Otjerane

Istjerane smo na ulicu, a ne smijemo na oči muževima

Istjerane smo na ulicu, a ne smijemo na oči muževima
12.05.2010.
u 16:13
Nisam radila nikakve probleme, da bi mi neki dan dali ispisani papir na kojem “izjavljujem” da mi psihološka i druga pomoć više nisu potrebne, kaže Goranka.
Pogledaj originalni članak

Nakon samo šest mjeseci boravka 40-godišnja Goranka morala je hitno napustiti Sklonište za žrtve obiteljskog nasilja.

Nisu mi dali izbora

Iako je ondje mogla biti do listopada, stručni tim Sigurne kuće navodno je utvrdio da se oporavila i da je “spremna” za vanjski svijet.  

– Istina je posve drukčija. Dvadeset sam godina trpjela zlostavljanja muža, oca pa čak i svoje djece i smještajem u Sigurnu kuću sam spasila glavu. Nisam radila nikakve probleme, da bi mi neki dan dali ispisani papir kojom “izjavljujem” da mi psihološka i druga pomoć više nije potrebna! Tekst je sročen tako kao da sama dajem otkaz, a ne da me tjeraju van i da za mene u Sigurnoj kući više nema mjesta. Potpisala jesam jer drugog izlaza nisam imala, a mužu i djeci ne smijem na oči - priča Goranka.

Ista sudbina zadesila je i 50-godišnju Josipu, koja je iz Sigurne kuće istjerana nakon samo tri mjeseca.

- Zbog krova nad glavom ja i druge štićenice morale smo trpjeti svakodnevna maltretiranja službenica. Voditeljica Sigurne kuće Gordana Matanović je štićenicima i službenicama tjerala strah u kosti. Zaprijetila je da će nam, ako nekome prijavimo da smo istjerane, zagorčati život. To je sve, samo ne Sigurna kuća – kaže Josipa.

“Prekršile su pravila!”

Gordana Matanović opovrgava optužbe.

– U ugovoru o ulasku u Kuću piše da ne smiju prekršiti pravila, među kojima i adresu skloništa. One su pravila prekršile i moraju van. Kod nas su mogle biti devet mjeseci, najdulje godinu dana, ali smo procijenili da više nisu ugrožene i zato gube status štićenice. Ako im nije pravo, a to je poruka i ostalim štićenicama, neka protiv mene pokrenu privatne tužbe – poručila je G. Matanović.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 3

NA
nana70
08:45 14.05.2010.

Citajuci ovu pricu, ostavlja mi dojam da su ove dvije zene ocite zrtve necije manipulacije. Zalosno je da se na ovakav nacin govori o problemu zlostavljanih zena. Također cini se da je prica napisana sa ciljem postizanja senzacije, a da je daleko od prave istine. pozdrav svim zenama

HA
hana
08:55 13.05.2010.

Gdje mi to živimo?!?! Ovo se zapitam skoro svaki puta kada u dijelu o lijepoj, ravnoj nam Slavoniji pročitam ovakve i slične članke gdje se uporno pokušava omalovažiti i popljuvati svaka humana djelatnost. Dugi niz godina pratim rad Gordane Matanović i skidam joj kapu za sav trud u borbi za ženska ljudska prava. Svaka žena kojoj su u Udruzi Brod pomogle Gordana Matanović i njezine službenice \"kojima utjeruje strah u kosti\" duboko su im zahvalne što su im pomogle da izađu iz začaranog kruga nasilja i stanu na svoje noge. O radu Sigurne kuće malo toga se zna, naravno zbog osjetljive skupine žena i djece, ali ove dvije štićenice koje su izašle s ovakvom pričom sigurno su svojim ponašanjem zaslužile da moraju van, čim su spremne na ovako prljavu igru. Uvjerena sam da ih je do sada tamo boravilo mnogo i da su im duboko zahvalne, ali na ovakav način omalovažavati nečija nastojanja da se pomogne ljudima u potrebi stvarno nije u redu!! Ova priča ne drži vodu i strašno je što ste ovako nešto objavili, a da niste ispitali kolikim ženama su pomogli. Sigurno je sasvim nešto deseto iza svega ovoga. Gordana, žene koje ste osnažili da se danas ne boje izreći svoje mišljenje su uz vas i samo naprijed!!

AN
anja16
13:00 13.05.2010.

\"Pedesetosmogodišnjakinja iz Ribnika bori se za život u Općoj bolnici Karlovac nakon što ju je divljački premlatio njezin 59-godišnji suprug.\" Ovo ste prije par sati objavili u svojim novinama, a netom prije toga ocrnili rad Sigurne kuće. Evidentno je da je nasilje nad ženama u znatnom porastu, a fizičke i psihičke posljedice od obiteljskog nasilja neizbrisive su traume za te žene i djecu. Da nema Sigurnih kuća i stručnih osoba koje rade s žrtvama nasilja sve više žena bi doživjelo tužnu sudbinu gospođe iz Ribnika. Ima i žena koje su spremne na svakakve poteze da privuku pažnju na sebe i izvuku korist, a lako ih se da i izmanipulirati. Nije u redu ni što ste objavili njihovu sliku jer ih supruzi od kojih su pobjegle lako mogu prepoznati i na taj način saznati u kojem su mjestu. Neke žene same sebi naprave više štete nego koristi, a u slučaju ovih dviju gospođi vjerujem da je stručni tim skloništa donio dobru procjenu. Ne vjerujem da im je smještaj otkazan bez razloga, jer ipak tamo rade fakultetski obrazovane osobe koje se u svom poslu susreću sa svakakvim profilima ličnosti. Vjerujem da se trude se da tim ženama pomognu,a ne da ih \"maltretiraju\" kako je navela jedna od gospođa. Brodsko Sklonište ima svu podršku žena iz Vinkovaca. Samo hrabro u borbi protiv nasilja nad ženama i djecom!!!