Kada čujem riječ lista, popis nečega ili stup i lista srama, sva se stresem

Ivana Petrović, urednica vanjske politike na Novoj TV, izgradila je karakterističan novinarski stil koji joj je donio veliku popularnost kod gledatelja. Za razliku od dobrog dijela hrvatskih vanjskopolitičkih novinara koji tumače međunarodnu politiku nekritički prenoseći stavove svjetski novinskih agencija i utjecajnih zapadnih medija, Petrović ima ponešto drugačiji, originalniji pristup. U njezinim izvještajima uvijek se osjeti hrvatski pogled na važne svjetske događaje i procese. Ovaj nas je put zanimalo što misli o domaćoj politici i stanju u hrvatskom novinarstvu.

Ima li Tihomir Orešković kapacitet da se nametne kao premijer čija će riječ biti prva i zadnja u Vladi?

• To ovisi o njemu. Imam dojam da Orešković još ne poznaje dovoljno ljude i okolnosti u kojima radi. Vidim u njegovu nastupu određenu dozu domoljublja, dakle želju da pomogne. Trebat će mu određeno vrijeme da razumije prave probleme Hrvatske, da on sam valorizira svoje suradnike i da u skladu s tim doista postane premijer koji će voditi Vladu. Nisam baš sigurna da je ovo konačni sastav Vlade. Kako on bude sve bolje spoznavao situaciju i problematiku u našoj zemlji, tako bi moglo doći do promjene nekih ministara. Mislim da je u tome smislu jako bitno da Orešković ima vlastiti kabinet odnosno svoje ljude koje će birati izvan stranačkih gabarita..

Je li on HDZ-ov ili čovjek predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

• Teško mi je to razlučiti s obzirom na to da ga je predložio HDZ s kojim je ranije pregovarao o funkciji ministra financija. Međutim, sada mi se čini da Orešković najviše uživa predsjedničinu potporu.

Opće je mišljenje da je Tomislav Karamarko bio loš u kampanji, zatim je dobro vodio pregovore o sastavljanju Vlade, ali da je sada, kada je HDZ doveo na vlast, ponovo počeo otvarati ideološke teme?

• Više sam više puta rekla da je Karamarko nakon izbora postao dobar komunikator. On je u pregovorima s Mostom, čak i u onim kriznim trenucima kada je postojala ideja da HDZ ide u oporbu, komunicirao vrlo mirno i artikulirano, rekla bih ležerno. Nakon formiranja Vlade ponovo se otvaraju ideološka pitanja. Bivši ministar Crnoja govorio je da planiraju sastaviti listu izdajnika, a Karamarko o listi agresora. Kada čujem riječ lista, popis nečega ili stup i lista srama, sva se stresem. To su totalitarni izrazi koje moramo izbaciti iz javnog govora. Oni pripadaju tajno-policijskom govoru straha. Naš je javni govor jako nedemokratski.

Je li pojava Mosta dobra za hrvatsku politiku?

• Most je u ovome trenutku nešto najbolje što se moglo dogoditi hrvatskoj politici. Bez obzira na neke manjkavosti, vidim ga kao korektiv za nepotizam.

Ponašanje Milanovića nakon gubitka izbora?

• Milanoviću nikako nije trebala ona rečenica o Hrvatima kao ustašama. Opcija lijevoga centra pokazala je da nije dobar gubitnik. Moraju znati gubiti s malo više dostojanstva i s malo manje riganja vatre. Milanović je često govorio u korist vlastite štete.

Jedan od najzanimljivijih članova Vlade jest ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović?

• Nisam čitala cijeli njegov znanstveni opus, ali sam čitala njegove radove o islamu. Mogu reći da su oni vrlo dobri, čak izvanredni. Znanstvenik ima pravo reći što god misli o svemu, pa i o Ustavu ako za to ima znanstvenu tezu. Znanstvena misao nije hereza. Poželjno je da na našim sveučilištima i institutima postoji što više znanstvenih mišljenja o jednoj temi i da postoji što veća znanstvena debata. Hasanbegović ima pravo na znanstveni stav kao što je to pravo u konačnici imao i Dejan Jović koji također izaziva kontroverze i kojemu to pravo nikada nismo osporavali. Politika je nešto drugo. Politika nije debatni klub. U politici je Ustav alfa i omega, kao i poštovanje dobre prakse.

Hoće li Hasanbegović postati ikona desnice?

• Mislim da Zlatko Hasanbegović nije populist i previše je svoj da bi postao desna ikona. Očito je ultrakonzervativac i njegovo je privatno pravo da to bude. Ali temeljem toga stvarati apriornu sliku o njemu nije fer. Dajmo mu priliku kao ministru. Istu koju smo dali onima prije njega.

Kako ocjenjujete stanje u hrvatskom novinarstvu?

• Smeta mi što nemamo podjelu na konzervativne i lijevoliberalne autore koja je posve legitimna u zapadnom svijetu. Kod nas je novinarska scena poprilično devastirana i puno se toga svodi na individualnu hrabrost i autorsku kompetentnost pojedinaca. Kada govorim o autorskoj kompetentnosti, onda ne mislim na apologete i pamfletiste jedne, druge ili treće političke opcije i interesne skupine. Mislim na novinare koji su sposobni objektivno, točno i nepristrane reći “popu pop, a bobu bob”. Smatram da se moramo licencirati. Kroz licencu bismo, na primjer, trebali valorizirati da ne može raditi u novinarstvu netko tko je radio u tajnoj službi.

Vječno se vraćamo na taj, rekao bih, “bermudski trokut” novinar, urednik i vlasnik.

• Možda nisam do kraja kompetentna govoriti o ovoj temi jer Nova TV je američka televizija i iznimno uređena kompanija koja ima jasno uspostavljene profesionalne standarde. Mislim da bi to prije svega bilo pitanje za kolege iz tiska kojima se divim kako su preživjeli sve ove godine, nakon svih tih privatizacija i kupoprodaja koje su dogovarane negdje uz janjetinu.

Kako biste definirali uređivačku politiku Nove TV?

• Mi smo na centru.

Ovih je dana aktualno privremeno gašenje zagrebačke televizije Z1. Je li se to dogodilo zbog satire ili govora mržnje?

• To nije bila satira, to je bio govor mržnje.

Kako biste usporedili ovaj slučaj s tekstom Lijepa naša haubico koji je objavljen u Novostima?

• To je trebalo jednako sankcionirati. Osobno sam Vijeću časti HND-a prijavila jednog novinara iz Novosti zbog teksta koji je napisao nakon što su oslobođeni hrvatski generali u Haagu. Nisam ga prijavila zbog onoga što on misli, nego zbog stila kojim je to napisao i vrijeđao ljude i kolege. Hrvatska je slobodna zemlja u kojoj svatko ima pravo reći što želi, ali za sve postoji način. Klevetanje nije sloboda govora. Sloboda govora podrazumijeva i odgovornost.

A pravo na satiru?

• Velika sam pobornica jedne lijepe inteligentne satire u medijima, ali sam protivnica sarkazma. Protiv sam da se bilo koga vrijeđa, izruguje ili poziva na javni linč. Na taj tekst o haubici trebalo je jednako reagirati, tim više što se Novosti financiraju iz državnog proračuna i postoje zato da bi promicale kulturu, tradiciju, običaje i probleme srpske zajednice.

Medijske kuće i novinari često se prešaltavaju pobjednicima?

• To zovem radikalni oportunizam. Već sam govorila o tome. U Hrvatskoj postoji samo radikalni oportunizam, nema drugog radikalizma. Dakle, promovirati ideju, osobu, stranku i grupaciju za funkciju, poziciju, sinekuru i novac. Ništa ni više ni manje od toga. I dok je god tome tako, bit će nam ovako.

Kada bi neki Marsovac došao u Hrvatsku, bi li mogao iz naših medija saznati koji su najveći problemi u zemlji?

• Mislim da ne bi. Mi govorimo o ustašama, partizanima, četnicima, a ja se pitam što je s blokiranima. Što će biti sa Zakonom o ovrsi koji je najveći krimen vlade koja je otišla.

Jesu li krivi novinari, urednici ili vlasnici što se mediji ne fokusiraju na prave probleme?

• Kriv je obrazac po kojem vlasnici, urednici i dobar dio novinara žive u svojoj hermeneutici s politikom. Njima je bitno što o njima misle političari, a političarima je bitno što o njima misle novinari. Ni jednim ni drugima nije bitno što o njima misle oni kojima bi svaki od njih trebao služiti, a to je hrvatska javnost. Naš posao nije vladanje, naš je posao služenje. Naš posao nije da građanima govorimo što oni trebaju misliti, nego da ih potaknemo na razmišljanje kako bi uzeli stvar u svoje ruke i sudjelovali u nekoj promjeni. Nijedna promjena ne može se dogoditi bez naroda.

Znači, novinari su velikim dijelom sami krivi zbog pada ugleda naših medija?

• Rekla bih da jesu.

>>Ivana Petrović potvrdila da je kraljica ekrana

>>Ivana Petrović: S političarima imam profesionalne, nikako osobne odnose