Ivana Kekin priznata je liječnica, psihijatrica u KBC-u Zagreb, doktorica znanosti, majka dvoje djece te na ovim izborima i kandidatkinja platforme Možemo! u 7. izbornoj jedinici. Ipak, u javnosti se do sada gotovo uvijek spominjala kao “supruga Mile Kekina”. S obzirom na to da se politička opcija kojoj se naklonila bori upravo protiv takvih stereotipa, izazvali su lavinu komentara kada su na društvenim mrežama objavili da je novi singl za zeleno-lijevu koaliciju izbacio “muž Ivane Kekin”. No zapravo se nadaju da uskoro za ovakvim raspravama u društvu više neće biti potrebe te kako će se moći sasvim posvetiti ključnim temama kao što su zelena ekonomija, zaštita javnih resursa, investiranje u obnovljive izvore energije, ali i aktivna uloga građana te društvena jednakost. Ivana i Mile Kekin do sada su već bili poznati po sudjelovanju na nizu građanskih akcija i prosvjeda.
Zašto ste se odlučili aktivno baviti politikom i zašto baš sada?
Politikom se bavim već dugo, u smislu da imam artikuliranu političku misao i stav, te sam članica Nove ljevice od samog osnutka. Osim toga, sudjelovala sam u nizu građanskih akcija i prosvjeda te sam i javno govorila na prosvjedu za kurikularnu reformu u nastojanju da upozorim na sužavanje građanskih sloboda i oduzimanje javnih prostora. Sada sam se odlučila javno angažirati jer imam dojam da se prostor slobode misli, slobode izbora i slobode identiteta toliko suzio da mu je mjera odgovarajuća isključivo za one koji se poistovjećuju s nametnutim mainstream modelom hrvatskog građanina. Svi ostali imaju sve manje zraka. Svoju djecu odgajam u duhu inkluzivnosti, prihvaćanja, solidarnosti i empatije i želim im da u takvom društvu rastu i razvijaju se. Oni su mi najveća motivacija jer tko će za njih mijenjati društvo ako ne ja i kad ako ne sad.
A zašto platforma Možemo!, odnosno Nova ljevica?
Ja sam u Novoj ljevici od početka, s Tomislavom Tomaševićem se znamo od prosvjeda za Varšavsku, kad im je Mile napisao pjesmu. Zašto oni? Platforma Možemo! jedina je lijevo-zelena politička opcija uopće. Ali što je još važnije, to je jedina politička opcija na sceni koja je dokazala, dakle ne obećala ili opovrgnula, da joj je javni interes glavni motivator i pokretač. Naša je politička scena učmala i klaustrofobična močvarica u kojoj se uvijek stranački i individualni interes stavlja ispred javnog. To je u suprotnosti s onim što bi političar trebao raditi. To je kao da ja kao liječnica ljude razbolijevam umjesto da liječim. Tako naši političari već desetljećima naše društvo oslabljuju, uništavaju i guraju u depresiju i apatiju. Umjesto da ga, u skladu sa svojim pozivom, čine jačim, otpornijim, naprednijim i vedrijim. A sve zato što se ne drže osnovne premise – da je javni interes prije partikularnog. Platforma Možemo! dokazala je da na takav diskurs ne pristaje.
Koje su glavne točke vašeg programa za koje se zalažete, na koje ćete staviti naglasak u kampanji i koje ćete zastupati ako uđete u Sabor?
Mi se prije svega zalažemo za razvoj zelenog i otpornog gospodarstva, za dostojanstvene uvjete rada, za društvenu jednakost, za demokratizaciju i solidarnost. Smatramo da je nužno da Hrvatska napravi snažan zaokret prema zelenoj ekonomiji, da počne investirati u obnovljive izvore energije, da se razvije zelena i održiva poljoprivreda. Također, zaštita javnih resursa od daljnje privatizacije i eksploatacije naš je apsolutni prioritet. Vodu, šume, tlo, obalu i more dužni smo ostaviti našoj djeci u miraz! Takva održiva i otporna ekonomija gradi se na dostojanstveno položaju rada i radnika, a ne nauštrb njega. Društvena jednakost za koju se zalažemo odnosi se, među ostalim, na razvoj jakih i funkcionalnih institucija koje svoj našoj djeci pružaju jednake šanse, koje na zdravlje naših građana gledaju kao najvažniji resurs i preduvjet za društveni napredak. Zalažemo se za mladima dostupne javne stanove za dugoročni najam kako bismo im omogućili raniju, povoljniju i sigurniju emancipaciju. Zalažemo se za aktivniju ulogu građana u funkcioniranju društva, primjerice za osnivanje civilnih nadzora koji bi javna poduzeća štitili od korupcije i klijentelističkih mreža. Zalažemo se za to da se digitalizacija države, kojom se glavne stranke u predizborno vrijeme prijete upregne prije svega u razvoj podatkovne demokratizacije što znači da se građanima omogući apsolutni uvid u trošenje proračuna u realnom vremenu, od lokalne razine nadalje.
Kako planirate voditi kampanju idućih nekoliko tjedana?
Kampanju vodimo kao što i inače politički živimo i funkcioniramo, na ulici, u komunikaciji s građanima. Nemamo silne financijske resurse kojima bismo oblijepili Lijepu Našu, ali imamo silnu srčanost i borbenost. Ja osobno kampanju vodim u pauzama između ambulanti i dežurstava, nauštrb sna i odmora. Ali javnost će imati priliku upoznati naše ljude, energija u našem timu je zarazna i nepresušna.
Na čije glasove računate?
Na glasove svih onih koji su se umorili od naše devijantne demokracije, koji se apatijom štite od razočaranja i frustracije, koji su već odustali od ideje da Hrvatska može biti poštena, solidarna, empatična, zelena zemlja. Na glasove svih onih koji znaju da se dijeljenjem množi, da zajedništvom i uključivanjem možemo svi profitirati. Na glasove svih onih koji razumiju da ne možemo stalno glasati za iste ljude i očekivati nove rezultate.
Kako komentirate kampanju velikih stranaka, HDZ-a, SDP-a, ali i Domovinskog pokreta?
Desnica se u kampanji najviše oslanja na provjereni mit o vanjskom ili unutrašnjem neprijatelju oko kojeg se okupljamo, pjenimo i bjesnimo – pa ne stignemo pročitati, a kamoli s razumom suočiti ekonomski program. Gospodin Škoro kojem neki nepoznati ljude sude je tu metodu doveo do savršenstva, u njegovom je iracionalnom svijetu većina ozbiljno ugrožena od manjine, no i ostale desne opcije vole bacati istu udicu. Također, vidimo da su dečki iz desnog kutka za lektiru čitali samo “Muškarce koji mrze žene” i “Sluškinjinu priču” pa se natječu u mizoginiji i homofobiji. SDP je kao uvijek bolno dosadan u svođenju kampanje na neuvjerljive parole i proste laži – poput one da će imati jednaku zastupljenost žena na vodećim pozicijama.
Možda ćete u saborskim klupama sjediti sa suprugom koji je na istoj listi kao i vi. Tko je koga potaknuo na ulazak u politiku?
Mi smo oboje jako politični i svoja politička uvjerenja ne nosimo samo u predizbornoj kampanji nego ih doista živimo, on konkretno i kroz svoju umjetnost. Nije tu bilo puno nagovaranja, ja sam odmah znala da mogu i hoću, on je razmišljao još koji dan. Dijelimo stol, postelju, djecu i političke stavove. Za dobar brak sasvim dovoljno.
U nekoliko ste dosadašnjih javnih istupa rekli da je zagrebački potres bio jedan od okidača za političko angažiranje. Je li vas i osobno pogodio?
Potres je samo razotkrio koliko je naš grad već duboko razoren politikom Milana Bandića, destruktivnom ljubavi Bandića i HDZ-a te impotentnom oporbom u vidu SDP-a. Skandalozno prepuštanje građana, kako bi se potencijalno skupilo par mandata više ili sačuvalo imidž, paradigmatski je primjer stavljanja stranačkih interesa ispred javnih. Iako naš stan nije osobito stradao, bolno svakodnevno suočavanje s razorenim centrom grada koji volim i svijest o ljudima koji su prepušteni sami sebi bili su definitivni okidač za angažman.
Do sada ste privatni život čuvali daleko od očiju javnosti unatoč suprugovoj glazbenoj karijeri. Osim toga da ste u braku 13 godina te da imate dvoje djece, o vašem se privatnom životu ne zna gotovo ništa. Zbog čega vam je toliko važno čuvati privatnost te je li vam sad teško odreći je se?
Ja sam liječnica i samim time nisam se do sada doživljavala javnom osobom niti sam mislila da bi moje pojavljivanje u javnom prostoru isti oplemenilo. Sada kada sam se izložila učinila sam to jer mislim da mogu pomoći u ostvarivanju ideje u koju duboko vjerujem. Samim time ne pada mi teško parcijalni gubitak privatnosti, dapače zahvalna sam medijima i novinarima na prostoru koji mi daju da se predstavim ljudima!
Javnosti ste poznati po priznatoj karijeri psihijatrice u KBC-u Zagreb. Koliko ste posvećeni karijeri te biste li pristali zamijeniti sadašnju karijeru političkom?
Kao psihijatrica i doktorica znanosti karijeri sam iznimno posvećena – volim znanstveni rad, atmosferu stalnog učenja i usavršavanja. Najviše volim što uz znanje, dobro uho i puno empatije imam priliku doista pomoći ljudima da poboljšaju kvalitetu života. Predana sam, pacijenti su mi često u mislima. Vjerujem da se moje kvalitete mogu upregnuti i u političkom smislu, no o zamjeni karijere još nisam razmišljala, sad mi je najvažnije da učinim sve kako bih uvjerila ljude da Možemo!
>> Pogledajte i ovaj video: Analitičari Macan i Skoko: Male stranke na ljevici mogle bi biti crni labud za SDP
A tko je ono Mili dao besplatni parking u javnoj garaži? Jel mislite da je to zaboravljeno?