Istočna fronta: U domovini nakon 65 godina

Nakon 65 godina od pogibije na istočnom bojištu, u tadašnjem Sovjetskom Savezu, u Hrvatsku je stiglo 16 posmrtnih ostataka hrvatskih vojnika koji su se na nacističko-fašističkoj strani borili protiv Crvene armije i ondje izginuli! Ti su vojnici bili pokopani u Singinu na Donu, a borili su se pod talijanskim zapovjedništvom. Talijani su prije nekoliko godina odlučili iskopati svoje vojnike, a među njima su pronađeni i Hrvati.

– Posmrtne ostatke Hrvata Talijani su prenijeli u Italiju te su sve vrijeme bili smješteni u vojnoj kosturnici na rimskom groblju Cimitero del Verano. Prošle godine talijanska je strana zatražila od Hrvatske da preuzme posmrtne ostatke svojih građana, a Vlada je odlučila da taj posao preuzme Uprava za zatočene i nestale Ministarstva branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti jer je ona kadrovski i tehnički sposobna to obaviti – objasnio nam je pomoćnik ministrice i načelnik uprave pukovnik Ivan Grujić.

Upravo je potpredsjednica Vlade i ministrica Jadranka Kosor dala svesrdnu podršku da se riješi to pitanje s Talijanima. Nakon dogovora s talijanskom stranom, hrvatska je delegacija te posmrtne ostatke preuzela u Rimu 20. prosinca prošle godine, a svaki od njih nalazi se u zasebnom metalnom kovčežiću.


Stožer Zdruga kod Singina na Donu (gore) i satnik Cukon, zapovjednik bojne, na groblju poginulih pripadnika Zdruga u Singinu (gore desno)

Na Mirogoju
Nakon ispraćaja, brodom iz Ancone prebačeni su u Hrvatsku te su privremeno pohranjeni na zagrebačkom Mirogoju.
– Uspjeli smo doći do rodbine nekih od njih, a ovih je dana u Zagrebu bila služena i misa zadušnica za te vojnike. Sad o rodbini ovisi hoće li biti pokopani svaki zasebno ili će ostati zajedno te biti pokopani u zajedničkoj grobnici. No, moram naglasiti dvije stvari.

Prvo, vjerujem da je prošlo vrijeme kad su se i preko mrtvih sukobljavale politike i ideologije. Civilizacijsko je dostignuće da svaki čovjek ima pravo na dostojanstven ukop u svojoj zemlji, kao i da rodbina ima pravo pokopati ga, znati gdje mu je grob te ga posjećivati.

 Stoga smo i mi ovom pitanju pristupili upravo na taj način. I drugo, iako naša uprava ponajprije radi na poginulima u Domovinskom ratu, što je naša prvenstvena zadaća, ovakvi i slični posebni zadaci ni u kojem slučaju nisu u pitanje doveli efikasnost naše primarne zadaće. Sve ovo radimo i planiramo tek kad imamo slobodne kapacitete – naglasio je Grujić.

Vojnici čiji su posmrtni ostaci preneseni bili su dio Lakog prijevoznog zdruga, jedinice NDH koja se pod talijanskim zapovjedništvom borila na istočnom bojištu u tadašnjem SSSR-u. Osnovana je u ljeto 1941., na inzistiranje Talijana, koji su bili ljubomorni što se Hrvati na istoku bore samo pod njemačkim zapovjedništvom. Do kraja 1941. zdrug je korišten na domaćem bojištu, a zatim je 14. prosinca 1941. sa zapovjednikom potpukovnikom Egonom Žitnikom krenuo na obuku u Italiju u Riva del Garda.


Hrvatski legionari pred spomenikom Lenjinu u Vorošilovgradu

Tri prebacivanja
Njegovi su pripadnici nosili talijanske odore s hrvatskim grbom na lijevom rukavu. U travnju 1942. krenuli su prema SSSR-u. Bio je u sastavu Talijanskog ekspedicijskog zbora, poslije 8. talijanske armije. Sastojao se od tri pješačke satnije, jedne satnije teških strojnica, jedne satnije protutenkovskih topova, jedne satnije bacača i doknadne satnije te dva voda, stožernog i izviđačkog. Zdrug je uoči odlaska imao oko 1200 časnika, dočasnika i domobrana.

Zdrug je u tri navrata prebacivan na istok. Prva skupina stigla je polovicom travnja 1942. u Harčujsk, a u prve borbe ušla je početkom svibnja. Vidjelo se, međutim, da Talijani uopće nisu dorasli ratu, pa su se gomilali gubici.

Ubrzo je stigao i kraj. Sovjeti su na Donu 16. prosinca 1942. pokrenuli veliku ofenzivu kako bi spriječili pokušaj deblokade njemačkih postrojba pod Staljingradom. Zdrug je s ostalim jedinicama nadvladan 20. prosinca, o čemu su Talijani hrvatsku stranu službeno izvijestili tek 7. ožujka 1943.

Na istočnom bojištu bilo je 8250 hrvatskih legionara. Od toga je kroz 369. pješačku pukovniju prošlo 6300 domobrana, u Zrakoplovnoj legiji bilo je 360 zrakoplovaca, a 340 mornara i 1250 pripadnika Lakog prijevoznog zdruga pod Talijanima.

Dosad je pronađena rodbina trojice poginulih vojnika, Galete, Klopotana i Pezića. Oni koji nešto znaju o poginulim vojnicima mogu se javiti u Upravu za zatočene i nestale u Zagrebu, telefoni su 01/61 96 481 i 01/61 96 179.

Među 16 posmrtnih ostataka Hrvata, trojica se vojnika vode kao nepoznati jer se ne zna njihov identitet. Među ostalih 13, jedan je narednik, Huso Dizdarević, dva su vodnika, Zehim Jacapović i Ivan Milohnaja, a ostali su vojnici: Gregor Bajcer, Ivan Catara, Adam Galeta, Stjepan Gastin, Anto Ilić, Mato Klaričić, Stjepan Klopotan, Ivan Konc, Tomo Matovina i Marko Pezić.