Sportska karijera hrvatskog internacionalca Ivana Kelave (25) krenula je, rekli bismo, kao klasična priča, jer je iz školske ekipe pozvan da se priključi treninzima Dinama. Školska ekipa nastupala je na jednom turniru sportskog poligona u Veslačkoj ulici, a oštrom oku Dinamovih skauta Fahrije Dautbegovića i Stjepana Štefa Lamze nije promakao talent jednog dječaka, donosi novi Max!
I onda je, kao u bajci Pepeljuga, zamoljen da dođe u veliki Dinamo na probu, na koju je tada devetogodišnjak poletno otišao. Zadovoljio je na prvim treninzima i u Maksimiru je ostao sljedećih šesnaest godina, do odlaska u inozemstvo.
Vrijedna su sportska ostvarenja tog sjajnog vratara. Za seniore zagrebačkih modrih odigrao je čak 101 utakmicu. Kada je dobio šansu, postao je nezamjenjiv. Njegove obrane doslovce su vadile Dinamo iz blata, a gledajući i analizirajući njegov doprinos u nekoliko kvalifikacijskih utakmica za Ligu prvaka, moglo bi se reći da je Kelava neizravno bio jedan od najvećih Dinamovih \"donatora\" proteklih godina. Na osnovu sjajnih njegovih obrana Dinamo je plasmanom i nastupima u skupini Lige prvaka zaradio desetke milijuna eura.
Odigrao 37 europskih utakmica
- Nije to bila samo moja zasluga, to je zasluga cijele ekipe. Eto, potrefilo se tako! Ali na staroj slavi se ne živi, svaki trening, svaka utakmica novo je potvrđivanje i ja želim biti što bolji, iz treninga u trening želim napredovati. Sada sam promijenio sredinu, želim se tu prilagoditi, želim što je više moguće izvući iz sebe, a uz ovakve suigrače nemoguće je ne napredovati - skromno konstatira Ivan Kelava na početku intervjua koji smo napravili na Bilinom polju u Zenici nakon utakmice pretkola Europske lige između Širokog Brijega i Udinesea.
U prvoj Hrvatskoj nogometnoj ligi ukupno je odigrao 134 utakmice, jer je nastupao i za Lokomotivu. Usto je odigrao i 37 utakmica u europskim natjecanjima, što je brojka o kojoj mnogi mogu samo sanjati i sanjariti, a zabilježio je i 56 nastupa za razne nacionalne nogometne vrste Hrvatske, od U-16 do U-21. Stigao je i do seniorske reprezentacije pod komandom Slavena Bilića, ali mu se nije pružila šansa u \"dresu s brojem jedan\".
Skromni i nadasve strpljivi maksimirski momak ne ljuti se zbog toga ni na koga, i dalje se nada vatrenom dresu s brojem jedan. Ipak, priču o pozivu kao da želi preskočiti, iako se veseli razgovoru o reprezentaciji i kaže \"vjerujem u naše momke, nadam se pobjedama naših momaka\".
- Bio sam kod Slavena Bilića u kadru na Europskom prvenstvu, nisam zabilježio ni jedan službeni nastup. Ali sve je sad na meni, došao sam u kvalitetnu ligu, u dobar klub koji posljednjih četiri - pet godina ostvaruje strašne rezultate u Seriji A i Europi. Budem li dobro branio, nastavim li se potvrđivati, nema razloga da me izbornik zaobiđe - objašnjava Ivan Kelava.
Kod njega kao da nema ljutnje zbog svih događaja i stresova koji su ga pogađali u životu. Iznad svega vjerujući u sebe, u potporu obitelji i prijatelja, Ivan se dokazivao vježbanjem i radom. Imao je ponude nekoliko europskih klubova, najsolidniju od španjolske Granade, ali pobijedila je ponuda Zebri iz Udina.
Leži mi uloga tate
- Nije mi nimalo žao što nisam otišao u Španjolsku, jer je to malo drugačija liga, drugačiji mentalitet, život, a u Udinama sam kao kod kuće, što mi je posebno važno za osobni mir. Za dva i pol sata lagane vožnje sam u Zagrebu, a to nije mala stvar. Klub je čak na višoj razini, bori se stalno za plasman među prvih pet mjesta u Italiji. Danas imam priliku igrati s Di Nataleom, Pincijem, sjajnim igračima koji su ostvarili izuzetne internacionalne karijere i mogu reći da sam presretan što sam došao u Udinese - ističe Kelava.
I to najbolje potvrđuje koliko je emocionalno vezan za Zagreb, prijatelje, obitelj. Osim toga, ne tako davno njegova obitelj dobila je prinovu.
- Za sada se dobro snalazim kao mladi tata. Moja Minica, moja Mia, već je napunila dvije godine, sad je već prava curica. Jedva čekam da mi dođu u Udine, to će se dogoditi kad završimo s pripremama. Kao tati, sada mi je teško. Ne mogu opisati koliko mi je teško biti razdvojen od svog djeteta. Ma, kao svakom ocu. Mi smo skoro mjesec dana razdvojeni, ali ja živim za to da oni dođu i kada dođu, to će biti spektakl! - sjetno kazuje mladi tata.
Nedostaju mu i zagrebački prijatelji, koji se raduju njegovom uspjehu i koji su znali cijeniti kada je marljivo radio i vježbao, koliko se odricao, ponekad i druženja s njima. Ali nikada se nisu ljutili zbog toga. Ivan zna da će oni ponovno dolaziti na njegove utakmice, navijati za njega i davati mu podršku.
Kelava je posebno zahvalan prijateljima jer su mu znali biti prava podrška i kada mu nije išlo, kada je trebalo biti uz njega i kada se žalovalo.
- I kada su svi sumnjali u mene, oni su bili uz mene i bili mi prava podrška. Na ovaj način želio bih se zahvaliti svima njima, znaju oni koliko mi znače - ističe Ivan.
Doveo bih Kovačića i Vidu
Odlazak iz Dinama i Zagreba shvaća kao privremeni, kao što su mnogi profesionalni nogometaši odlazili i vraćali se domu i Maksimiru.
- Ja sam profesionalni nogometaš i svatko ide tamo gdje mu se pruži prilika, gdje mu je bolje. Dinamo je moj klub, Zagreb je moj grad, i to će uvijek biti tako. Odrastao sam uz Dinamo i taj će klub uvijek biti u mom srcu. Sada sam igrač Udinesea i svoj znoj, srce, ostavljam tu za Udinese. Taj klub i grad već su mi se pomalo uvukli pod kožu. Stvarno, kada gledate ekipu, to su sjajni igrači i od njih mogu učiti, dobiti samo najbolje i napredovati! - iskreno kazuje Kelava.
Koliko je stvarno vezan uz Dinamo, najbolje pokazuje činjenica da se ne može odlučiti koga bi iz maksimirske svlačionice pozvao da igra s njim u Udinama.
- Svi znaju da sam bio najbolji s Vidom i Kovačićem, kada su bili u klubu. I ako bih mogao birati, poveo bih njih, ali oni su već otišli van. Imamo stvarno puno vrhunskih igrača u Dinamu i bio bi težak odabir, ne bih želio da netko ostane zakinut - izvukao se Kelava.
Zapravo, mladom vrataru je odlazak iz Maksimira i Zagreba teško pao, jer je jako vezan uz obitelj i najbliže. Rekli bismo da je ostao isti onaj dječak s početka priče, veliki emotivac koji zna kome i kako otvoriti srce, dobar tata, suprug, sin... Dobri duh koji večera u Udinama i nakon toga sanja svoj Zagreb.