Već godinama svaka medijski razvikanija policijsko-uskočka priča počinje na isti način. Prvo policija ranom zorom kuca na vrata osumnjičenika koji zatim pod svjetlima medijskih reflektora, ponekad i s lisicama na rukama, sjedaju u policijske marice.
Slijede ispitivanja na policiji i tužiteljstvu, a istovremeno javnost doznaje detalje iz najnovije korupcijske priče u kojoj je neki pripadnik političko-ekonomsko-društvene elite pribijen na stup srama jer je državne ili tvrtkine milijune koristio za podmirivanje osobnih potreba. Nakon toga slijedi, ovisno od prigode do prigode i jačine argumentacije braniteljskog tima, kraći ili duži boravak u Remetincu. A kada zatvorska vrata ostanu iza leđa društveno manje ili više uvaženog osumnjičenika, u pravilu slijede godine, usudili bismo se reći, jalovog kaznenog progona. Jer tužiteljstvo se trudi u zadanom zakonskom roku podići optužnicu, a obrana potom istu tu optužnicu na sve moguće načine i sve češće onim što se zove legalna opstrukcija obrane pokušava osporiti. Istovremeno sud glumi neku vrstu poštara između pravno sukobljenih strana, prihvaćajući ili odbijajući njihove zahtjeve da bi potom temeljem žalbi jedne ili druge strane proslijedio spise na Vrhovni sud.
Puževa brzina
A ondje se odluke, pokazala je praksa, donose puževom brzinom. Kada na kraju sva ta pravna pripetavanja budu razriješena, suđenje napokon može početi. No mali je problem što, osim optuženika čija je koža u pitanju, više nitko ne pamti tko je točno, zbog čega i kada bio optužen. Od tog trenutka do presude, pravomoćne pogotovo, mogu proći i godine, a nerijetko se cijela ta braniteljsko-tužiteljsko-sudska lakrdija u godinama koje slijede izvodi i po nekoliko puta. Sve to razlog je zašto javnost sve manje vjeruje policijsko-tužiteljsko-pravosudnom aparatu i njegovoj sposobnosti da se obračuna bilo s korupcijom, bilo s kriminalom u državi. Građani već godinama u istraživanjima javnog mijenja upravo pravosuđe navode kao rak-ranu našeg društva, a po mišljenju kako građana tako i stručne javnosti najveći problem hrvatskog pravosuđa su – zakoni. Neki su nedorečeni, drugi loši, treći se prečesto mijenjaju jer su zapeli u raskoraku između teorije i prakse. Jedan od takvih zakona je i Zakon o kaznenom postupku (ZKP), moglo bi se reći, najvažniji zakon kojim se definira funkcioniranje kaznenopravnog procesa u Hrvatskoj. Postojeći ZKP na snazi je od 1. srpnja 2009. i od tada je, iz ovih ili onih razloga, mijenjan nevjerojatnih sedam puta. Kada je stupio na snagu, značio je kompletan preokret dotadašnjeg sustava jer je provođenje istrage iz ruku sudaca istrage prešlo u ruke glavnog državnog odvjetnika koji je time pomalo paradoksalno, što su isticali i još ističu mnogi unutar pravne struke, postao i progonitelj i stranka u postupku. Promjena cijelog sustava pravdala se prilagođavanjem hrvatskog zakonodavstva onom Europske unije, a tvrdilo se i da je glavni državni odvjetnik, u tom trenutku Mladen Bajić, dobio sjajan alat za borbu protiv korupcije. Uostalom, borba protiv korupcije na svim razinama bila je jedan od zahtjeva iz 23. poglavlja, a to poglavlje, kao što je sada već općepoznato, diktiralo je i tempo hrvatskog ulaska u EU. Hrvatska je u EU ušla u srpnju 2013., kod političara je nakon toga znatno splasnuo elan za borbu protiv korupcije, a pravosuđe je po tko zna koji put ostalo nasukano između lijepih želja i stvarnih mogućnosti. Problem uočen u sudnicama i tužiteljskim sobama za ispitivanje pokušao se riješiti u hodu, a sve to dovelo je do učestalih izmjena ZKP-a i pravne kakofonije u kojoj se malo tko snalazi. Zakonski kaos još se više pojačao nakon što je u srpnju 2012. Ustavni sud srušio 43 odredbe ZKP-a, a stalne intervencije u zakon dovele su do toga da njime više nisu zadovoljni ni optuženici ni branitelji ni tužitelji ni suci.
Stoga se u posljednje vrijeme po pravosudnim kuloarima sve češće može čuti da nam treba bolji, po mogućnosti kompletno novi zakon, a sve je više i pravnih stručnjaka koji zagovaraju povratak na staro, odnosno seljenje istrage iz okrilja državnog odvjetnika u ruke sudaca istrage. Hoće li se to u dogledno vrijeme i dogoditi, za sada je teško reći, no Ministarstvo pravosuđa ipak planira neke promjene. A ta promjena ovaj put ne bi išla u smjeru još jedne izmjene, već bi se izradio novi ZKP. Ministarstvo pravosuđa trenutačno, kako kažu, ispituje učinke primjene postojećeg ZKP-a.
– Postojeći ZKP mijenjan je sedam puta od stupanja na snagu pa je pitanje koliko bi učinkovite bile još jedne izmjene kazneno-procesnog zakona. Mišljenja smo da u postojećem ZKP-u ima prostora za napredak te da je sam kazneni postupak potrebno pojednostaviti, omogućiti brže postupanje svih sudionika i donošenje odluka u kraćem roku. Pri tome je, naravno, potrebno sačuvati i sve one odredbe ZKP-a kojima je implementirano europsko zakonodavstvo jer smo to u obvezi kao država članice Europske unije. Ispitivanje učinaka primjene postojećeg ZKP-a složen je i stručan posao i predstavlja jedno od polazišta za izradu novog ZKP-a – kažu u Ministarstvu pravosuđa.
Dodaju da će nakon što bude završeno ispitivanje učinaka primjene postojećeg ZKP-a i formalno biti osnovana radna skupina za izradu novog ZKP-a te da će u tu radnu skupinu biti imenovani predstavnici akademske zajednice, sudbene vlasti, Državnog odvjetništva, odvjetništva, Ministarstva unutarnjih poslova i drugih središnjih tijela državne uprave. Kada bi sve to trebalo biti gotovo, u Ministarstvu pravosuđa, kako kažu, trenutačno ne mogu odgovoriti. No napominju da je izrada ZKP-a izuzetno složen zadatak, a ističu i da je izrada postojećeg ZKP-a trajala dvije godine, a pripreme koje su prethodile izradi tog zakona oko godinu dana.
Faraonske ovlasti
Da je izrada novog ZKP-a potrebna, smatra i Ivan Turudić, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, najvećeg suda u zemlji. Objašnjava da je izrada novog zakona potrebna jer popravljanje postojećeg ZKP-a izmjenama nekoliko članaka nije nešto što funkcionira.
– Sadašnji ZKP ne može se popraviti izmjenama jer izmjena jednog članka ima reperkusije na još 10 članaka, a onda se izmjena tih 10 odražava na ostalih 100 članaka. Spominjalo se da bi se u postojećem ZKP-u mogla riješiti uska grla, no to je nemoguće napraviti bez cjelovitog zadiranja u cijeli zakon. S izradom novog ZKP-a trebalo je početi, figurativno rečeno, još jučer. S tim se već kasni, a vremena je bilo dovoljno. Novi ZKP treba donijeti i jer ZKP generira barem 50 posto slabosti kaznenopravnog sustava RH – kaže Turudić.
Ističe i da je odluka o tome hoće li istraga biti sudska ili državnoodvjetnička stvar političke volje.
– Neke europske zemlje, poput Italije, vraćaju se na kontinentalni sustav istrage. I kod nas bi bilo najbolje da se to napravi jer državnoodvjetnička istraga očito nije postigla uspjeh. Sa stalnim izmjenama ZKP-a strašno je narušen balans između prava okrivljenika na obranu i težnje DORH-a za efikasnošću. I to na štetu okrivljenika, a u korist DORH-a – kaže Turudić.
Objašnjava i da bi se novi ZKP mogao napraviti po modelu postojećeg, no on smatra da bi u tom novom zakonu onda trebao biti niz članaka koji bi osiguravao jednakost oružja stranka u postupku. Kao netko tko za sebe kaže da je dnevni praktičar, jer se s manama i nedostacima ZKP-a susreće u svakodnevnom poslu, Turudić ukazuje i na, po njegovu mišljenju, najveće probleme sadašnjeg ZKP-a.
– Najveći je problem ispitivanje bez nazočnosti branitelja. Branitelji bi morali imati pravo nazočiti ne samo ispitivanju okrivljenika već i suokrivljenika i svih svjedoka. To što branitelji ne nazoče ispitivanju svjedoka na tužiteljstvu pokazao se kao problem zbog nemogućnosti konfrontacije, a to je razlog zašto onda presude padaju. Tu je i problem s prijedlozima za izdvajanje nezakonitih dokaza koji generiraju dvije-tri godine odgode kaznenog postupka jer se sada na svaku odluku o izdvajanju ili neizdvajanju takvog dokaza ima pravo žalbe. Velik problem su i presude po sporazumu koje su izazvale velik gnjev javnosti zbog niskih kazni, za što se smatra krivim sud. U tom slučaju DORH-u je dana faraonska ovlast jer je gotovo dobio poziciju državnog suverena koji može davati pomilovanja bez ikakvog obrazloženja zašto to čini – nabraja Turudić problem s kojim se on i drugi suci svakodnevno susreću u sudnicama.
Po njemu, izuzetno važna stvar koja bi trebala biti implementirana u novi ZKP je i kontrola državnoodvjetničkih odluka.
– Kada se pregovaralo prije ulaska u EU, a to znam jer sam sudjelovao u tim pregovorima, jako se inzistiralo na kontroli državnoodvjetničkih odluka. No toga sada nema jer se ne možete žaliti kod odbačaja kaznene prijave niti se zna zašto je kaznena prijava odbačena – kaže Turudić.
Iz tužiteljskih redova često se može čuti primjedba da tužiteljstvo ima zakonske rokove u kojima moraju podignuti ili odbaciti optužnicu, dok s druge strane sud nema nikakav rok u kojem tu optužnicu mora potvrditi. U praksi se stoga događa da od podizanja do pravomoćnosti optužnice, iz ovih ili onih razloga, prođu dvije, tri, pa i više godina. Zato se mogu čuti i prijedlozi da bi novi ZKP i to trebao regulirati, no Turudić smatra da je to neizvedivo.
– Sadašnji ZKP omogućuje sukcesivno predlaganje izdvajanja nezakonitih dokaza. Znači, stranka postavi jedan zahtjev, sud to riješi, onda ide žalba. Kada se spis vrati, postavi se drugi i tako to može unedogled. Doduše, ako sud ocijeni da to što se radi spada pod zloupotrebu kaznenog postupka, može se donijeti rješenje u kojem se kaže da branitelj to radi u svrhu odugovlačenja postupka. No i na tu se odluku može žaliti, a dok se žalba riješi, prođu mjeseci. I tko je onda kriv što optužnica nije potvrđena? Sud? Branitelj? Tužitelj? Vrhovni sud? – pita se Turudić.
Da se pitanje brzine potvrđivanja optužnice, što je u praksi jedan od problema, barem iz tužiteljskog kuta gledanja ne može baš riješiti, smatra i Laura Valković, zagrebačka odvjetnica specijalizirana za kazneno pravo. O tom pitanju i ona ima slične argumente kao i Turudić, a poput njega i ona smatra da je donošenje potpuno novog ZKP-a dobar potez.
– Zbog svih izmjena proteklih godina, a sve su bile opsežne, ZKP je izgubio svoju nomotehničku strukturu. Praksa je pokazala da se neke stvari trebaju poboljšati, a iskreno, voljela bih da se istraga vrati u ruke sudaca istrage jer je DORH stranka u postupku. Kada su suci istrage provodili istragu, to je išlo brže. Recimo ispitivanje svjedoka. Sada se događa da netko u istražnom zatvoru sjedi mjesecima čekajući da se ispita nekoliko predloženih svjedoka. Dok su suci istrage ispitivali svjedoke, sve je išlo puno brže. U postojećem ZKP-u upravo je istraga najveći problem jer se svjedoci ispituju bez nazočnosti branitelja pa kasnije nastaju problemi zbog nemogućnosti konfrontacije iskaza. Sada se to promijenilo, ali samo na primjeru Agrokora. Tako ispada da u tom slučaju branitelji mogu nazočiti ispitivanjima svjedoka, a u drugim slučajevima ne – kaže Laura Valković.
Unakrsno ispitivanje
Po njoj je jedan od većih problema u cijeloj priči što se zakoni donose na brzinu pa su onda neminovno loše kvalitete.
– Pisanje zakona, bilo kojeg, jest superozbiljan posao koji treba biti sveobuhvatan. Na izradi nekog zakona trebaju raditi stručnjaci svih profila, a kada ga se donese, onda ga se ne bi trebalo mijenjati, figurativno rečeno, sljedećih 10 godina. Svaki zakon mora se pridržavati ustavnih načela, mora biti ekonomičan i učinkovit, a nama se sve to poremetilo – ističe Laura Valković.
Kao poseban problem ističe i praksu našeg pravosuđa da se nešto iščupa iz drugog pravnog sustava a da se prije toga ne promisli i kritički sagleda može li to kod nas uopće funkcionirati.
– Primjer za to je unakrsno ispitivanje. S tim smo krenuli pa od toga odustali jer to nema smisla dok se rasprave ne snimaju – objašnjava Laura Valković.
Što o izradi novog ZKP-a i sve češćim zahtjevima pravne javnosti da se istraga vrati pod okrilje suda kažu u DORH-u, ne znamo jer su na postavljeni upit odgovorili samo da će svoj “doprinos dati kroz sudjelovanje državnoodvjetničkih službenika u radnoj skupini kada se krene s planom za izradu novog ZKP-a”. No i iz njihovih redova, neslužbeno, može se čuti da povratak istrage na staro i ne bi bio loša ideja jer bi se tako rasteretili sada prenapregnuti tužitelji. Hoće li želje pravne javnosti biti uslišene znat će se kada Ministarstvo pravosuđa, odnosno politika toj istoj pravnoj javnosti prezentira nacrt novog ZKP-a.
Kad ćete regulirati pitanje nepovredivosti doma i zaštite imovine od lopova? Prema sadašnjem stanju zakon je više nego na strani lopova nego žrtve.