Ivan Čačić o 'chemtrailsima' i HARP-u: Riječ je o evidentnim manipulacijama

S poznatim meteorologom Ivanom Čačićem razgovarali smo o ljudskom utjecaju na vrijeme, teorijama zavjere, "chemtrailsima" i HARP-u.

Što nam možete reći o umjetnom djelovanju na vrijeme i intervencijama u atmosferi?

Ljudsko društvo svojim aktivnostima nedvojbeno utječe na pojedine procese u atmosferi. Završno izvješće Međunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC) utvrdilo je vrlo visoku vjerojatnost (95%) djelovanja čovjeka na globalnu promjenu klime zbog neprestane emisije stakleničkih plinova, posebno ugljikova dioksida. Riječ je o najradikalnijem ljudskom utjecaju na atmosferu, dakle, umjetnom djelovanju na klimu pa tako i na vrijeme, koja se ogleda i na sudbinu cijelog ljudskog društva i okoliš kroz sve češće i jače vremenske i hidrološke ekstreme.

Pod umjetnim djelovanjem na vrijeme u pravilu smatramo smišljeni utjecaj na atmosferu radi upravljanja procesa u atmosferi i postizanja željenih stanja i pojava, kao što je to povećanje vidljivosti u atmosferi razbijanjem magle, dotok vode iz atmosfere kroz stimulaciju oborina, smanjenje šteta od tuče zasijevanjem tučonosnih oblaka. Zanimljivo je da ljudsko društvo nenamjernim djelovanjem na atmosferu kroz emisiju stakleničkih plinova ima neusporedivo veći utjecaj na vremenske prilike nego namjerni – kroz smišljeno umjetno djelovanje. Prvo je djelovanje globalno, kroz dulji period, koji se proteže od samog početka industrijske ere, dok su smišljene intervencije vrlo lokalne i kratkotrajne.

Prema ocjeni Komisije za znanost Svjetske meteorološke organizacije vrlo je izvjestan učinak na razbijanje magle, znatno manji na stimulaciju oborine, i to samo u okolnostima već prisutnih oborinskih procesa, a posve neizvjestan u slučaju djelovanja na olujne procese kao što je to obrana od tuče. Valja znati da je nemoguće zaustaviti oborinske procese koji nastaju u razvijenim  ciklonama i nije ih moguće potaknuti ukoliko za to ne postoje potencijalni uvjeti. Upravo stoga, svaka informacija, uvjeravanja ili aktivnosti koje upućuju na izvjesnost djelovanja na vrijeme kao što je, primjerice, upravljanje putanjama oluja te intenzitetima i procesima u olujama spadaju, najblaže rečeno, u meteorološki romantizam ili znanstvenu fantastiku.

Kako komentirate teorije zavjere o umjetnom djelovanju na atmosferu?

Povremeno se u medijima pojavljuju više ili manje zastrašujuće informacije o djelovanju Velikog Brata ili nekog opskurnog centra moći koji ima mogućnosti i snagu umjetnog djelovanja na atmosferu i stvaranje opasnih vremenskih stanja i pojava koja tako postaju sofisticirana meteorološka oružja i dio meteorološkog rata.

Tako se povremeno, do razine histerije javljaju upozorenja na zloćudne tragove iza zrakoplova koji se pojavljuju na velikim visinama. Za vrijeme nedavnog posjeta Hrvatskoj direktorica Švedske nacionalne hidrometeorološke službe u jednom je trenutku našeg sastanka bila doslovce zasuta pozivima medija iz Švedske zbog tih tragova. Gotovo je nemoguće bilo objasniti kako je riječ o vrlo ograničenoj pojavi pretvorbe nevidljive vodene pare u vidljive ledene kristaliće na jezgricama sublimacije koje ispuštaju mlaznice zrakoplova u nestabilnim atmosferskim uvjetima. Kad je atmosfera stabilna, tragovi su vrlo kratki i kratkotrajni ili posve izostaju pa ih tada s tla ne vidimo – što je dobra podloga za manipulaciju strahom u javnosti kad se ti tragovi pojave.

Povremeno se pojavljuju i uznemirujuća upozorenja na neke opasne pojave vezane uz ekstremna stanja atmosfere, primjerice veliki šumski požari u Rusiji pod djelovanjem toplinskih valova ili razarajuća tornada u SAD-u, pa čak i velike poplave u našem području – i to kao „evidentni“ dokazi meteorološkog rata koje vode zapadna, istočna ili neka druga vojna središta moći koja ciljano manipuliraju uvjetima u atmosferi. U taj scenarij se uklapa i opskurni projekt HARP (engl. High Altitude Research Project).

Riječ je o evidentnim manipulacijama, no ne atmosfere, nego javnosti. Ono što je evidentno – takva manipulacija nije dio znanosti kojom se bavi fizika atmosfere, već je zloupotreba psihologije mase. Uznemirujuće informacije o stvaranju opasnih vremenskih pojava i stanja od opskurnih središta moći nisu dio meteorološkog već psihološkog rata s učincima uznemirenosti javnosti, stvaranja osjećaja nesigurnosti i ranjivosti. Vrlo je neetično i društveno štetno od bilo kojeg medija da svoju vidljivost temelji na meteorološkim uznemirujućim senzacijama kao posljedicama umjetnog djelovanja na vrijeme čak do razine meteorološkog rata.

Bojite li se govoriti istinu o tome?

Naravno da se ne bojim. Valja se bojati učinaka kvazi znanosti i manipulacije informacijama. Govoriti znanstvene činjenice danas i nije hrabrost već moralna obveza svih koji imaju priliku i privilegiju pružati informacije „iz prve ruke“.

Što još možete reći o promjeni klime i koje su posljedice?

Klima je u stalnoj promjeni. Na te promjene utječu složeni prirodni procesi, ali i čovjek. Svjetska meteorološka organizacija prva je upozorila na rizike vezane za ljudsku aktivnost i klimu. Tako je već daleke 1976. godine izdala upozorenja na akumulaciju ugljikova dioksida u atmosferi i njegovim mogućim učincima na klimu Zemlje. Upozorenje je pridonijelo usmjeravanju opće pozornosti na globalno zagrijavanje i promjenu klime – kao najveću prijetnju održivom razvoju i sudbini ljudske vrste. Učinci ove promjene ogledaju se u evidentnom porastu temperature atmosfere i oceana, smanjivanju ledenih kapa i ledenjaka, rastu razine mora. Također je evidentno da su ekstremni vremenski i klimatski događaji sve su češći i sve intenzivniji. Valja znati da se 13 od ukupno 14 ikad zabilježenih najtoplijih godina dogodilo u 21. stoljeću i da su zadnja tri desetljeća bila toplija od prethodnih, pri čemu je najtoplije desetljeće ikad zabilježeno bilo desetljeće od 2001 do 2010.

Klimatske promjene nesumnjivo su jedne su od najvećih izazova s kojima se svijet, pa i Hrvatska, suočava danas, a oni će u budućnosti biti još izraženiji. Mnogi od današnjih mladih živjet će u drugoj polovici ovog stoljeća i suočit će se sa sve izraženijim posljedicama globalne promjene klime. Sudeći po Izvješću II. Radne grupe IPCC-a, koja se sastala krajem ožujka ove godine u Jokohami, klimatske promjene donose više rizika nego prilika. Ova je Radna grupa odredila i mjere za globalnu akciju koje se temelje na ključnim rizicima i preporukama prilagodbe. Primjerice, za Europu ključni su rizici vezani uz učinke poplava, toplinskih valova i šumskih požara koji u mjerama adaptacije imperativno nalažu jačanje i implementaciju naprednih sustava upozorenja na nepogode i katastrofe.

Odgađanje uključivanja u proces prilagodbe i utjecaja na uzroke, jednako kao i zanemarivanje ili nijekanje klimatskih promjena, ograničava mogućnosti izbora, otvara rizike usporavanja i neizvjesnosti razvitka i ima dugoročan negativan učinak na održivi razvoj.

>> Projekt velikih antenskih sustava koji proizvodi 'prirodne' katastrofe