Tri para blizanki, šest diploma i jedna promocija. Sažetak je to prve generacije diplomanata financijskog menadžmenta osječkog Ekonomskog fakulteta koji su studij završili prema Bolonjskom procesu. I sve u roku!
Ne biramo što ćemo raditi
S diplomom u rukama sestre Ivana i Ljiljana Šimun vratile su se u rodne Šljivoševce, Ljubica i Slavica Kljunić kući u Cerić, a Dragana i Sanja Ivković ostale u rodnom Osijeku. Svaka od njih šest odlučila je sada krenuti svojim putem, ali s istom željom – zaposliti se.
– Obje smo završile srednju ekonomsku školu, štoviše sjedile smo u istoj klupi, a onda stigle i na isti fakultet – složno će i uglas 24-godišnje osječke blizanke Ivković.
Pet minuta starija Dragana i njezina mlađa sestra Sanja diplomirale su gotovo prije pola godine, a u međuvremenu poslale već više od 50 zamolbi za posao. Na dan ih znaju ispisati i preko deset.
– Javljali smo se za trgovce, računovođe... Obje smo bile pozvane na razgovor za isti posao, pa sada čekamo odgovor. Ne biramo što ćemo raditi, daj što daš. Kada smo se upisivale na fakultet, kako su govorili o toj “bolonji”, pomislila sam da će biti otimačinama za nama, ali tržište rada, čini mi se, nije spremno – objašnjava Dragana, a Sanja dodaje kako se javljaju na iste natječaje jer nemaju drugoga izbora.
Psihički su se već, kažu, pripremile da od posla neće biti ništa idućih godinu i pol dana.
Slično razmišljaju i njihove kolegice. Dok su blizanke Kljunić spremne već i na selidbu u Zagreb, sestre Šimun za sada ne bi napuštale slavonsku ravnicu.
– Nismo još odlučile čime bi se najviše voljele baviti u ekonomskoj struci, ali bi najbolje bilo kada bismo mogle iskušati nekoliko poslova pa se odlučiti što bi nam bio životni poziv. Možda je rješenje otići u Zagreb ili neki drugi veći grad. Tamo su i mogućnosti veće, ali o tome valja još ozbiljno razmisliti – kaže 24-godišnja Cerićanka Ljubica, koja je na promociji stajala sa svojom blizankom Slavicom i godinu dana starijom sestričnom Josipom.
Ljubica je već poslala zamolbe za posao u Zagreb i Ilok, ali ne polaže prevelike nade. Prijavila se i za popisivača stanovništva.
Nisu ih razlikovali
– Nije mi jasno zašto svi za posao traže iskustvo. Pa mora se negdje početi prvo raditi kako bi se ono steklo. Zato bi država trebala stimulirati zapošljavanje tek završenih stručnjaka jer se ovako jako puno mladih odlučuje na odlazak iz Hrvatske – napominje Ljubica Kljunić, koja je studij završila s prosječnom ocjenom 4 i sve ispite dala u roku.
Sve su sestre jednoglasne – ni u jednom trenutku nisu pomislile odustati od studija, iako je bilo i teških dana.
Otvoreno će priznati kako nikada nisu pomislile zamijeniti se na ispitu, iako ih profesori nisu razlikovali.
– Nismo vidjeli u tome nekoga smisla. Što bi sestra onda naučila? – pita se Ljiljana Šimun, koja je sa svojom blizankinjom Ivanom od prvog dana studentski život provela u Osijeku.
– Svima je na početku studija bilo smiješno jer smo se družile s blizankama Ivković – kažu.
...drage moje, ak niste spremne popušiti k... nekom čestitom katoliku iz partije ili učlaniti se u partiju ,ili ak nemate sreće pa niste djeca članova partije, njihove rođe, komovi, nećaci, prijatelji i flundre, nećete dobiti posao..tako se u lijepoj našoj jedino može dobiti posao... ...sretan ostanak u hrvatskoj s diplomom..