Istraga tereti Ivana Čermaka da je pokušao prikriti zločin u Gruborima

U kaznenom postupku zbog ratnog zločina počinjenog nakon Oluje nad srpskim civilima u Gruborima Željka Sačića optužuje se da je zastrašivanjima i prijetnjama pokušao prikriti zločin.

Intervencija kod Jarnjaka
U zataškavanju je, navodi se, sudjelovao i general Ivan Čermak, dok se za generala Mladena Markača kaže da je u Glavni stožer HV-a poslao istinit izvještaj o zločinu, ali da je na Sačićevu intervenciju načinjen novi koji je pobijao Markačev. U trećemu intenzivnijem pokušaju istrage četrnaest godina starog zločina u prvi plan stavila se zapovjedna linija.

Dana 25. kolovoza 1995. godine svim specijalcima na terenu zapovijedao je Sačić, dok su kroz Grubore prošli specijalci iz ATJ-a Lučko, i to u skupinama koje su kao instruktori vodili Sačićevi suoptuženici Franjo Drljo i Božo Krajina. Da je u Gruborima pobijeno petero staraca i da su spaljene kuće prvi je dojavio UNPROFOR. No, u istražnom postupku protiv Sačića i još četvorice specijalaca kao ključni dokaz navode se svjedočenja i dnevnik događanja Policijske postaje Knin za razdoblje od 6. do 31. kolovoza 1995. godine. Kako je tekla kronologija?

Za zločin je 25. kolovoza prvi u policiji doznao zapovjednik Policijske postaje Knin Miloš Mihić, koji je oko 14 sati načelnika PU Kotara Knin Čedu Romanića obavijestio da je zaprimio obavijest ukrajinskog časnika UNPROFOR-a da su u Plavnom pripadnici MUP-ove specijalne policije pobili civile.

Oko 15 sati Romanić je sa svojim zamjenikom otišao u Plavno i utvrdio da je zločin počinjen u Gruborima. Kada se vratio u Knin, o tome je obavijestio Ivicu Cetinu, tadašnjeg načelnika Policijske uprave zadarske. Cetina alarmira dalje odgovorne osobe i dogovara se da će se u Gruborima obaviti policijski očevid jer se odmah vidjelo da je posrijedi zločin. Isti dan za zločin su znali Sačić i Čermak.

Dalje se navodi da je Sačić 26. kolovoza 1995. godine prije podne došao u ured policijskog načelnika u Kninu Čede Romanića, kod kojega su bili i njegov zamjenik Zvonko Gambiroža te koordinatori MUP-a za Knin Stjepan Buhin i Ivan Barić. Sačiću su rekli da će se u Gruborima obaviti očevid, na što je on, prema iskazu svjedoka, vrlo burno reagirao.

Prema istražnom zahtjevu, Sačić je zabranio očevid rekavši da on zna koja je skupina specijalaca prošla kroz Grubore te dodao da “je riječ o dečkima koji su malo nacionalistički nastrojeni”.

Buhin mu se usprotivio, a Sačić je na to također reagirao burno, rekao da će ga izbaciti iz MUP-a te zvao tadašnjeg ministra policije Ivana Jarnjaka tražeći da smijeni Buhina.

Oko 13 sati Sačić je i sam otišao u Grubore i vidio što se dogodilo, no s Čermakom je dogovorio asanaciju terena umjesto očevida.

Markač pobjesnio
Zanimljiv je detalj u istrazi koji kaže da je istoga dana Markač, čuvši za događaj, osobno došao na teren i naredio Sačiću, koji mu je bio zamjenik, da postroji pripadnike ATJ-a Lučko. Svjedoci su naveli da je tada Markač došao u verbalni sukob s pripadnicima te jedinice.

Rekli su da je posebno neugodan bio sukob s Franjom Drljom (vođa skupine u Gruborima), koji mu je rekao da je on osobno zapalio kuće u Ramljanima i da mu ništa ne može, a da je Markač na to “pobjesnio” i naredio da se cijela postrojba odmah vrati u Zagreb.

U istražnom zahtjevu također se navodi da je Markač Glavnom stožeru HV-a poslao izvještaj u kojemu se navelo da u Gruborima nije bilo borbenog sukoba, ali da je Sačić naredio pomoćniku zapovjednika ATJ-a Lučko da napiše novi izvještaj kako je u Gruborima došlo do borbenog kontakta sa zaostalom terorističkom grupacijom i da su u tom sukobu stradali civili.

U pojedinostima o zločinu prikupljenima u istrazi navodi se i da je prilikom asanacije u Gruborima Čermak tražio od kriminalističkih tehničara da pokraj mrtvih tijela civila polože puške kako bi se prikrio zločin, ali da su oni to odbili.