Ivica Vrkić: Spreman sam ponovno postati ravnatelj HRT-a

Život je pun apsurda. Eto, cijeli sam život radio za Hrvatsku, a na kraju me nagrađuju Srbi – kaže kroza smijeh umirovljenik Ivica Vrkić, koji će danas u Zagrebu primiti nagradu za životno djelo Srpskog nacionalnog vijeća Svetozar Pribičević.

Čovjek, koji je bio najmlađi sudionik Hrvatskog proljeća te je u bivšem režimu prozivan kao "veliki nacionalist", nagradu dobiva zbog svoje uloge u mirnoj reintegraciji Podunavlja, odnosno za unapređenje odnosa između Hrvata i Srba.

Nisam bio nacionalist

– Posebice se veselim što je dobivam za 40. obljetnicu Hrvatskog proljeća jer je dokaz da nikad nisam bio nacionalist – kaže Vrkić, kojemu smeta što i danas postoji javni muk o reintegraciji koja je, smatra, ravna Oluji, ako ne i bolja od nje, jer je imala isti cilj za hrvatsku vlast, a ostvarena je bez ispaljenog metka. Emotivno vezan uz Podunavlje, Vrkić tako danas, iako živi u Osijeku, veći dio vremena provodi u kući u Aljmašu te u Erdutu u Vinariji, gdje je članom Nadzornog odbora. No, adresu bi možda iznova mogao promijeniti. Sve su glasnija šuškanja da upravo njega politika planira vratiti na mjesto ravnatelja HRT-a na kojemu je bio do 2000. godine.

– Razgovara se o tome u vladajućoj stranci i oporbi. Dakle, i do mene je došlo da se o tome razgovara, no nije bilo nikakvih službenih ponuda ili razgovora – priznaje Vrkić koji bi, kaže, bio spreman odraditi još jednu dionicu i svoje sposobnosti, znanje i iskustvo staviti na raspolaganje kako bi se stabilizirali uvjeti poslovanja. S druge strane, dodaje, osjeća to i kao velik izazov jer ne zna što se događa na HTV-u i teško mu je biti prorok pa reći što bi točno učinio. Međutim, zna da ne bi imao 20 savjetnika, već ih sveo na minimum ili ih čak ukinuo.

– Ako se uopće odlučim na taj korak, prvo treba obaviti razgovore s profesionalcima i vidjeti možemo li naći zajedničke točke te stvoriti projekt koji bi mogao biti uspješan. Znatno je važnije od pitanja tko će biti ravnatelj stvoriti sinergiju između struke, profesionalaca, javnosti i državnog sektora jer, koliko vidim po novom Zakonu o HRT-u, još uvijek Sabor, vladajući i oporba, odlučuju tko će doći na čelo televizije. Bilo bi jako poželjno postići suglasnost o pristupu poslu. U tom dijalogu možda se može doći do pravog rješenja jer, ako ne dobijete mandat na taj način, onda nećete imati snagu za promjene – napominje Vrkić, za čijeg je vremena HRT imao tri programa koja su išla 24 sata, pristojba je bila gotovo dvostruko niža, a poslovanje pozitivno. Na čelnu funkciju, priznaje, došao je političkim putem, pa je i javna televizija u to vrijeme bila politički obojena. Danas smo ipak, drži, slobodnije društvo. Susretao se, međutim, i s "nekim nevjerojatnim ponudama".

Pritisak iz "partije"

– Neki su ljudi mislili da je HRT njihova prćija i da na njoj trebaju zarađivati na svoj način. Mislili su, ako si na toj poziciji, onda moraš malo uzeti sebi, malo dati državi i na taj način funkcionirati. Na taj način nisam znao, a niti htio sudjelovati i povukao sam se u mirovinu – kaže Vrkić ne želeći precizirati o kome je riječ. Otkriva da su to bili i ljudi iz "partijskog odnosa", ali i drugih segmenata društva.

U stranačke vode, premda nije bilo ponuda, naglašava, ne misli se vraćati. Uživa u Hrvatskom helsinškom odboru.

– Nakon 40 godina, Ivan Zvonimir Čičak i ja, Čičak koji je bio studentski vođa 1971. i ja kao omladinski vođa, na neki način držimo tu hrvatsku vertikalu i nastavljamo raditi kao u mladosti – smije se Vrkić, koji iza sebe ima i funkciju predsjednika uprave Belja i Glasa Slavonije. Radio je tako nekoliko opasnih poslova. Najopasnija mu je, kaže, bila mirna reintegracija, a najteži posao ravnatelja HRT-a.