Ivanka Turk iz Gerova najbolja je medicinska sestra po izboru pacijenata

Ivanka Turk u samo par tjedana uspjela je doživjeti nekoliko najvažnijih i najuzbudljivijih stvari u životu. Završila je razliku ispita na fakultetu i proglašena je najboljom medicinskom sestrom u zemlji. Izabrana je glasovima svojih pacijenata s kojima svakodnevno radi, dijeli dobro i zlo, a svjedok je u njihovim lijepim i onim lošijim trenucima.

- Briga o bolesnicima i ljudima koji su starije dobi i ovise o stručnoj pomoći moj su poziv i posao koji radim već jako dugo. Osim struke, koja je vrlo važna i izlazi iz okvira uske specijalnosti medicinske sestre, moje je najjače oružje topla riječ i pažnja prema ljudima - iskrena je Ivanka. Zatekli smo je u ambulanti u Gerovu, nakon što je od rane zore kao patronažna sestra obilazila starije mještane. U danu službenim automobilom priejđe desetak i više od stotinjak zaselaka oko Čabra, području od čak 283 kilometra, gdje živi uglavnom stanovništvo starije od 65 godina.

Nekad pješice
- Kod nas je lijepo, no vama koji dođete na kratko je Bogu iz nogu - spontana je Ivanka opisujući čabarski kraj koji je zimi odsječen od glavnih prometnih pravaca. - Svi bježe iz Čabra - priča ova ponosna nositeljica priznanja Udruge hrvatskih pacijenata koja joj je titulu najsestre dodijela radi promicanja solidarnosti i plemenitosti pojedinaca u zdravstvenom sustavu. Istodobno pakira torbu za posjet Danici Klepac u Gerovu.

- Mladi odlaze za poslom, a moja je kći bila među sretnicima i dobila posao medicinske sestre. Eto, i ona jena mom tragu, rada i pomaganja ljudima, posla koji radim evo već 33 godine. Punih deset sam u patronaži, životu koji dijelim s mojim mještanima i zbog kojeg me u svakoj kući rado vide. Nekada se u patronažu išlo pješice, i po deset kilometara u jednom smjeru. Bio je samo jedan službeni auto, fićo, no njega se čuvalo za doktore - smije se Ivanka.

Baki Danici Klečak ozarilo se lice kada je ugledala Ivanku. Živi sama, osim kada joj u pomoć i posjet ne dođe susjeda Blanka Turk, pa joj je posjet patronažne sestre i prigoda da dozna novosti, popriča.

- Ne znam kako bih bez nje. Ima zlatno srce i zlatne ruke - kaže baka Danica dok joj Ivanka mjeri tlak. Pregledala joj je i kuhinju, vatra je gorjela, a ručak je donijela susjeda.

Katica za sve
- Da nije naloženo, za tren oka bih joj to pripremila, baš kao i nekim drugim ženama danas. Kakav bih ja to čovjek bila da im ne naložim, donesem vode, skuham čaj?! Moj je posao daleko više od patronaže. Po potrebi sam i tehničar i laborant i pomoćnik u kuhinji - šali se Ivanka.