Za prvu mušku primalju u Hrvatskoj Ivana Marinića u našoj zemlji nema posla u struci pa će do kraja godine u inozemstvo. Za kruh će zarađivati u Irskoj, gdje ga čeka sigurno radno mjesto, smještaj za prvih šest mjeseci i plaća od 600 do tisuću eura tjedno. Živjet će u Dublinu, gdje se mu prijatelji koji mu kažu da su u tom gradu primalje, pa i muške, vrlo tražene. Prva tri mjeseca radit će u staračkom domu, a onda će se premjestiti u bolnicu. U međuvremenu kao konobar radi u Slavonskom Brodu.
– Nisam nezadovoljan konobarskim poslom, ali moj je san raditi kao primalja. Kontaktirao sam buduće poslodavce i rekli su mi da u Irskoj ima pet-šest bolnica u kojima se mogu odmah zaposliti. Poslao sam papire i, čim se registriram u tamošnjoj komori, krećem na put – kaže Marinić.
Svjedodžba u ženskom rodu
U odabiru svog zanimanja taj 21-godišnjak ne vidi ništa nelogično i neobično premda su u njegovu razredu u Srednjoj medicinskoj školi u Slavonskom Brodu bila još samo dva dečka, od kojih je jedan u međuvremenu “pao”, a drugi promijenio smjer. Međutim, odmah poslije završetka škole uslijedili su problemi. U brodskoj bolnici za njega nije bilo mjesta pa je morao stažirati u Varaždinu. Potom je položio državni ispit, ali Hrvatska komora primalja licencije je izdavala samo u ženskom rodu pa je morala mijenjati pravilnike. Na kraju su mu izdali svjedodžbu u ženskom rodu, a iz potvrde o položenom stručnom ispitu ne može se jasno zaključiti je li muškarac ili žena.
Porodio sam šestero djece
– Kad sam napokon dobio licenciju, zapelo je oko iščlanjenja iz Hrvatske komore. Da se ta procedura nije oduljila, u Irsku bih otišao još u ožujku – nastavlja Ivan. Prijatelji i rodbina ga podržavaju, ali ne nailazi uvijek na razumijevanje. Zbog njegove odluke da radi kao primalja i podjele u ljudskim glavama na muške i ženske poslove znao je doživjeti neugodnosti. Najveća mu je želja oduvijek bila spašavati živote. Za pripravničkog staža sudjelovao je na dvadesetak porođaja, a šestero djece porodio je sam. Nekim rodiljama bude čudno kada pokraj sebe ugledaju mušku babicu, ali čim razmijene nekoliko riječi, svaka neugodnost nestaje. Liječnici i sestre opisuju ga kao dragog, a on kaže kako je fantastičan osjećaj primiti novorođenče u ruke. •
>> Slučaj babice iz Knina: Primalje imaju pravo na priziv savjesti
već 2 godine odlazi odlazi u irsku