Prethodna istraživanja upućivala su na to da vjernici možda manje žele pomagati drugima. Tu tvrdnju podržavaju nevjernici koji će preispitivati hoće li većina vjernika doista živjeti svoju religiju kroz djela.
Novo istraživanje turskih muslimana govori kako teorija o manjoj empatičnosti vjernika nije potpuna istina, piše Independent.
Na turskom Sveučilištu Boğaziçi, od 550 sudionika zatraženo je da odgovore na problem dijeljenja resursa, kao što je opisano u British Psychological Digestu:
Dogodila se oluja u kojoj su sudjelovala dva brodolomca, nazvane Friday i Robinson. Nakon toga nasukali su se na susjedne otoke: otok A i otok B.
Svaki otok imao je 12 stabala voćki, a zbog specifične situacije svaku pojedinačnu voćku mogla bi konzumirati samo jedna osoba.
Iz neobjašnjenih razloga, Robinson može dobiti samo 20 voćki sa svakog stabla (pretpostavimo da je loš poljoprivrednik), ali može posjetiti oba otoka (možda je dobar plivač ili mornar).
Nasuprot tome, Friday može žeti 120 voćki po stablu, ali mora ostati na svom otoku A.
Pitanje glasi: Koji je najpošteniji način raspodjele vlasništva nad plodovima? Postoje tri načina podjele.
Nije bilo razlike između vjernika i nevjernika koji su odabrali prvu opciju prema kojoj Friday dobiva neusporedivo više voćki od drugog. Brodolomac Robinson ostao je tako s manje voća, što upućuje na zaključak da, ako ste sebični, nema veze jeste li religiozni ili niste.
Ipak, 55 posto vjernika odabralo je drugu opciju prema kojoj je Robinson dobio mnogo više stabala, ali manje voćki.
Treća opcija, poznatija kao egalitaristički pristup, izjednačava razlike radi boljitka za sve. Ovaj način favoriziralo je 38 posto nevjernika, a 25 posto vjernika.
Istraživači misle kako religiozni ljudi imaju više vjere u pravedan svijet i vjeruju u božanstvo koje vodi svijet prema boljem. Iz tog razloga oni se nerado zauzimaju za međusobnu jednakost, ali su empatičniji.
Važno je napomenuti da je ovo samo mali uzorak koji se primjenjivao samo na muslimane i nevjernike, ali to je zanimljiva misao.
>>I kad su vjernici, mladi podržavaju probni brak
>>Ovo je jedina stvar oko koje se svaki par svađa. Jeste li vi iznimka?
Evo ovako. Nekada sam bio vjernik, više nisam. Bar ne vjerujem u ono što bi drugi željeli da vjerujem. Kao nevjernik nemam suosječaja prema drugima osim prema onima koji ne mogu sami sebi pomoći. A to su djeca, bolesni i osobe sa poteškočama u razvoju. A za one koji su gladni i žedni a imaju novi i phone ili idu na nekakva putovanja samo da bi im guzica vidla puta ili uzeli kredit za kuću ili neki dobar auto ili one koji su u onom sistemu dobili stan 100 kvadrata pa sad ne mogu sklepat za režije a taj stan ne žele prodati pa kupiti manji a kopaju po smeću zaboli me. A sad o vjernicima malo. Ja njima pomažem kada treba a oni umjesto da pomognu meni kada meni treba onda oni pomažu tamo u nekakvim akcijama samo da ih kolege vide kako su oni nešta dali a niti sami nemaju za kruh. A dobri su samo kada sam ja na dnu da se mogu smijati iza leđa, a kada meni krene onda opet nisam dobar onda sam ukrao, pa sam škrt pa niti ne žele ni pričati. I ti vjernici sve čine da POKAŽU kako su bolji od onog drugog. I misle još uz to da su najbolji. Odu kod svečenika ispovjedat se i onda pričaju kako su bez grijeha. Haha. Ajte dođite se ispričati onome koga ste uvrijedili i kome ste zlo nanijeli. Nemate hrabrosti. Evo to su vjernici.