– Tek kada vidi izbjeglički kamp Atmu čovjek shvati kakvu je humanitarnu katastrofu prouzročio rat u Siriji. Ljudi žive u neljudskim uvjetima, nema vode, hrane, struje... Velike obitelji natiskane su u šatore od nekoliko kvadrata. U kampu je više od 20 tisuća ljudi, a samo četiri liječnika. Lijekova nema. Ako rat potraje, taj će se kamp pretvoriti u grad. Jer već sada ljudi grade kuće, a postoji i tržnica. Najviše će mi u sjećanju ostati desetogodišnja djevojčica Amera. Razgovarala je sa mnom o svemu kao odrasla osoba. Pričala je o vojnoj intervenciji, ali najteže mi je bilo kada mi je rekla da su joj svi prijatelji iz sela nedaleko od Damaska poginuli tijekom zračnog napada – govori ratni izvjestitelj TV kuće Al Jazeera Balkans Ivan Čorkalo koji već tri tjedna izvještava s tursko-sirijske granice, a taj zadatak bez imalo dvojbe opisuje najtežim i najzahtjevnijim u svojoj 11-godišnjoj novinarskoj karijeri.
U Siriju samo s osiguranjem
– Ne kažu uzalud da je ratno izvještavanje kruna novinarskog posla, iako mi je ovo prvi takav zadatak – kaže Čorkalo. Odluka da ode na Bliski istok, najveće ratno žarište u svijetu, dogodila se brzo.
– U ponedjeljak me nazvala izvršna producentica Lamija Alečković i rekla mi da se spremim jer idem u Siriju. Budući da dosad nisam bio na sličnom zadatku, odmah sam nazvao kolegu Adnana Rondića koji je iskusan na tom području i zamolio ga da me uputi u sve što misli da bih trebao znati. Tako je i bilo, a njegovi su mi savjeti i upute zaista zlata vrijedni – kaže Čorkalo. Zajedno s kolegicom Mirjanom Hrgom koja izvještava s granice s Libanonom i snimateljima Farisom Bajrićem i Tarekom Anijem prošao je obuku za ratne izvjestitelje.
– Mogu slobodno reći da je “Hostile environment training” vrsta obuke koju bi svaki reporter koji izvještava s terena trebao proći, ne samo oni koji se pripremaju za odlazak u ratna područja. Igrom slučaja Mirjana Hrga i ja dobili smo čast da prvi odemo na teren, a zajedno smo se i pripremali na treningu tijekom kojeg smo bili podijeljeni u skupine i tome smo vrlo ozbiljno pristupili. Bila je to svojevrsna kombinacija psihološke pripreme i praktičnog stjecanja znanja. Od toga kako se uopće treba pripremati za odlazak na snimanje u ratnu zonu, koga je sve potrebno imati u ekipi, kako procijeniti rizike, kako se ponašati u slučaju otmice i među domicilnim stanovništvom u određenom području. Učilo se o vrstama oružja, pružanju hitne pomoći koja, tek za ilustraciju, nimalo ne sliči onome što se uči na vozačkom ispitu, itd. Srećom, većinu stečenih znanja nismo morali upotrijebiti na terenu – objašnjava te opisuje jedan radni dan u ratom zahvaćenoj zoni.
– Ako smo izvještavali s turske strane, snimatelj Faris Bajrić i ja na teren bismo obično krenuli oko 9 sati, pripremili prilog za 16 sati, a poslije se javljali uživo po potrebi. S turske strane nije bio problem raditi, više-manje teme su bile vezane uz turske pripreme za vojnu intervenciju, o aktivnostima vojske i sirijskim izbjeglicama u Turskoj. U nekoliko navrata ulazili smo u Siriju i radili reportaže. Za svaki ulazak bila je potrebna pomna priprema i organizacija. U Siriju se ne ulazi bez osiguranja. Posebice ne na sjevernom dijelu gdje smo mi bili jer je pod kontrolom pet različitih frakcija opozicije, a među njima su i oni najradikalniji. Imali smo čuvare koji se nisu od nas odvajali.
U mjestu Atmi, udaljenom nekoliko kilometara od istoimenog izbjegličkog kampa, posjetili su vojnu bazu Slobodne sirijske vojske, a u samome mjestu zadržali su se vrlo kratko. Naime, iako je mjesto pod kontrolom FSA-e, ondje su i ostale frakcije, a prisutna je i Al-Qai’da, nad kojom, kaže Čorkalo, nitko nema kontrolu.
– Susreli smo ih u Atmi, ali su nas upozorili da bi bilo najbolje da odmah napustimo mjesto. Bili smo i u glavnom operativnom zapovjedništvu sirijske opozicije. U toj bazi nalazi se nekoliko desetaka zgrada u kojima su smještena zapovjedništva različitih frakcija opozicije. Kretanje je ondje strogo ograničeno, a kamoli snimanje. No uspjeli smo napraviti ono što smo zamislili – ispričao nam je reporter Al Jazeere Balkans.
SAD je izigrao sirijski narod
Sirija je, nastavlja Čorkalo, trenutačno duboko podijeljena zemlja. No svim vjerskim skupinama, bilo da je riječ o sunitima, alavitima ili kršćanima, zajedničko je da teško žive.
– Rat nikome nije donio dobro. Bili smo u području naseljenom sunitima koji čine većinu, podržavaju oporbu i žele pad režima predsjednika Assada, ali svjesni su da će zbog razjedinjenosti oporbe to vrlo teško postići. Zato su se svi i nadali vojnoj intervenciji SAD-a, a nakon odgode osjećali su se izigranima – ističe Ivan Čorkalo te priznaje da bi se nakon iskustva u Siriji želio specijalizirati za izvještavanje iz ratnih zona.
– Najvećim svojim novinarskim postignućem dosad smatram javljanje uživo za Al Jazeeru English u trenutku kada je general Ante Gotovina sletio u zagrebačku zračnu luku. Bilo je malo treme, čisto zbog javljanja na engleskom jeziku, ali i to je uspješno prošlo – rekao je Čorkalo o izvještaju koji je gledalo 700 milijuna ljudi.
>>Kemijsko oružje: \'Sirija je predala dokaze protiv pobunjenika\'