RIM – Ivan Pavao II. se bičevao za pokoru, otkriva u svojoj knjizi "Sveti odmah", koja je upravo objavljena, vatikanist lista Giornale, Andrea Tornielli.
Do tog neznanog detalja iz života Karola Wojtyle vatikanist i autor više knjiga došao je na osnovu svjedočenja jedne časne sestre, Poljakinje, koja se brinula o Papi i papinskom stanu. Kaže kako je čula, noću, udarce biča.
- Vrlo često se podvrgavao tjelesnoj pokori. Čuli smo ga, a u Castelgandolfu je moja soba bila u blizini njegove. Čuo se zvuk udaraca kada se bičevao. To je činio dok je još bio u stanju samostalno se pomicati - izjavila je časna sestra Tobiana Sobódka.
Dakle, Ivan Pavao II. koji je izgubio cijelu obitelj prije negoli je postao svećenikom, koji je preživio atentat 1981. godine, nanosio si je tjelesnu bol bičem, kažnjavao se.
I Wojtylin prethodnik papa Pavao VI., kako je izjavio njegov osobni tajnik Pasquale Macchi, nanosio si je bol nosivši kostret (cilicio) oko boka tijekom nekih ceremonija. Pavao VI. je nosio kostret kako bi ga posjećivao na Isusove muke na križu.
U dokumentima za beatifikaciju Ivana Pavla II. nalazi se i svjedočenje časne sestre Tobiane Sobódke, starješine poljskih časnih sestara družbe "Sluškinje svetog srca Isusovog" koje su se brinule o Papi i mjestima papinih boravka. To svjedočenje otvara novu stranicu mistične prirode koja je povezivala Wojtylu s vjerom.
Podsjetimo kako će Karol Wojtyla biti beatificiran u listopadu 2010. U ponedjeljak su se sastali biskupi i kardinali Kongregacije za kauzu svetaca i izjasnili se za pripisivanje herojskih vrlina Ivanu Pavlu II. Time je otvoren put do beatifikacije Karola Wojtyle.
Wojtyline pokore potvrdio je i afrički biskup Emery Kabongo, koji je nekoliko godina bio drugim tajnikom Ivana Pavla II.
- Činio je pokoru i posebno prije nego li je proglašavao biskupe. Pripremao se prije nego li je drugima dijelio sakramente. Nisam bio osobno prisutan tjelesnim pokorama, ali mi je preneseno da se tome podvrgavao - izjavio je Kabongo.
Wojtyli je molitva bila najvažnija i kada je molio nije ga se smjelo prekidati ni zbog važnih stvari.
- Prvo je bio Bog, a onda sve drugo, uključujući i svjetske probleme - naglašava Kabongo.
Donedavni glavni fotograf vatikanskog glasila Osservatore Romana i Pape, a sada umirovljenik, Arturo Mari, kaže kako i u tzv. trenucima odmora Ivan Pavao II. je molio. Molio je kada je umrla neka osoba koju je poznavao, molio je za žrtve atentata, nesreća, rata, molio je kada je trebalo riješiti neki problem. Odlazio je u kapelicu i molio. Prije odlaska u neku zemlju molio je za žitelje te zemlje i "činilo se da na sebe preuzima njihove patnje", govori Mari, te iznosi jedan slučaj, odnosno kako je Ivan Pavao II. "u Vilniusu molio na koljenima šest sati bez prestanka".
Čudno je toliko inzistiranje na tome kako je Papa jako puno molio !? Malo je to besmisleno, toliko moliti. Pa nije Bog ni Caritas ni Crvani križ pa da ga se nešto moli. Ako čovjek STVARNO vjeruje u Boga, onda je SIGURAN da ća Bog napraviti upravo ono što je najbolje. I nema nikave potrebe moliti ga za to. Molitvom ustvari samo izražavamo SUMNJU u Boga, sumnju da je sposoban donositi ispravne odluke. A ako mislimo da ga molitvom možemo nagovoriti da donese drugačiju odluku od one koju on smatra najboljom, onda to i nije Bog... jer donosi odluke iza kojih ne stoji. Zato - molitva je potpuno suvišna...