Ivan Čermak: Državni monopoli moraju pasti

Umirovljeni general Ivan Čermak ovih dana je iznimno zaposlen čovjek. Kupio je hrvatsku podružnicu austrijske naftne kompanije OMV, razvija 50 milijuna eura vrijedan projekt plinske termoelektrane u Slavonskom Brodu, u procesu je ishođenje dozvola za podizanje plinskog terminala u Bakru, zainteresiran je za preuzimanje posrnulog Diokija, a vjerojatno u planu ima i nekoliko projekata za koje javnost i ne zna. Nakon što je sredinom 2011. uspješno okončao višegodišnju pravnu bitku pred Haaškim sudom, Čermak je opet 100 posto koncentriran na biznis. S obzirom na broj projekata koje razvija, teško se oteti dojmu da želi nadoknaditi izgubljeno vrijeme.

Radite na projektima vrijednim više od milijardu eura. Ispada da ste trenutačno najveći investitor u Hrvatskoj?

Rekao bih prije da sam budući najveći investitor. Osim OMV-a, sve su to investicije u povojima. Hoće li se realizirati trenutačno je, nažalost, neizvjesno. Uzmite elektranu u Slavonskom Brodu. To je projekt na kojem se morate pripremati barem tri godine da biste ishodili sve potrebne dozvole za gradnju. Pritom morate uložiti znatan novac. Onda krećete s gradnjom koja traje nekoliko godina, a cijelo vrijeme nemate nikakve garancije da se u međuvremenu neće donijeti neki novi zakon ili promijeniti jedan od stotina birokratskih propisa koji utječu na vaš projekt i njegovu isplativost. Dakle, zamislite situaciju da se u trenutku kad ste dobili građevinsku dozvolu, uložili desetke milijuna eura, promijeni neki od podzakonskih akata, mrežnih pravilnika ili neki drugi propis zbog kojeg ne možete početi gradnju. U Hrvatskoj je to sasvim moguća situacija i dok se to ne promijeni, nećemo imati investicija koje svi toliko priželjkujemo.

S obzirom na to što kažete i broj projekata koje razvijate, može se zaključiti da ste preuzeli značajan financijski rizik?

Nema posla bez rizika i pitanje je samo koliki rizik ste spremni preuzeti. Primjerice, mi smo na preuzimanju OMV-a radili dulje od godinu dana. Bila su tri kruga, puno zainteresiranih tvrtki. Cijeli taj period vi morate angažirati revizore, pravne stručnjake. Imali smo odvjetnike u Austriji. Sve su to znatni troškovi, no ako idete u taj posao, morate ih prihvatiti. Da kojim slučajem nismo uspjeli u kupnji, bili bismo na gubitku od dva milijuna eura. No, to je posao i na to čovjek mora biti spreman.

U naftnim krugovima vaše preuzimanje OMV-a komentira se kao vrlo hrabar potez, s obzirom na negativne trendove na domaćem tržištu, male marže u tom biznisu te jaku konkurenciju koja postoji.

Sve su to činjenice, no isto tako je činjenica da je OMV najbolji naftni maloprodajni lanac u Hrvatskoj, da mi imamo značajno iskustvo iz prijašnjih tvrtki, da će se situacija s maržama vjerojatno mijenjati ulaskom Hrvatske u EU i da mi mislimo poboljšati poslovanje tvrtke, kako u maloprodaji tako i u veleprodaji.

Najavili ste da planirate prodavati derivate najveće kvalitete. Odakle ćete nabavljati gorivo?

Svi koji se sjećaju Tifona iz mog vremena, sjećaju se da je cijena goriva često bila i za kunu viša od kunkurencije, ali pumpe su bile pune jer su ljudi znali da kupuju kvalitetu kakvu drugi nemaju i zapravo na taj način štede zbog manje potrošnje. Time ćemo se voditi i s OMV-om, odnosno Croduxom, čiji će logo pumpe u budućnosti nositi. Prvih šest mjeseci, dok ne preuzmemo kontrolu, gorivo će biti isto kao i danas na OMV-u. U budućnosti planiramo zadržati samo OMV-ov benzin od 100 oktana jer takvog proizvoda na domaćem tržištu nema, dok ćemo ostatak benzina i dizela uvoziti s europskog tržišta. No, uvest ćemo i neke nove derivate u ponudu benzinskih postaja, a što se tiče maloprodajnog dijela, želja nam je da imamo što je više moguće proizvoda hrvatskih tvrtki.

Kako očekujete da će reagirati Ina? Već im dugo konkurirate u segmentu ukapljenog plina, odnedavno i u prodaji prirodnog plina, a sad i u derivatima.

Da, ispada da im postajemo najveći konkurent, no to nema veze s Inom. Ja duboko vjerujem u liberalizaciju tržišta. Uzmite samo prirodni plin. Do prošle godine i zakonskih izmjena koje je proveo Čačić, vi faktički niste mogli konkurirati Ininom Prirodnom plinu, jer je ona imala dugoročne ugovore sa svima, a u zakonu je stajala rečenica da na jednom mjernom mjestu ne može biti više od jednog dobavljača. Kad je to promijenjeno, ušli smo u natječaj za opskrbu HEP-a i pobijedili sa 25-30 posto nižom cijenom koju su dotad plaćali Prirodnom plinu na deset puta veće količine. Pitam se: kome su takvi zakoni odgovarali i zašto prije nisu promijenjeni?

Vjerojatno su zaostali iz vremena kad je Ina bila državni monopolist.

Točno, no ona to više nije. Koliko smo radnih mjesta u industriji izgubili zbog takvog preskupog plina? Kako je moguće da ruski plin, koji do nas putuje tisućama kilometara i kroz cijeli niz država, bude jeftiniji od plina koji se crpi na našim starim nalazištima čija je gradnja već odavno otplaćena?

Možda se situacija promijeni osnivanjem nove državne naftne tvrtke koju iz Vlade najavljuju?

Iskreno, ne vidim smisao toga. Možda sam u krivu, no ako se želi intenzivirati istraživanja naših naftnih i plinskih nalazišta, ne vidim zašto to ne bismo riješili kvalitetnim zakonom s jasno određenim parametrima i procedurama, čiju provedbu može nadgledati ured od nekoliko stručnih ljudi. Koja bi bila uloga tvrtke? Da ulaže u istraživanje? Odakle novac, ljudi, tehnologija?

Skloniji ste onda ideji osnivanja agencije?

Ne, kad mi netko u Hrvatskoj spomene agencije, cijeli se naježim. U Hrvatskoj agencije niču kao gljive poslije kiše, a svrha su same sebi. Evo vam primjer. Prije nekoliko mjeseci naš terminal u Sv. Križu Začretju posjetila je neka od brojnih inspekcija. Mi smo nešto ranije kupili novi viličar, inače od renomiranog njemačkog proizvođača. Pitaju nas: “Ima li viličar potvrdu o sigurnosti koji izdaje neka agencija za sigurnost na radu?” Mi to nemamo. Nismo ni znali da nam treba, s obzirom na to da viličar ima sve potrebne europske certifikate i dozvole. Nije pomoglo, naplatili su nam kaznu od 15 tisuća kuna. I onda se čudimo kad se investitori žale na lošu poslovnu klimu. A takvih slučajeva ima bezbroj.

Na primjer?

Pa evo, uzmite naš projekt plinskog terminala u Bakru. Već dvije godine nismo se pomakli s mjesta jer ne možemo dobiti dozvolu za pristan brodova. Prilagodili smo projekt svim zahtjevima lokalne zajednice. Tankove smjestili kraj bivšeg ranžirnog kolodvora koksare – ukopane u brdo – da ne bi vizualno narušavali pogled na Bakarski zaljev. Ni to nije bilo dovoljno. A to bi trebala biti jedna od glavnih luka za uvoz propana u Europu. Imamo dobavljače, imamo zainteresirane kupce. Svake godine tamo bi se prevezlo između 700 tisuća i milijun tona propana. 90 posto išlo bi za izvoz. Zamislite ekonomske koristi. Nova radna mjesta, novi teret za luku, golem promet za Hrvatske željeznice, a one bi pak vjerojatno trebale nove vagone-cisterne koje bi proizvodio Gredelj. I sad sve to stoji zbog opstrukcije nekoga iz lokalne uprave.

U Slavonskom Brodu ipak nemate takvih problema?

Ne, moram reći da tu s lokalnom zajednicom odlično surađujemo. Doduše, svjesni smo da se projekt velike termoelektrane ne može realizirati bez podrške lokalnog stanovništva, pa smo uložili znatan trud da ih uvjerimo kako je projekt dobar. Ono što je najvažnije, vodili smo ljude u Ingolstadt gdje već radi elektrana poput one koju ćemo mi graditi i mogli su se uvjeriti kako na 50 metara zračne linije od elektrane ljudi najnormalnije žive u stambenim zgradama. Zagađenja nema.

No, je li i današnja niža cijena plina dovoljno niska da vaš projekt plinske elektrane bude isplativ?

Ova trenutačna cijena nije, no mi ćemo uskoro tražiti partnera s kojim bismo potpisali ugovor za opskrbu na dvadeset godina i siguran sam da ćemo postići odgovarajuću cijenu. To ćemo uspjeti zato što koristimo trenutačno najmoderniju svjetsku tehnologiju i turbinu s rekordnim stupnjem iskorištenosti plina.

Neki stručnjaci smatraju da bi vam bilo isplativije da ste se odlučili na malo manje efikasnu tehnologiju, ali koja bi zato bila znatno jeftinija?

To je možda i točno, ali to je moj “feler”. Oduvijek sam vjerovao da se isplati platiti i višu cijenu za najmoderniju tehnologiju nego kalkulirati. Zapravo je to i logično. Razvoj projekta elektrane traje 5 do 6 godina, ima rok trajanja od gotovo 30, a tehnologija svakim danom napreduje. Ako ne krenete s onim što je danas svjetski vrh, već nakon nekoliko godina može vam se dogoditi da vas konkurencija i vrijeme pregazi. Upravo zato odlučili smo se za Siemensovu turbinu koja je skupa, ali i službeno najbolja tehnologija koja trenutačno na svijetu postoji, što se tiče plinskih elektrana.

Čini se kako ste pokrenuli trend. Sad i iz Vlade najavljuju gradnju više novih plinskih elektrana.

Čini mi se da uvijek idemo iz krajnosti u krajnost. Sad se odjednom neki zalažu da sve elektrane budu na plin. Mislim da je to pogrešno. Moramo imati energetski miks, koji nam omogućuje da izbjegnemo poremećaje s cijenom i dostupnošću energenata na tržištu.

Podrazumijeva li taj miks i ugljen?

Apsolutno. Plomin je najbolja lokacija za termoelektranu na ugljen možda i na cijelom Mediteranu. Uvjet samo mora biti da se elektrana gradi po najvišim ekološkim standardima. Za gradnju plinske elektrane ima boljih lokacija u unutrašnjosti, a posebno tamo gdje je moguće primijeniti kogeneraciju. Mi trenutačno imamo nekoliko takvih projekata.

O čemu je riječ?

Vrlo jednostavno. Tražimo partnerstvo s tvrtkama koje u svom proizvodnom procesu koriste toplinu, odnosno tehnološku paru, a pritom su spojene na plinsku infrastrukturu. Tamo onda gradimo manju kogerenacijsku elektranu na plin. Tvrtka dobiva izvor povoljne topline i električne energije, a višak prodajemo na tržištu. Na dobitku su svi. Trenutačno radimo na više takvih projekata.

Sve u svemu, otvorili ste rat na više fronta protiv sadašnjih i bivših državnih monopolista – Ine, HEP-a. Je li vas strah da biste u toj tržišnoj borbi mogli izgubiti?

Gledajte, to je pozicija u kojoj se nalazim od početka svoje karijere. Od prve naftne kompanije koju sam imao, a tada sam bio jedini naftni poduzetnik koji nije surađivao s Inom. Kasnije sam to učinio na tržištu ukapljenog naftnog plina, sad sam i u elektroenergetici. Nije to bila baš ugodna pozicija, često su me pokušavali zaustaviti i uništiti, bilo kroz nelojalnu konkurenciju, bilo kroz razne promjene zakona. Ipak, ja sam uvijek smatrao da treba biti uporan i boriti se. Tržište mora prevladati, a monopoli pasti. To će se sigurno dogoditi, samo će ovakvi mazohisti poput mene pridonijeti da se to dogodi ranije.

>> Čermak kupio OMV Hrvatska, transakcija vrijedna oko 100 mil. €