Milanović je bolji kandidat jer SDP-u treba borac koji je spreman potući se

Ivan Račan više nije u Saboru, ali će se zato kandidirati na stranačku funkciju u SDP-u: na izborima u travnju pokušat će ući u Glavni odbor stranke. Za čelnu funkciju stranke daje prednost Zoranu Milanoviću, kojega je svojedobno podržavao i njegov otac Ivica Račan.

Kako vam se čini nova Vlada?

Karamarko je puno govorio o najnesposobnijoj vlasti u povijesti i sada ga ubija prejaka riječ. Upravo je takvu vlast proizveo. Ovo je prva nefunkcionalna Vlada u svojih gotovo 100 dana i to će se teško popraviti.

Vaš je otac imao šestorku koja je jako teško funkcionirala. Mislite li da je ovo još teža situacija?

Da. Prije šesnaest godina je to bila vlast dviju koalicija koja je postala šestorka. Imali su dogovor o ključnim projektima, od kojih je najveći bio zaokret Hrvatske prema Europskoj uniji, te se znalo što ta koalicija radi i koja joj je svrha. Sada nije tako. Sada smo dobili vlast koja se okupila oko reformi a da nije objavljeno koje će to reforme provesti. Zapravo smo dobili vlast koja se okupila da bi bila vlast, a sad će tek gledati što da napravi. To je ovu vlast dovelo u dosadašnju nefunkcionalnost gdje, primjerice, nakon više od godine dana održavanja šatora za smjenu ministra branitelja, ni mjesecima nakon formiranja nije sposobna imenovati novog ministra.

Kako vam se u svemu čini Božo Petrov?

Izgubljeno. On vjerojatno postaje svjestan da ga javnost počinje prezirati. I to ne samo oporbena javnost nego i dio javnosti koja podupire vladajuću koaliciju.

Zoran Milanović drži da SDP mora biti spreman preuzeti vlast u svakom trenutku i bez izbora. Je li to pošteno?

Moramo razumjeti da živimo u vremenu postdemokracije. Imamo premijera kojeg građani nisu birali, koji se nije kandidirao, koji je to postao kao rješenje političkih elita. Nema ništa nelegitimno u promjeni vlasti kroz formiranje druge parlamentarne većine. Ako se Most ili dijelovi aktualne većine odvoje od nje i ako žele formirati drugu parlamentarnu većinu, to je legitimno. Iako, u ovom trenutku, mislim da bi bilo dobro da se ide na nove izbore onog trena kada ova parlamentarna većina to prestane biti.

Znači, ne slažete se s Milanovićem o tome?

Suprotno, slažem se. SDP mora biti spreman preuzeti vlast u svakom trenutku, pa bilo to i bez izbora promjenom većine u Saboru. Aktualna vlast formirana je najkompliciranijim postizbornim pregovorima do sada i repovi samih pregovora još se uvijek vuku te bi za Hrvatsku bilo bolje da se ide na nove izbore ako se aktualna vlast pokaže trajno nefunkcionalnom, odnosno uruši.

Jedna od citiranijih izjava vašeg oca jest da se vlast može izgubiti, ali obraz ne. Je li SDP u postizbornim pregovorima izgubio obraz?

Tu je misao moj otac izrekao 2004. na stranačkoj konvenciji govoreći o prethodnom mandatu na vlasti. Danas tu rečenicu koriste mnogi u političkim neslaganjima, pogotovo unutar stranke, ali je mnogi istovremeno koriste i vrlo olako. Ne, SDP nije izgubio obraz ili ga barem nije izgubio ništa više od ostalih sudionika postizbornih pregovora. Bilo je potrebno ostati u toj pregovaračkoj utrci što dulje i vidjeti što se može napraviti, no prihvaćam da postoje i razmišljanja da nije trebalo uopće pregovarati.

Ljudi koji podržavaju Komadinu drže da bi on bio mnogo privlačniji sugovornik od Milanovića?

To nećemo nikada znati, ali razumljivo je navijati za onoga koga podržavaš.

SDP uskoro bira novog predsjednika. Tko je bolji kandidat, Zoran Milanović ili Zlatko Komadina?

Zoran Milanović.

Zbog čega?

Zbog energije kojom radi, zbog državničkog iskustva i zato što je spreman na borbu i kada zna da će dobiti teške udarce. Sljedeći predsjednik stranke, ako to ne bude Milanović ili kada to više ne bude, može biti netko tko je stariji od njega, ali mora donositi nešto novo, inovacijom stvarati novu vrijednost pa tako biti mlađi po idejama. Zlatko Komadina to nije ponudio.

Milanović je na čelu SDP-a devet godina. Što mu zamjerate, a što mislite da je radio dobro?

Smatram lošim što su prekinuti neki stranački procesi. Primjerice, SDP je godinu prije izbora postavljao ciljeve pa ih uspoređivao s rezultatom nakon izbora. Time se dobivala ozbiljnija analiza rezultata pa i rada stranke na svim razinama. Stranka je također razvijala internetsku infrastrukturu kroz portal moj.sdp.hr, koji je u vrijeme Milanovića zapušten, a ubrzo i ukinut. Što se tiče njegova stila, smeta mi kada nastupa pejorativno ad hominem prema neistomišljenicima ili stranačkim kolegama s kojima se ne slaže. Tu ima pregrubih kvalifikacija od kojih on sam nema koristi, a ni stranka. S druge strane, s obzirom na iskustvo vlasti i na činjenicu da smo bili suočeni i s dijelom biskupa koji govore o nenarodnoj vlasti i komunistima, s HDZ-om koji govori o nama kao komunistima, jugofilima i ljudima koji nikada nisu htjeli Hrvatsku, SDP-u je potreban borac kao Milanović koji će se usuditi potući i kada zna da će primiti batine.

Što je s četiri premijerske godine?

Slabija prva polovica pa izvrsno do kraja mandata. I na temelju toga je i dobio šansu da opet bude izabran za predsjednika stranke.

A umalo je i sastavio Vladu?

Da, i vrijeme bi moglo pokazati da mu je plus što ju nije sastavio s obzirom na vlast kakvu je Hrvatska dobila. Bit ću sretan ako Vlada Tihomira Oreškovića napravi dobre stvari za Hrvatsku. Štoviše, premijer osobno ima poziciju u kojoj se može žrtvovati za krupne ili velike reforme. Građani ga nisu birali pa neće ni žaliti za njim, ali ga mogu poštovati ako nešto ostvari. Međutim, nefunkcionalnost njegove Vlade je prevelika i, dok on pokušava graditi mostove prema Mostu i Domoljubnoj koaliciji, s njihove strane se ti mostovi već ruše i zazivaju se novi izbori. SDP se ponaša neusporedivo konstruktivnije od HDZ-a kao opozicija jer je to u interesu Hrvatske, dok bi HDZ kao opozicija nama u sličnoj situaciji nastavio podizati šatore ili stožere, a vrijedi spomenuti i berače kestena.

Je li SDP izgubio ove izbore, što Milanović nikako ne može prevaliti preko usta?

Osvojili smo manje mandata nego prije četiri godine, nismo više na vlasti i prema tome nije sporno reći da smo izgubili izbore. Međutim, ne osjećam se poraženo. Ne spadam u one koji će lapidarno reći da su izbori jedina ocjena političkog rada. Nisu. Izbori su jedan važan rezultat, jedan trenutak ili okolnost. Povijest je puna vlasti koje su izgubile izbore, ali kojih se rado sjeća, za razliku od onih koje su ih smijenile. I vi ćete se radije sjetiti mog oca nego Sanadera koji ga je smijenio.

SDP nikad nije imao jaču potporu, ali je činjenica da ima četiri poraza iza sebe?

OK. Ovim unutarstranačkim izborima počinje novi ciklus. Misija je sljedećeg vodstva dobrim radom održati veliku podršku i pobjedama je pretvoriti u još veću. Još prije dvadesetak godina moj je otac rekao: “Ako je dvostranačje sudbina Hrvatske, SDP mora biti spreman osvojiti 50% + 1 glas.” Uza sve kritike Milanoviću i njegovoj vlasti, on je SDP itekako održao kao relevantnu lijevu stranku, jedinu čak i širem okruženju. Misija je sljedećeg vodstva napraviti SDP dugotrajno dominantnom političkom opcijom u Hrvatskoj.

Ali ni društvo nikada nije bilo ovoliko polarizirano?

U političkom smislu to može biti dobar pokazatelj demokratskog sazrijevanja Hrvatske. Gotovo sve stare demokracije još su davno došle do dvije dominantne političke stranke na sceni. U Hrvatskoj su to još uvijek blokovi, aktualne Hrvatska raste i Domoljubna koalicija, ali to je taj smjer. Takva polarizacija naprosto je uobičajena u demokracijama i ne vidim puno lošega u tome. Nešto sasvim drugo je radikalizacija društvenih odnosa koja produbljuje polarizaciju. Tu ima opasnosti, ali treba razdvojiti dvije radikalizacije koje se mogu doticati, čak i spajati, ali nemaju isto ishodište. Prva radikalizacija dolazi spontano od samih građana, koji su nezadovoljni gospodarskom situacijom i time sve spremniji na burne reakcije ili poteze, ali i podložni manipulacijama. Druga radikalizacija je politička i ona je vrlo opasna. Više tisuća ljudi koji na ulici u Zagrebu izvikuju fašističke parole, a među njima je i potpredsjednik Sabora – poziv je na uzbunu. Neodgovorna politika svjesno će radikalizirati društvo da prikrije kako nema rješenja za probleme u kojima se Hrvatska nalazi. Zazivanjem novog domovinskog rata, fantomske lustracije bez predloženog modela, registrom izdajnika, a sada i napadima na medijske slobode nova vlast svjesno radikalizira polarizaciju.

Što kažete na retoriku Zlatka Komadine? Nedavno je izjavio da SDP nikada nije imao demokratsku promjenu vlasti jer je jedan predsjednik umro, a drugi se ne da?

Ta se rečenica citira ovih dana i, koliko shvaćam, on je to izgovorio na zatvorenom stranačkom skupu, a dušobrižnici su to proslijedili medijima. Takvo prenošenje pa medijsko apostrofiranje postalo je realnost i toga treba biti svjestan. Najbolje je naučiti se govoriti isto u četiri, deset ili petsto očiju. Očito ni Komadina nije imun na grube rečenice kada misli da mu idu u korist, bez obzira na to što rade ukupnu štetu. Prvi predsjednik dao je ostavku zbog bolesti pa zatim umro, a demokratski je izabran drugi koji se sada bori za novi mandat. Komadina ga ima priliku pobijediti.

Upravo je na zatvorenom stranačkom skupu i Milanović kazao za predsjednicu da je šaka jada. To ne znači da je to u redu?

Već smo razgovarali o tome. Milanoviću grube kvalifikacije nisu strane, a od njih nemaju koristi ni on ni stranka.

Jesu li unutarstranački izbori u SDP-u ipak doveli do “požara” koji će poslije biti teško ugasiti, što ste svojevremeno kazali za vrijeme stranačkih izbora u Zagrebu?

Sve je to proces koji će imati svoje učinke, dobre i loše posljedice. Uvijek treba popravljati ono što se pokazalo lošim, ali ponekad za to treba puno vremena. U Zagrebu je inaugurirana šalabahter-demokracija i izgledalo je romantično njome odstraniti iz stranačkih struktura sve koji nisu bili po volji aktualnom gradskom vodstvu. Nije se na vrijeme reagiralo na tu vrstu demokracije i posljedice su bile neminovne. Zaboravilo se, primjerice, da svi tako odstranjeni ljudi ostaju u stranci, a pamte kako su odstranjeni, što nikako ne budi dobre emocije ili gradi jedinstvo. To je bila loša tehnologija upravljanja gradskom organizacijom i sada je nastupio nemir kad su članice i članovi zagrebačke organizacije dali više potpisa podrške Milanoviću nego Komadini kojeg vodstvo podržava. Davor Bernardić, pretpostavljam uplašen da više nema podršku većine članstva, sada javno govori da mu se prijeti kako će se obračunati s njime nakon stranačkih izbora, a to je pogrešno i pokazuje da je zaokupljen krivim temama. On se mora okrenuti lokalnim izborima koji su za godinu dana, pripremiti najbolje što može stranku i sebe za njih jer to je utakmica u kojoj pada ili prolazi, a ne u izboru predsjednika stranke gdje nije kandidat.

Je li on dobar kandidat za gradonačelnika Zagreba?

Najbolji kojeg imamo.

A zašto SDP ne bi podržao HNS-ovu kandidatkinju Anku Mrak Taritaš?

To mi se ne čini realnim.

Kako vidite budućnost SDP-a?

Ne mogu kao akademik Reiner reći da vam garantiram kako će Milanović ponovo biti premijer, a to je ono što biste vi željeli da kažem.

Ja samo želim iskren odgovor.

Sve će zahtijevati upornost i ustrajnost. Već sam rekao da je posao sljedećeg vodstva graditi SDP kao dominantnu političku opciju u Hrvatskoj. SDP je u 90-ima prošao dugi put reforme iz bivšeg Saveza komunista te borbu da postane vodeća lijeva stranka u Hrvatskoj. Od 2000. dva mandata smo bili na vlasti, a oba puta nakon što je HDZ Hrvatsku doveo pred rub ponora. Bez obzira na to što smo oba puta na vlasti okrenuli negativne trendove koje smo naslijedili i ostavili uzlazne trendove, nismo uspjeli ponoviti mandat. Misija sljedećeg vodstva i budućih generacija time mora postati izgradnja SDP-a koji postaje prva hrvatska politička opcija, a ne samo alternativa HDZ-u kada Hrvatsku odvede pred ponor.

Treba li SDP-u vlada u sjeni?

Vlada u sjeni koncept je koji uvijek prijeti da postane sjena Vlade, negativna priča koja odnosi umjesto da donosi. No sada kad imamo nefunkcionalnu Vladu, zbog čega su mogući prijevremeni izbori, vlada u sjeni može biti rješenje. U svakom slučaju je potrebno graditi prostor okupljanja i razmjene znanja i ideja.

Upravo je to još jedna zamjerka koja se može čuti na račun Milanovića. Da nije doveo nove ljude u stranku, da samo odlaze?

Bilo bi vrlo neobično da smo gotovo poravnati s HDZ-om u istraživanjima dok nam ljudi samo odlaze. Navijačka je atmosfera u stranci, govori se previše, pa i neodgovorno. To će tako biti do kraja unutarstranačkih izbora.

U knjizi novinarke Marine Karlović Sabolić kažete da vaš otac nije instalirao Milanovića na čelo SDP-a, nego da mu je samo rekao da se bori. Je li time konačno raskrinkana i ta fama?

Volio bih da je tako, ali poznavajući ljude i ljudsko stanje, fama će i dalje živjeti. Pa, da je malo zapetljam, citirat ću što je tada nakon Milanovićeva izbora rekao moj prijatelj Arsen Bauk: “Bio bih i ja pun energije, volje i samopouzdanja da mi je Ivica Račan rekao da se kandidiram i borim!”