Ivčiću, a Ivčić je bio poznat. Uvijek kada je riječ o poznatima, pravi se saldo njihova života, koji pokreće lavinu istina i neistina. Ali Ivčić je imao ženu i troje malodobne djece...

Dijana Palac

Pogledajte na vecernji.hr