'Ovaj divlji kapitalizam ne cijeni ni rad, ni znanost, ni humanost'

Zašto osim ideoloških tema, na kojima profitiraju neodgovorni i nesposobni političari koji ne mare što danas Hrvatska može tek parirati Bugarskoj, nema naznaka promjena u društvu? Ne može se zaustaviti iseljavanje mladih niti potaknuti ravnomjeran razvoj zemlje, ne može se reformirati javna uprava, ne mogu se ujednačiti prava i obveze privilegiranih manjina i većine građana. Akademik Ivica Kostović, sociolog Siniša Zrinščak, politolog Zdravko Petak i bivši rektor zagrebačkog sveučilišta Aleksa Bjeliš ne skrivaju razočarenje onim što je Hrvatska danas, navodeći što ih najviše smeta u hrvatskom društvu.

Ništa od socijalne pravde

– Očekivao sam da ćemo imati pravnu državu, napredak, socijalnu pravdu, socijalno osjetljivo gospodarstvo, bolji položaj sveučilišta i znanosti i da će svi hrvatski građani prihvatiti ovu državu, zajednički je izgrađivati, a ne kukati i ne raditi i pokazivati krive uzore. Predsjedniku Tuđmanu bio je uzor humani kapitalizam tipa onog u Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, vjerujte mi, cilj mu je bilo socijalno tržišno gospodarstvo. Nismo to postigli i ne mogu biti zadovoljan jer u divljem kapitalizmu kakav imamo ne cijeni se ni znanost, ni rad, ni intelektualno, ni humano – rezignirano će Kostović.

Sociolog Siniša Zrinščak drži da se vrtimo u krug, zarobljeni svojim interesima i sitnim strastima.

– Najviše mi smeta što se ne mijenjamo, ne razvijamo i ne idemo naprijed. Nije to toliko zbog ideoloških sukoba, već zbog pojedinaca i grupa koji zbog svojih sebičnih, osobnih interesa blokiraju sve moguće promjene u društvu. Ne promišljamo o promjenama u svijetu i što one znače u kulturološkom, demografskom i socijalnom vidu. Nije se moguće razvijati ako ništa nije moguće promijeniti, ako svatko uporno brani svoju poziciju i nitko nije spreman ustuknuti ni za milimetar ni od čega. Prije 15 godina Finci su imali velike rasprave o tome gdje se svaka regija vidi za 15, 20 godina, a u nas nikad nisam čuo za takve rasprave, osim u izoliranim slučajevima – kaže Zrinščak.

Politologu Zdravku Petaku najviše smeta što nemamo snažnu državu koja strateški planira i koja bi povećala sredstva za istraživanje i razvoj s 0,8 BDP-a na minimalno 1,5%, koliko traži EU.

– Bez toga se ne možemo dići nikakvim reformama. Više ne možemo ni podmornicu napraviti, Imunološki zavod je bio europski vrh, a gdje je sad? Nećemo se dignuti samo s iznajmljivanjem apartmana i mjesta na plaži. Bez države koja strateški planira i koordinira svoje politike ne možemo stići Slovačku, Poljsku i Mađarsku, a Česi su nas prešišali još u socijalizmu, a bježi nam i Slovenija. Mi Hrvati ne znamo što bismo sa svojom državom. Na Hrvatsku se izvana gleda kao na slabu državu, koja ne zna strateški planirati, proizvodimo strategije koje nisu hodogrami za djelovanje, već popis lijepih želja, od obrazovne reforme pa nadalje. Slaba država rijetko uključuje druge dionike u odlučivanje, a ako ih i uključi, ispostavi se da se iza leđa dogovara s Todorićem, a cijena svima dolazi na naplatu – kaže Petak.

Klansko čuvanje interesa

Aleksa Bjeliš ističe da mu smeta intelektualna lijenost, konformizam u akademskoj zajednici, što potpomaže pojavi radikalizama, netolerancije sa svih strana u društvu u kojem dijalog nije niti počeo.

– U obrazovnoj i znanstvenoj sferi izraženo je klansko organiziranje, čuvanje osobnih interesa i kontroliranje cijelih javnih i društvenih domena, neprobojno i otporno na političke promjene. Problem je i zloporaba struke. Čemu danas služe povijest i pedagogija kad u medijima vrište teme kod kojih se vidi da ne dominira autoritet stručnjaka pa povijest ne služi da percipiramo stvari i svijet na objektivan i razuman način. Tada dolazi do indoktrinacije od onih koji ni po čemu ne mogu imponirati te do zaostajanja u gospodarstvu, znanosti, obrazovanju – kaže Aleksa Bjeliš.