Istraživanje: Najbolje su škole u središtu Zagreba i – na otocima

Učenik 8. razreda područne škole u selu na području od posebne državne skrbi čiji roditelji imaju nižu stručnu spremu imat će mnogo lošiji uspjeh od svoga vršnjaka koji pohađa isti razred u osnovnoj školi u središtu Zagreba.

Lošije na periferiji

Osim lokacije škole i obrazovanja roditelja na rezultate učenika utječe obrazovanost njegovih učitelja i ravnatelja, je li škola matična ili područna, rad u smjenama, veličina škole, terenska nastava, spol i staž učitelja, je li učenik putnik, njegov obiteljski status i vlastiti spol.

To je pokazalo istraživanje znanstvenika Instituta “Ivo Pilar” među 46.196 učenika koji su 2008. godine pohađali 8. razred. U prosjeku pokazalo se da su najuspješnije škole, odnosno učenici u velikim urbanim središtima, posebno Zagrebu, ali da i u gradu postoje dijelovi u kojima su rezultati bolji. Dojam je tako da su najbolje škole u središtima velikih gradova, a prema periferiji sve su lošije. Također, dobra razredna nastava nije jamstvo uspješnosti u predmetnoj nastavi. Ako je jedno područje u školi podbacilo, primjerice prirodoslovne grupe predmeta, drugo, recimo humanističko, može biti jako dobro. Istraživanje je pokazalo da lošije rezultate imaju područne škole (ima ih 441), a od ukupno 844 škole 609 ih ima učenike putnike, što također negativno utječe na rezultate. Čak 372 škole imaju zastupljenu nestručnu nastavu.

– Da bi škole bile uspješnije, prije svega se mora intervenirati u njihova statusna obilježja, odnosno raditi s osnivačima gradovima i županijama na osamostaljenju područnih škola, ulagati u one koje su na područjima od posebne državne skrbi, organizirati dodatnu nastavu za djecu niže obrazovanih roditelja i rasteretiti programe – komentira voditelj istraživanja Josip Burušić. Dodaje da je ipak presudan utjecaj obitelji, što je još 80-ih godina prošlog stoljeća pokazao tzv. Colemanov izvještaj o stanju obrazovanja u SAD-u.

Ništa bez većih plaća

I njegova kolegica, psihologinja prof. Mirjana Nazor, smatra da je utjecaj obitelji presudan, ali i da je važna motiviranost učitelja i njihova spremnost da učenicima kojima je to potrebno pruže pomoć koju će njihovi sretniji vršnjaci dobiti u roditeljskom domu. Tvrdi da su našem obrazovnom sustavu nužne velike promjene, i to “više u realizaciji nego u temeljnim postavkama”.
– Nastava je još predavačka s gomilom podataka i s premalo poticaja djetetu da razmišlja i zaključuje. Od učenika ne treba tražiti da pamte činjenice nego ih treba naučiti kako učiti – ističe psihologinja M. Nazor. Na regionalne razlike u rezultatima upozorava i prof. Nikola Pastuović, voditelj projekta podizanja i ujednačivanja kvalitete obveznog obrazovanja u RH. – Razlike su posljedica različitih kadrovskih, tehničkih i materijalnih uvjeta u školama.

Ti su uvjeti vrlo neujednačeni – komentira prof. Pastuović te upozorava da je za ujednačivanje uvjeta, koji bi u jednak položaj doveli sve učenike i škole, potrebno intenzivno ulaganje, što u financijskoj oskudici nije jednostavno učiniti. Uz to, treba podići kvalitetu obrazovanja nastavnika, znatno im povisiti plaće kako bi se najbolje stimuliralo da biraju prosvjetna zanimanja, a za to također treba mnogo više novca u sustavu obrazovanja. Ujednačivanje kvalitete obrazovanja ovisit će i o ujednačenosti gospodarskog razvitka. Koliko će vremena za to trebati teško je reći. No prof. Pastuović kaže: Moja je osobna procjena da taj proces može trajati i 20 godina.