Čudesno rođenje Sina Božjega u siromaštvu betlehemske štalice neizbrisivo je ušlo u ljudsku povijest te ono svojom snagom okuplja i danas brojne ljude diljem zemaljske kugle – istaknuo je u uvodu slavlja mise polnoćke požeški biskup dr. Antun Škvorčević.
Spomenuo je kako pojedini krugovi u nas ovogodišnji Božić zbog svega što se događa na javnoj sceni i na gospodarskom području nazivaju tužnim i siromašnim. Ispričao je zatim kako je Biskupija u predbožićnom pomaganju siromašnijih građana nije mogla jednom od njih dati ono što je on očekivao te je dotični, ne obazirući se na ono što mu je do tada Caritas u više navrata učinio, govorio na ponižavajući i uvredljiv način protiv Crkve i svećenika.
-O kakvom je tu siromaštvu riječ? Iznenađujuće je da Sin Božji u svom ljudskom rođenju nije izabrao put materijalnog bogatstva niti svjetske moći, nego siromaštva i odbačenosti betlehemske štalice. Siromaštvo gotovo redovito smatramo manjkom materijalnih dobara. Ali siromaštvo je karakteristika osobe a ne životinje, ono je stanje njezine posvemašnje otvorenosti da primi sve od drugoga, bude obdarena. Sin Božji je upravo u otvorenosti svoga siromaštva mogao primiti sve nas, naše slabosti, grješnost i smrtnost, posvema nas zagrliti Očevom ljubavlju, ispuniti nas samim sobom, darovati nam život – poručio je biskup.
Zamolio je siromašnog Isusa, rođenog u štalici da pomogne kako se trenutačno hrvatsko siromaštvo ne bi pretvorilo u isključivu okrenutost k materijalnom, nego postalo otvorenost u kojoj se ostvaruje međusobno ljudsko prihvaćanje, poštovanje u plemenitosti i ljubavi, jer tim Isusovim putem, kazao je, bit će u našoj domovini manje gorčine.
Žive u neopisivu blagostanju uživajući plodove dvomilenijske pljačke, a istovremeno propagiraju skromnost i asketizam. I onda se čude što im ovce ne idu u crkvu. E, pa, neki nisu baš tolike ovce...