Bilo je to fenomenalno iskustvo. Naučio sam nove stvari iz struke te stekao još više znanja iz poslovne suradnje i timskog rada. Najviše mi je smetala tromost posla, jer više volim dinamičnije okruženje. Iskustvo je u svakom slučaju bilo nezaboravno, kaže Ivan Kljajić, 27-godišnji Požežanin, diplomirani informatičar, prvi Hrvat koji je pripravnički staž odradio u stožeru NATO-a u Bruxellesu.
Odličan i nagrađivan informatičar koji se za vrijeme studija na varaždinskom fakultetu informatike posebno bavio stvarima vezanim uza sigurnost, prvi se put na natječaj za primanje pripravnika javio godinu prije nego što je Hrvatska ušla u NATO, ali upravo zbog toga nisu ga uzeli, iako je bio prošao sve kriterije te bio uvršten među tridesetak mladih osoba koje NATO svakih šest mjeseci prima kako bi odradili pripravnički staž.
Izabran između 3500 ljudi
Čim je Hrvatska ušla, ponovo se javio i bio izabran među više od 3500 kandidata.
– Malo je nedostajalo da propustim tu priliku jer sam se sam morao pobrinuti za smještaj, a pripravničke plaće su vrlo male. Za pomoć sam se obraćao našim ministarstvima, ali sva redom su me odbila. Jedino mi je pomoć pružila Razvojna agencija Osječko-baranjske županije preko požeškog gradonačelnika Zdravka Ronka, i to tako da mi je ponudila smještaj dok se ne snađem. Kako sam uspio pronaći stan prije dolaska, nije mi trebao smještaj – kaže Ivan koji je vrijeme u Bruxellesu, radeći zajedno s dvadesetak pripravnika iz različitih zemalja, iskoristio da provjeri koliko su točni stereotipi vezani uz pojedine narode.
– Svako jutro išao sam s kolegama na kavu i nikako mi nije uspjelo da prijatelja iz Portugala, s kojim sam i dalje u kontaktu, kao i Francuza, naučim da jedan drugome plaćamo kavu. Ja sam njima platio, ali oni meni nisu uzvratili. Pokušao sam im objasniti da će na kraju mjeseca stanje u novčaniku biti isto ako svaki put netko drugi od nas plati kavu umjesto da svatko sebi plaća, ali nije vrijedilo. Očito je da se radi o kulturnom nasljeđu. Taj naš običaj plaćanja pića i kave nedostajao mi je u Bruxellesu – ističe Ivan, koji se za vrijeme radnog vremena najviše družio s ljudima iz hrvatskog predstavništva.
Svi znaju za naše more
Ugodno ga je iznenadila pozitivna reakcija ljudi iz drugih zemalja koji Hrvate smatraju jako ljubaznim narodom. Još više je ostao iznenađen činjenicom da ima puno ljudi koji dolaze u Hrvatsku na ljetovanje.
- Dvije djevojke koje su radile kao pripravnice u austrijskom predstavništvu rekle su mi kako obožavaju Hrvatsku i da njihovi roditelji već godinama dolaze kod nas na ljetovanje. Jedna je rekla da njezin otac malo čudnom analogijom to opisuje. Kaže da je Hrvatska kao hrpa psećeg izmeta u koji kada jednom staneš ne možeš ga se više otarasiti. Isto me tako iznenadilo koliko ljudi želi naučiti hrvatski jezik - kaže Ivan, koji se nakon posla često družio s našim ljudima koji rade u Bruxellesu u različitim institucijama ili tvrtkama, a među kojima su bili i dopisnici Hrvatske televizije i Hrvatskog radija, od kojih je jako puno naučio o Europskoj uniji i stvarima koje Hrvatsku čekaju kada uđe u nju.
Iako se za odrađivanje pripravničkog staža uglavnom javljaju oni koji su završili političke znanosti, traže se i druge struke, tako je s Ivanom radilo još dvoje informatičara, ali i arhitekt. Prednost imaju i oni koji pored tečnog engleskog jezika znaju i francuski, jer su to dva službena jezika u stožeru NATO-a. Ivan je svoj francuski poboljšao, a sada će ga dalje nastaviti učiti.
nek mu je sa srecom